Još prošle godine razgovaralo se o ukidanju pomicanja sata, a trenutno stoji odluka da do ove godine sve članice EU moraju odlučiti žele li zadržati ljetnje ili zimsko računanje vremena.

Kako trenutno stoji situacija, ovu zimu bismo još trebali pomicati sat, no moguće je da će se i to promijeniti.

Iako je mijenjanje vremena u načelu korisno za uštedu energije tokom ljeta, očito ima više mana nego prednosti.

Pomicanje sata je svakoj državi oduvijek bilo na izbor – ne postoji nikakav zakon koji govori da se sat mora micati. Trenutno većina evropskih zemalja i skoro cijela Sjeverna Amerika pomiču sat dva puta godišnje, dok se ostatak svijeta odrekao pomicanja sata ili ga čak nikad nisu ni pomicali.

Prva osoba koja je predložila mijenjanje vremena bio je Benjamin Franklin 1784. godine jer ga je frustrirao gubitak dnevnog vremena ljeti. Njegova ideja u tom trenutku nije zaživjela, tek su je početkom XX vijeka prihvatili Nijemci.

U tom periodu, energija koja je bila ušteđena pomicanjem sata nije bila mala stvar – ni ekološki, a ni finansijski.

Pomicanje sata ukida se primarno iz zdravstvenih razloga, u više istraživanja se navodi da pomicanje sata potiče stres, nesanicu i bolesti srca. Jedno istraživanje nam govori da čak i broj prometnih nesreća u SAD-u poraste za šest posto unutar sedmicu dana nakon proljetnog pomicanja sata. Također, pomicanje sata je u prošlosti značilo mnogo više što se uštede energije tiče. Sat vremena neće značajno uticati na potrošnju kao što je možda nekad uz zastarjele i skuplje izvore energije.

U principu je zimsko vrijeme pravilo – tokom zimskog računanja vremena je sunce najviše na nebu u podne.

Opće je prihvaćeno da je zimsko vrijeme tačno, iako se zdravstveni problemi pri micanju vremena češće pojavljuju pri promjeni na zimsko računanje vremena.

Ljetno računanje vremena završava u noći na nedjelju, 31. oktobra, u 3 sata ujutro, i počinje zimsko računanje, što znači da se kazaljka na satu moraju vratiti jedan sat unazad, odnosno s tri na dva sata.