Piše: Miloš Kovačević

Nisam protiv povećanja plata i penzija. Samo lud bi bio protiv toga. Ali jesam protiv programa ES2. A i protiv PES-a zbog ovakvog programa. A posebno ovakvog kalkulatora koji je jedna najobičnija uvreda za bilo kog ko misli svojom glavom.

Sve što znamo o programu ES2 u ovom trenutku je kalkulator na njihovom veb sajtu. I to kalkulator ES2 samo za zaposlene. Taj kalkulator, koji su PESovci sklapali skoro 40 dana, radi, vjerovali ili ne, samo dvije računske operacije: neto zarade do 561,83 eur prebacuje u okrugli broj 700, a sve iznad 561,83 množi s brojem 1,245922, tj. dodaje 24.59%.

Čak ne dozvoljava unose veće od 10.000 eur. Jedina „inteligentna“ funkcija kalkulatora je što za sve unose ispod 450 eur, automatski postavlja na iznos od 450 eur (trenutna minimalna neto zarada). I to je sve! Ni slova, ni riječi, ni objašnjenja, ni analize, pa čak ni kalkulatora za poslodavce, ničega.

Novinari su postavili pitanje PES-u, a odgovor je bio da su fokusirani na sastavljanje Vlade i da nemaju kad da se time bave! Kao da ih nije upravo promovisanje ES2 dovelo u poziciju da se bave Vladom, ni manje ni više. A ovakav kalkulator, od dvije osnovne funkcije, može sklepati svaki programer početnik za 40 minuta,  skupa s pauzom za pijenje kafe i doručkom.

Jedina informacija koju nam ovaj ES2 kalkulator najavljuje jeste ukidanje obaveznog penzionog osiguranja iz bruto zarade zaposlenog i ukidanje obaveznog mjesečnog oporezivanja zarada. Podsjetiću da je programom ES1 prethodno ukinuto obavezno zdravstveno osiguranje zaposlenih iz bruto zarade zaposlenog.
Tj. program ES2 donosi isplatu bruto zarade zaposlenom na ruke, ili izjednačavanje bruto zarade sa neto zaradom, dok država na sebe preuzima ustavnu obavezu socijalnog i zdravstvenog osiguranja. I više od toga, jer ustav definiše jasno koje kategorije lica imaju pravo na socijalnu i zdravstvenu zaštitu iz javnih prihoda.

Preuzimanje obaveza od strane države, tj. budžeta, znači dodatno opretećenje istog, a bez bilo kakvog objašnjenja od strane PES, iz kojih to izvora će se taj iznos nadoknađivati. Imali smo priliku čuti izjavu direktora PIO o potrebnim iznosima, kao i analizu pojedinih finansijskih konsultanata. I to je sve. Izostala je bilo kakva dalja reakcija naše intelektualne zajednice, sindikata, pa i samog društva.

Podsjetiću da svaki infrastrukturni projekat, od zgrade više od tri sprata, probijanja puta, gradnje žičare, pa sve do brana, zahtijeva i studiju o uticaju na životnu sredinu. Pa smo imali situacije gdje procjena negativnog uticaja na ptice ili čak leptire zaustavi projekte koji su mogli čak i budućim brojnim generacijama obezbjeđivati blagodeti.

A u slučaju ES projekata, ili programa, izostaje bilo kakva analiza uticaja na društvo i na ljude kao pojedince koji čine to društvo. Jer, nemaju kad, od sastavljanja Vlade! Pa kad je sastave,i ako sastave, onda se možda udostoje da nam saopšte i ostale detalje. Ili će se pojaviti u Skupštini i reći, da se vidi ko nije za podizanje neto zarada!? Kao što su uradili sa programom ES1.
A ovaj tekst upravo ima za cilj da podstakne zajednicu na akciju i dublje promišljanje o posljedicama odluka koje se donose na osnovu dvije računske operacije predstavljenog nam kalkulatora. Kao i na poslanike koji će sutra dizati ruku za Vladu koja želi da sprovede program na način kako je sprovela i ES1 program. To nam je svima obaveza.

Iako se program ES2, ovako predstavljen, svodi samo na izjednačavanje neto sa bruto zaradom, on donosi korjenite promjene i za društvo i za pojedince, a koje, ukoliko ne budu pažljivo analizirane i procijenjene, i sprovođene bez planskih i kontrolisanih koraka, mogu u potpunosti razoriti i ovo malo ekonomske supstance i ovo malo duše što je preostalo prelaskom sa hibridnog komunistickog na kapitalistički sistem.

Naime, Crna Gora odavno pripada grupi zemalja koje su u svoj ustavno-pravni poredak snažno ugradile socijalnu komponentu.
Prethodni sistem je bio neki hibrid socijalizma na temeljima komunizma, evoluirajući ka socijalizmu u punom smislu te riječi, dok je po raspadu SFRJ, sistem prešao u socijaldemokratiju na temeljima socijalnog kapitalizma. I mi smo po tom već u Evropi, pa čak smo u njoj bili i mnogo prije nego što su to postale neke druge zemlje EU. Kod nas je socijalizam uveden odmah poslije 2. sv. rata, na spaljenoj zemlji, sa preko 70% nepismenog naroda. Uvođenje obaveznog socijalnog i zdravstvenog osiguranja je bila prijeka mjera i briga o narodu i njegovoj budućnosti, ma šta god mi mislili o ostalim aspektima tadašnjeg sistema.  A zapadne evropske zemlje su išle obrnutim putem, od surovog liberalnog kapitalizma ka socijalnom kapitalizmu, korak po korak, akumulacijom kapitala, snaženjem društva i građenjem infrastrukture za blagostanje. I ta socijalna vrijednost Evrope je ugrađena u temelje EU kojoj svi mi, bez izuzetka težimo. A iz bezbrižnog radnog okruženja i starosti, nema ni slobode,ni jednakosti,a ni ljudskih prava.

Okosnice EU su napredne socijaldemokratske države koje se smatraju „koordinisanim i usklađenim tržišnim ekonomijama“. Radi se o državama koje nude sveobuhvatne programe socijalne zaštite, posebno za radno stanovništvo. Iz ugla zaštite fundamentalnih ljudskih prava i sloboda, država, kroz mnoge svoje funkcije, i danas potvrđuje da je najadekvatniji oblik regulacije i upravljanja društvenim razvojem. lako je proces globalizacije i tržišne neoliberalizacije umanjio suverenitet nacionalnih država, kao i kapacitete i mogućnosti evropskih demokratija da održe programe socijalne zaštite i socijalnih prava, ipak su u odnosu na Sjedinjene Američke Države i druge države neoliberalne tržišne ekonomije, u zemljama zapadne Evrope ,nakon provedenih reformi, sačuvane tradicionalne vrijednosti države blagostanja. Evropa ima snažne sindikate, snažne programe zbrinjavanja socijalno ugroženih osoba, i fokus je na zajednici, a ne na pojedincu.
I to je glavna razlika kontinentalne evrope od anglosaksonskog svijeta, tzv. neoliberalnih tržišnih ekonomija, poput Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanijale, Kanade, Irske, Japana, Australije i Novog Zelanda.

Obilježje ovih sistema su slabiji sindikati i manje institucionalizovani sistemi kolektivnog pregovaranja. Kao i, najznačajnije, znatno manji programi socijalne zaštite i zaštite prava radnika. Radi se o sistemima u kojima je umjesto na zajednici, fokus na pojedincu koji ima najveću odgovornost za svoj status i mogućnost ostvarivanja svojih prava.

Iako skoro da, osim kalkulatora, nemamo ni jednu drugu informaciju o programu ES2, a na račun kog je lista koju je predvodio g. Spajića, dobila najveće povjerenje građana na izborima (paradoks priznaćete), može se s lakoćom zaključiti da se ovaj program ,navodnog povećanja plata, koristi za promjenu sistema iz evropskog socijalnog kapitalizma u surovi neoliberalni anglosaksonski. A taj neoliberalni je u suštini takav da dok si jak i zdrav, ide ti, a kad posustaneš ili se razboliš, bolje da odmah umreš. Kažem navodno, jer za sve one koji trenutno imaju neto platu veću od 561,83 eur, bruto plata će ostati ista. A upravo je bruto plata naša zarada kod poslodavca. U ugovoru o radu je naznačena bruto plata, a ne neto. S tim što dio naše zarade odlazi na obavezno penziono osiguranje i porez, a donedavno i na obavezno zdravstveno osiguranje.

Programom ES2 se ostvarena zarada preraspodjeljuje, a ne povećava. Onaj dio iznosa koji je zakonski uplaćivan u državne fondove i budžet, programom ES2 se daje na ruke zaposlenima. Naravno,zaposleni će u prvi mah osjetiti razliku u primanjima i u kućnom budžetu, ali da li je to na duže staze tako.
Trenutno, ko više uplaćuje u penzioni fond, a na osnovu visine zarade, taj će imati veću penziju po stare dane.
Kako program ES2 ne predviđa uplate zaposlenih u fond, onda se postavlja pitanje kako će se računati iznos penzije za one kojima nikad dio zarade nije odlazio na obavezno penziono osiguranje. Logično je da će država isplaćivati minimalnu penziju svima,tj. flat rate.

A onaj ko bude želio veću penziju, moraće da od svoje neto zarade, izdvaja svakog mjeseca dodatni iznos za uplate u privatne penzione fondove. U prevodu, ES2 program faktički privatizuje penzioni fond. Isto je učinjeno zdravstvenom fondu programom ES1, a posljedice tek dolaze na naplatu. Ulaganja u zdravstvo su sve manja ili nikakva, ne grade se novi objekti, državne zdravstvene institucije su suočene sa odlivom kadra ka privatnim zdravstvenim subjektima. Na kraju će državne zdravstvene institucije moći pružiti samo najosnovniju medicinsku zaštitu građanima, a za sve naprednije ćemo morati kod privatnika. Do sad smo to ostvarivali vezama, pršutima i kovertama doktorima u državnom sistemu, a na dalje obezbjeđuje samo podeblji račun iza platne kartice.

Sve o našem trošku, od naše neto plate. Zato privatne klinike i niču kao gljive poslije kiše. Kad saberete, oni koji se razbole, zažaliće što su se u mladosti radovali povećanju plate kroz program ES1, jer će morati podići kredit za liječenje.

Dok osnovna zagarantovana penzija, ES2 penzija, sigurno neće moći pokriti čak ni najosnovnije potrebe zdravih osoba.

U srži, program ES2 oslobađa dio kapitala zaposlenih, trenutno „zarobljenih“ u formi doprinosa kod države, i ne obavještava građanstvo da će se i nivo zdravstvenih i nivo penzionih usluga promijeniti-na gore. I da će građani nakon nekog vremena shvatiti da se ipak moraju odreći tog iznosa,ali ovaj put u korist privatnih zdravstvenih i penzionih fondova.

A mi, koji se redom još nismo navikli i opismenili ni za ovaj trenutni socijalni kapitalizam, proći ćemo, bojim se,gore nego naši roditelji devedesetih kad je privatizacija društvenih kompanija predstavljana kao iskorak naprijed ka blagostanju. Rezultat je da je par njih napunilo džepove,i to onih koji su i smislili taj sistem,a kroz vaučersku privatizaciju, berzu, dok smo svi mi ostali ostali uskraćeni za naše zajedničko bogatstvo, tj. pokradeni.

Program ES2 skreće fokus sa zajednice,sa solidarnosti, na pojedinca, i odgovornost spušta na individualni nivo. A da li možemo očekivati da naša djeca znaju kako da se nose s tom odgovornosću, s obzirom da smo svi podignuti na temeljima porodičnih i plemenskih zajednica, i da nam se djeca ne osamostaljuju ni nakon napunjenih 30 godina života!? Jesmo li spremni za još jedan nekontrolisani društveno ekonomski lom!? Da li je takav sistem viđen u zemljama EU prema kojoj težimo i da li su to te vrijednosti koje PES deklarativno zagovara!?

Kalkulator, koji liči na one dosadne prevarantske internet iskakalice, klikni i dobićeš iPhone ili klikni SAD da saznaš kako da zarađuješ 1500 eur mjesečno ne radeći ništa, otvara mnoga pitanja o kojima bi se trebalo baviti cijela zajednica. Počevši od sociologa, ekonomista, privrednika, sindikata, roditelja, akademske zajednice, političara, poslanika. A posebno bi se o programu trebao izjasniti sam PES, i dati odgovore na mnoga ova pitanja i sumnje i bojazni, i to prije nego što uopšte dođu u situaciju da formiraju Vladu. Jer su, upravo na račun ES1 i kalkulatora ES2, dobili povjerenje građana. A krajnju cijenu još sračunali nisu.

Pa umjesto da se PES bavi naredbama Escobara, njemačkog ambasadora ili ostalih trećerazrednim diplomatama (jer da su prvoligaši, ne bi bili tu gdje su), ili da hvataju vještice u sopstvenim redovima,  dužni su izaći pred narod i narodne poslanike, i objasniti da li program ES2 ima za cilj društvenoj revoluciji. Jer ako je to cilj, onda se mora prvo ići na najširu moguću raspravu i analizu po svim društvnim nivoima,  pa čak i na referendum,a prije donošenja konačne odluke.
Tako da program ES2 nije samo koliko će novca nedostajati u budžeta i koliko ćemo se morati zadužiti (milijarda u startu prema najavi mandatara), već da li mi želimo da živimo američki život. I u toj americi rijetki žive američki san.

A to je život gdje nemate plaćen odmor, gdje porodilje moraju nazad na posao nakon 6 sedmica i gdje je vaša satnica manje plaćena nego po evropskom socijalnom modelu. Možda je to upravo razlog što ovi isti žele da uvedu sedmočasovno radno vrijeme, pa da zamaskiraju bar malo negativne posljedice ES programa. Očekivanje da ćete raditi sat manje dnevno,a biti isto plaćeni, jednostavno nije realno.

Dalje, kako će se i kad oporezivati zarada? Ne sumnjam u to da li će. Prema kalkulatoru neće na mjesečnom nivou, ali onda će morati na godišnjem. Sad plaćamo na rate, a ako bude godišnji nivo,moraćemo štediti cijele godine i za tu stavku. I upravo od ES2 povećanja.
Moja lična sumnja se odnosi na to da dotična gospoda i nisu svjesna svega ovog ovdje navedenog, već su samo to vidjeli tamo negdje na zapadu, u SAD,UK ili Japanu, pa pomislili što i mi ne bi tako. Mali smo,lako nas je prešaltati, kao i sistemom da para liječi sve.

Pa ako oni nisu, onda mi ostali treba da budemo.
Da li je npr. sindikat svjestan da će mu se uloga ovim programima, svesti na protokolarnu ulogu? Samo navodim primjer.

I sve više sumnjam da naziv Evropa sad, i program ES2 nije Evropa sad i odmah dva, već SAD- skraćenica od Sjedinjenih Američkih Država. Jer umjesto da nas vode ka EU koju nam obećavaju do kraja mandata, i iz koje je utekao anglosaksonski predstavnik u vidu Velike Britanije, PES-ovci nas izgleda vode u anglosaksonski svijet i sistem. Idemo li u EU ili preko bare, krokodilima? Jesmo li zbilja za to glasali? Jesmo li glasali da nam život u Crnoj Gori bude toliko skup, da ćemo se morati iseljavati iz nje pod starost?

Protiv ovog programa sam, a samim tim i PESa, upravo iz navedenih razloga, zabrinutosti i brige da ne pjevamo svi skupa na kraju , pitaće te starost gdje nam je bila mladost.

A ovaj program vodi tome neminovno.