Neponovljivi Ivo Andrić iznedrio je izuzetne misli za „vijek i vjekova“, a tiču se svih nas. Skoro svaka rečenica iz njegovih književnih djela posjeduje određeno značenje.
„Za epsku snagu kojom je oblikovao teme i prikazao sudbine ljudi tokom istorije svoje zemlje“, dobio je Nobelovu nagradu za književnost 1961. godine.
Opisuju ga „književnikom za sva vremena“, a to je u potpunosti opravdano, što se može vidjeti i iz pojedinih mudrosti koje nam je podario…
– Mladost je sretno doba u kome čovek počinje vjerovati u sebe, a još nije prestao vjerovati drugima.
– Čovjek koji ne voli nije sposoban osjetiti veličinu tuđe ljubavi, ni snagu ljubomore, ni opasnost koja se u njoj krije.
– Svi pravi životi su lijepi i teški.
– Čudno je kako je malo potrebno da budemo srećni, i još čudnije: kako nam često baš to malo nedostaje.
– Ljepša duša dublje jeca.
– Čovjeka ćete najbolje upoznati ako ga promatrate kako se ponaša kad se nešto dijeli besplatno.
– Što ne boli – to nije život, što ne prolazi – to nije sreća.
– Ljubav, kad je iskrena i duboka, lako prašta i zaboravlja.
– Svi smo mi mrtvi, samo se redom sahranjujemo.
– Toliko je bilo u životu stvari kojih smo se bojali. A nije trebalo. Trebalo je živjeti.
– Oko ljepote su uvijek ili mrak ljudske sudbine ili sjaj ljudske krvi.
– Život nam vraća samo ono što mi drugima dajemo.
– Kad bi ljudi znali koliko malo pameti upravlja svijetom, umrli bi od straha.
– Dok god ima mraka, ima i svanuća!
– Ako, sa krajnjim naporom, čovjeku koji stari pođe za rukom da se održi uredan i čist, to je sterilizirana čistoća apoteke, a ne čistoća cvijeta.
– Samo aktivni ljudi i njihova borbenost i bezobzirnost pokreću život naprijed, ali ga samo pasivni ljudi i njihova strpljivost i dobrota održavaju i čine mogućim i podnošljivim.
– Bolest je sirotinjska sudbina, ali i bogataška kazna.
– Uspjeh je ono što čovjeku vrat lomi.
– Čim jedna vlada osjeti potrebu da svojim građanima obećava putem plakata mir i blagostanje, treba biti na oprezu i očekivati obrnuto od toga.
– Nije najveća budala onaj koji ne umije da čita, nego onaj koji misli da je sve ono što pročita istina.
– Ljubavnicima je vrijeme uvijek kratko i nijedna staza nije dovoljno dugačka.
– Mir i spokojstvo, jedina su dobra i najveće dostojanstvo skromnih i bezimenih ljudi.
– Onaj koji ne iznosi nježni cvijet svoje duše na vjetrove iskušenja, pa makar ga i cijela spasio i prenio do kraja, tome je kao da ga nikad nije ni imao.
– Ne postoji srednji put, onaj pravi, koji vodi napreijd, u stalnost, u mir i dostojanstvo, nego da se svi krećemo u krugu, uvijek istim putem, koji vara, a samo se smjenjuju ljudi i naraštaji koji putuju, stalno varani.
– Ljudi male pameti retko se boje da ne budu dosadni.
– Životna snaga jednog čovjeka mjeri se, pored ostalog, i njegovom sposobnošću zaboravljanja.
– Dobrota je u ovom svijetu golo siroče.
– Kada nisam očajan, ja ne valjam ništa.
– Ljudi često cijelog vijeka vuku za sobom obzire, kao lance, a na kraju vide koliko su nedostojni i nepotpuni.
Pročitajte još