Poreska uprava Crne Gore (PU), prije dva dana, dostavila je upozorenje Željezničkom prevozu Crne Gore (ŽPCG) da duguje pet miliona eura za poreze i dažbine te da će u slučaju da ne izmire dug morati da im blokiraju račune i pokušaju prinudno da ga naplate.

Izvršni direktor ŽPCG Nenad Babić potvrdio je „Vijestima“ tu informaciju i kazao da su ranije imali sastanak sa čelnicima PU i objasnili da dug od pet miliona eura ne mogu platiti iz tekućeg poslovanja.

„Tražili smo tim povodom sastanak sa premijerom i njegovim pomoćnikom. Vidjećemo šta će biti“, dodao je Babić i napomenuo da im je slično upozorenje vezano za dug i moguću blokadu računa PU slala i u februaru ove godine.
ŽPCG je, od januara do kraja juna ove godine, ostvario gubitak u poslovanju od 754.065 eura, ali je značajno manji u odnosu na uporedni period lani kada je iznosio 1,37 miliona eura.

Polugodišnji poslovni prihodi ŽPCG, prema podacima iz bilansa uspjeha, porasli sa oko 3,03 miliona na 3,49 miliona eura u odnosu na isti period lani, dok su rashodi smanjeni sa 4,34 miliona na 4,22 miliona eura.

Prihodi od prodaje iznosili su 1,18 miliona eura ili 60 hiljada manje, dok su “ostali poslovni prihodi”, gdje se nalaze i dotacije iz državnog budžeta, 2,3 miliona eura. Upravo ovi prihodi povećani su za pola miliona, što je uticalo i na manji gubitak nego lani.

Akumulirani gubitak kompanije na kraju juna bio je 26,9 miliona. Ukupne kratkoročne i dugoročne obaveze Željezničkog prevoza iznosile su 22,5 miliona eura.

Koeficijent trenutne likvidnosti bio je manji od jedan, odnosno u slučaju ŽPCG iznosi 0,001, što znači da je trenutna likvidnost nepovoljna jer nijesu u mogućnosti da sa raspoloživim sredstvima izmiruju dospjele kratkoročne obaveze.

U izvještaju menadžmenta o polugodišnjem poslovanju zaključuje se da teže ka boljem poslovanju i modernizaciji, uprkos tome što imaju problema zbog neadekvatne željezničke infrastrukture u Crnoj Gori i Srbiji, a to uzrokuje smanjenje brzine kretanja vozova. Zastarjelost voznog parka kojim raspolažu je nepovoljan s aspekta održavanja, pouzdanosti i komfora u prevozu.

Nedostaje novca za izmirenje tekućih obaveza, pošto se iz državne subvencije finansiraju fiksni troškovi i dio troškova za održavanje voznih sredstava.