Zašto neki ljudi nisu dobili kovid?

    2 godine pre 943 pregleda Izvor: dnevno.me

Neki dan-danas nisu iskusili simptome kovida. Bili su bliski kontakti zaraženih, nisu se čuvali, možda se nisu ni vakcinisali, a nikada se nisu razboljeli. Naučnici smatraju da bi upravo ‘otporni na koronu’ mogli da budu formula spasa za ranjiviji ostatak čovječanstva.

Urkos učestalim izlaganjima virusu, neki se ljudi uopšte nisu zarazili. Naročito intrigantni bili su partneri onih koji su završili na intenzivnoj njezi, a oni su ostali potpuno zdravi iako nisu nosili ni zaštitnu masku u kontaktu s oboljelima. Pitajući se može li se tajna imuniteta ovih ljudi nalaziti u njihovim genima i može li to biti ključ za borbu protiv koronavirusa, grupa naučnika iz različitih krajeva svijeta osnovala je konzorcijum ‘Covid Human Genetic Effort’.

András Spaan, klinički mikrobiolog sa Uiverziteta Rockefeller u New Yorku, dobio je zadatak da dođe do takvih ljudi, a odaziv na poruku u časopisu Nature Immunology bio je ogroman; dosad su primili oko 15.000 prijava iz cijelog svijeta, piše ugledni američki magazin Wired, prenosi tportal.

Istorijski primjeri ukazuju na genetske mutacije koje daju prirodni imunitet protiv HIV-a, norovirusa i uzročnika malarije. Zašto bi kovid bio drugačiji? Ipak, zadatak je bio izazovan.

Samo oko 800 do hiljadu prijavljenih ispunilo je kriterijum – da su se vjerovatno susreli s virusom, ali nemaju antitijela (što bi ukazivalo na infekciju) i da nisu vakcinisani. Potom je turbo zarazni omikron dodatno srezao brojku. Istovremeno, Cliona O’Farrelly, profesorica komparativne imunologije na Trinity Collegeu u Dublinu, krenula je s regrutiovanjem u Irskoj. Od 16.000 prijavljenih, nada se da će nakon sekvenciranja DNK moći da ‘iskoriste’ njih stotinjak ili dvije stotine

Pristup će biti dvojak: tragaće za ponavljajućim varijacijama gena dok će se istovremeno pruočavati posebni geni, poput onog koji kodira ACE2 receptor, protein na površini stanica koji virus koristi za ulazak. Konzorcijum računa na oko 50 centara za sekvenciranje širom svijeta, od Poljske preko Brazila do Italije, gdje će se podaci obrađivati.

Popis još nije konačan, a testiranje uticaja gena na odbranu od kovida u staničnim modelima trajaće četiri do šest mjeseci, procjenjuje Donald Vinh, vanredni profesor na Odsjeku za medicinu na Sveučilištu McGill u Kanadi.

Dodatnu komplikaciju mogla bi predstavljati heterogenost

Dodatnu komplikaciju mogla bi predstavljati heterogenost: Sloveni neće nužno imati istu genetsku varijaciju koja daje otpornost kao ljudi s jugoistoka Azije. Malo je vjerovatno da će jedan gen dati imunitet, a ne niz genetskih varijacija koje se spajaju. Naučnici očekuju da će se prirođena genetska otpornost vjerojatno pokazati veoma rijetkom.

Ipak, ako pronađu takve gene, to bi moglo pomoći u budućim tretmanima. Primjer iz 1990-ih: grupa seksualnih radnica u Nairobiju, u Keniji, prkosila je svakoj logici time što se nije zarazila HIV-om tokom tri godine naknadnog testiranja.

Otkriveno je da neke nose genetsku mutaciju koja onemogućuje virusu da se pričvrsti na protein CCR5 na površini ćelije. Iz njihove prirodne otpornosti na HIV proizašao je lijek maravirok, kao i obećavajući tretman protiv AIDS-a, nakon što su dvojica pacijenata primila matične ćelije donora s tom mutacijom i na taj način se oslobodili HIV-a.

Može li rješenje biti samo u imunološkom sistemu?

Mala Maini, profesorica virusne imunologije na Sveučilištu u Londonu, i njene kolege utvrdili su da bi memorijske T ćelije– imunološke ćelije koje čine drugu liniju odbrane protiv stranog napadača, uspavane od prijašnjih sukoba s drugim koronavirusima, poput onih koji uzrokuju običnu prehladu – mogle pružati unakrsnu zaštitu protiv SARS-CoV-2. Drugim riječima, T-ćelije uništavaju virus prije nego što dobije priliku da se utabori u tijelu domaćina.

“Ti se ljudi nisu u potpunosti oduprli infekciji, ali su je eliminisali tako brzo da se nije stigla otkriti standardnim testom”, kazala je Maini, čiji je rad objavljen u Natureu u studenom 2021., a teoriju su potvrdile i druge studije.

Maini radi i na vakcini, zajedno s istraživačima sa Sveučilišta u Oxfordu koje indukuje T-ćelije u sluznicama disajnih puteva i moglo bi ponuditi široku zaštitu protiv raznih vrsta koronavirusa.

Takva vakcina mogla bi biti ključna jer dok je spike protein – fokus trenutnih vakina– podložan mutaciji i promjenama, T-stanice ciljaju na dijelove virusa koji su vrlo slični u svim ljudskim i životinjskim koronavirusima.