Saopštenje za javnost

U Crnoj Gori su na sceni dvije politike. Jednu zastupa Zdravko Krivokapić. To je politika koja je obećavala raskid sa diktaturom i slobodu građanima, a završila u traženju amina od nekadašnjeg diktatora za svaki potez, za svako imenovanje obećavana su radna mjesta i dostojanstven život, a ponuđene su tri litre ulja za najugroženije, a za izabrane posao oko hedžinga 900 miliona.
Obećana je pravda – hapšenje kriminalaca, a završilo se oslobađajućom presudom u aferi Koverta. Obećavana je deblokada tužilaštva, a dobili smo odbranu Katnića i eliminaciju advokata koji su branili žrtve bivšeg režima. Obećani su dobri odnosi sa susjedima, a završilo se proglašavanjem Srba za jedine, genocidne krivce za krvave balkanske sukobe.
Umjesto razvoja privrede, odsječena je Crna Gora iz inicijative „Otvoreni Balkan“ kojom se omogućava nesmetan tok roba i kapitala, ali se time podriva uvoznički lobi. Obećana je ravnopravnost svih vjerskih zajednica, ali je obećanje zamijenjeno odbijanjem premijera da potpiše temeljni ugovor sa SPC…
Druga je politika ona za koju je glasao narod. To je politika koju ne mogu da sprovedu DPS kadrovi koje Vlada postavlja na upravljačka mjesta, već baš i jedino oni beskrupulozni borci za istinu i pravdu koje odmetnuti premijer smjenjuje u talasima, samovoljom ili, kad zatreba, uz podršku DPS-a.
Sramnom smjenom Marine Jočić, žene koja se bez okolišanja i licem u lice suprotstavljala nepravdi – ko god da je činio! Vlada čuva tekovine bivšeg režima, što će reći da je režim bivši, ali njihova ideološka zaostavština nije. Marina je stala na crtu autokratiji – nju su hapsili dok je premijer bio funkcioner DPS vlade.
Ona nije ćutala kada je priznata lažna država Kosovo, dok premijer na svakom koraku potvrđuje svoju odanost toj odluci. Ona je izdajom naroda nazvala politiku premijera i šurovanje sa onima koji su hapsili građane zbog trobojki, one iste građane koji su tu istu Vladu doveli tu gdje je. Prozvala je bivšeg nosioca liste „Za budućnost CG“ da paktira sa progoniteljima lidera Demokratskog fronta, da kuje zavjere sa bivšim režimom kako on da bude gornji i u fotelji, a narod tamo gdje je i prije bio – u siromaštvu podmazan litrom najskupljeg ulja u regionu.
Ako to nije izdaja naroda onda izdaja ne postoji i 30. avgust se nije ni dogodio. Marina je rekla ono što svaki pošten čovjek misli i nije pristala da proda istinu za funkciju. U seriji odmazda protiv istine kojoj je Vlada žrtvovala ministre, državne sekretare, članove bordova, nesuđene direktore, da bi na njihova mjesta postavila i brižno čuvala kadrove bivšeg režima, Marina ima čime da se ponosi – uvela je red u posrnulo preduzeće, zaustavila pljačku prirodnih resursa, ostavila za sobom više od pola miliona evra na računu na kojem je zatekla manje od tri hiljade, opremljeno preduzeće i zadovoljne radnike. I više od svega, nije se vezala lancima za fotelju. I mi smo ponosni na nju!

Simonida Kordić
Maja Vukićević
Nataša Jevrić
Jelena Božović