Ko je jutros imao sreću da se probudi u Pljevljima, može smatrati da je za danas postigao dovoljno u životu. Tako bi glasila varijacija na legendarnu misao Duška Radovića o Beogradu, a potpisnik ovih redova tvrdi da je malo Pljevljaka koji se ne bi saglasili s njom. Jer, šta drugo (osim života) da traži čovjek u gradu čija zimska turobna atmosfera savršeno podsjeća na filmove strave i užasa? U Pljevljima je vanredno i bez vanrednog stanja

U nedjelju veče, 29. januara, crnogorski mediji objavili su vijest koja bi pristojnu državu još iste noći digla na noge. U slučaju naše države, to se nije desilo…

Naime, Agencija za zaštitu životne sredine saopštila je tog dana kako je u Pljevljima izmjerena izuzetno visoka koncentracija zagađujućih materija u vazduhu (sumpor-dioksida – SO2, i čestica PM10), te stoga pozvala građane da poštuju preporuke Instituta za javno zdravlje u slučaju visokog zagađenja vazduha: „Osobe sa srčanim i plućnim oboljenjima, starije osobe i djeca treba da izbegavaju bilo kakvu aktivnost na otvorenom. Ostalo stanovništvo bi trebalo da izbjegava produženu i napornu fizičku aktivnost. Ne preporučuje se otvaranje prozora i provjetravanje zatvorenih prostorija. Svako može osjetiti ozbiljan uticaj zagađenog vazduha na zdravlje (otežano disanje, kašljanje, osećaj stezanja, zviždanja u grudima, suzenje očiju, pojačana sekrecija iz nosa i neprijatan osećaj struganja/grebanja u grlu)“.

Sjutradan, prije nego što su nadležni reagovali (preko medija; dakako, ne na terenu) na prvu uzbunjujuću vijest, stigla je i druga, još alarmantnija: u Pljevljima, prema podacima SZO, svaka peta osoba umre od posljedica zagađenosti vazduha. Zbog važnosti, informaciju valja staviti u širi okvir. Dakle, prema podacima ove krovne svjetske institucije, svaka peta osoba umre od posljedica zagađenog vazduha u najsjevernijem gradu Crne Gore – prve ekološke države na svijetu. Pametnome dosta.

Na ove jezive brojke, vlasti Pljevljacima godinama nude iste odgovore. Lokalne tvrde da nema mjesta panici i uvođenju vanrednog stanja. Sa državnog nivoa poručuju da je toplifikacija jedino rješenje. I tako, iz godine u godinu, dok zloćudne bolesti haraju gradom poput epidemije. Ako strašni smrtni bilans od zagađenog vazduha nije dovoljan za hitnu reakciju Vlade, šta je dovoljno?

Lakše se diše, ali…: Predsjednik pljevaljske Opštine Mirko Đačić smatra da je, nakon nedavnih visokih parametara zagađenja vazduha, trenutno stanje u tom gradu „neuporedivo stabilnije“.

„Prije desetak dana smo imali ekstremne parametre zagađenja. Naročito je bila uvećana koncentracija sumpror-dioksida. Međutim, sada je mnogo bolje. Čini mi se da je i koncentracija praškastih čestica PM10 tek nešto iznad dozvoljene granice. Možemo, dakle, konstatovati da je stanje u Pljevljima znatno stabilnije i povoljnije nego što je bilo u onom momentu kad smo imali situaciju koja se mogla proglasiti, neću reći – vanrednim, ali sigurno stanjem koje izaziva zabrinutost“, kaže Đačić za Portal Analitika.

Iako Pljevljaci lakše dišu nego prije deset dana, izvršni direktor NVO Breznica Milorad Mitrović tvrdi da je evidentno svakodnevno prekoračenje zagađenja vazduha u tom gradu. Stanje, kaže, varira. Kada ima vjetra, kvalitet vazduha je podnošljiviji. No, u pljevaljskom vazduhu i dalje, prema njegovim riječima, lebdi čitav periodni sistem hemijskih elemenata.

„Tvrdim da je prekoračenja zagađenja bilo svakog dana od Nove godine. Podsjetiću vas da je dozvoljeno da u toku jedne kalendarske godine 35 dana postoji prekoračenje koncentracije PM10 čestica, a da mi imamo između 180 i 210 dana prekoračenja!“, naglašava Mitrović.

On navodi da je apel Agencije za zaštitu životne sredine upućen 29. januara zapravo prvo upozorenje nekog državnog organa na opasnost od zagađenog vazduha u Pljevljima.

„Direktor Agencije, Ervin Spahić, uradio je ono što zakon nalaže. Čovjek je prvi put izašao sa upozorenjem za građane, iako smo mi ranije tražili njegovu ostavku. Međutim, šta mi imamo od toga, ako tokom cijelog dana udišemo zagađen vazduh, a uveče dobijemo saopštenje o njegovom kvalitetu? Imali smo, takođe, po prvi put i saopštenje SZO o broju smrtnih slučajeva. To nisu stvari koje možemo da gurnemo pod tepih. Ovdje se radi o ljudskim životima i vidim da mnogi to ne shvataju, pa ni predsjednik pljevaljske Opštine, najzagađenije u Evropi, koji na osnovu subjektivnog osjećaja tvrdi da ne treba uvoditi vanredno stanje“, ističe direktor Breznice.

Toplifikacija – najskuplja pljevaljska riječ: Dugogodišnji stav Vlade i mnogih eksperata – da je toplifikacija ključ za prevazilaženje problema s kojim Pljevljaci kubure decenijama – dijele i naši sagovornici. Identično mišljenje stiže i iz Agencije za zaštitu životne sredine. Njen direktor nedavno je rekao da za Pljevlja mora postojati dugoročno rješenje, a da je toplifikacija najbolja.

„Trajno rješenje problema zagađenog vazduha u Pljevljima je potpuna implementacija projekta toplifikacije grada u svim njenim fazama. To je postupak koji će imati određeno trajanje. Ali, ako se sve bude odvijalo onako kako smo planirali, mislim da već tokom 2018. godine možemo imati značajne korake na unaprjeđenju stanja životne sredine u Pljevljima”, uvjeren je Đačić.

Toplifikacija je condicio sine qua non opstanka Pljevalja. Ali, kakva toplifikacija?

„Sigurno ne onakva kakvu zagovaraju lokalna uprava i Vlada. Potrebno je da uzmemo energiju iz Termoelektrane – bilo kog bloka. A može i – bez ijednog. Samo treba napraviti održivi način grijanja, pa da energiju isporučimo građanima. Ako je dobijemo, onda ljudi treba da uvedu grijanje u svoj dom, a za instalacije je potrebno između tri i pet hiljada eura. Nakon toga moraju da plaćaju tu energiju, a to se radi ili po jedinici kalorične moći isporučene potrošaču ili po kubnom metru zagrijanog prostora. Grijanje za prosječan stan u Pljevljima sada košta 600 eura. Ako to grijanje bude skuplje, onda će mnoga siromašna pljevaljska domaćinstva zavrnuti ventile i ponovo se vratiti loženju uglja. Mora se uraditi ozbiljna analiza“, upozorava Mitrović.

Ako mogu KAP i Željezara, mogu i Pljevlja: Prema njegovim riječima, kratkoročne mjere sprječavanja enormnog zagađenja loženjem briketa i peleta umjesto uglja, nisu dale zadovoljavajuće rezultate, zato što su građani, tvrdi on, dobili loš kvalitet tih energenata.

„Kada su prošle godine vidjeli da ima mnogo otpada, shvatili su da su prevareni, pa je ove godine bila značajno manja kupovina“, navodi Mitrović i ocjenjuje da bi subvencije za struju, kao kratkoročno rješenje, momentalno dale razultate.

„Davanje povoljnih tarifa ili oslobađanje građana Pljevalja plaćanja struje tokom sezone grijanja, omogućilo bi boljitak, jer bi se odmah smanjilo loženje uglja. Ako su KAP i Željezara bili oslobođeni plaćanja struje, zašto ne mogu da se oslobode građani koji se truju njenom proizvodnjom?“, s pravom pita sagovornik našeg portala.

O kratkoročnim mjerama nedavno je govorio i prvi čovjek Pljevalja. On je najavio da će od Vlade tražiti saglasnost za naplatu eko naknade po sistemu zagađivač plaća, koju u Crnoj Gori niko ne koristi. Upitan kada će tražiti saglasnost vrha vlasti, Đačić odgovara:

„Sada smo u fazi kada se bavimo izradom nacrta odluka o uvođenju eko naknada. Onog trenutka kada stručne službe Opštine Pljevlja budu spremne – a to neće dugo trajati – i kada budu izrađene osnovne verzije tih dokumenata, krenućemo ka nadležnim Vladinim adresama sa inicijativom o uvođenju eko naknada. One bi se odnosile, naravno, na najveće privredne subjekte koji posluju i rade, i utiču na stanje životne sredine u Pljevljima“, napominje on.

Kratkoročnim mjerama za rješenje problema zagađenja vazduha u Pljevljima ubrzo će se baviti i komisija koju će formirati Agencija za zaštitu životne sredine.

„Od Opštine Pljevlja je zatraženo da imenuje lice koje će u njeno ime učestvovati u izradi kratkoročnog plana. Rok je 10. februar, a mi ćemo im blagovremeno dostaviti naš predlog. Dakle, podržaćemo tu aktivnost Agencije“, poručuje Đačić.

Mitrović, s druge strane, očekuje konkretne rezultate komisije.

„Ne želim da vjerujem da će ona funkcionisati po onoj staroj izreci: Ako ne želiš da riješiš neki problem, formiraj komisiju. Predložen sam od kolega iz NVO Ozon da budem član komisije ispred NVO sektora. Vidjećemo ko će sve biti u njenom sastavu, jer ovakvo stanje više ne možemo tolerisati. Želimo stvarni pomak. Država mora konačno da krene u rješavanje ovog problema“, poručuje on.

Ko je jutros imao sreću da se probudi u Pljevljima, može smatrati da je za danas postigao dovoljno u životu. Tako bi glasila varijacija na legendarnu misao Duška Radovića o Beogradu, a potpisnik ovih redova tvrdi da je malo Pljevljaka koji se ne bi saglasili s njom. Jer, šta drugo (osim života) da traži čovjek u gradu čija zimska turobna atmosfera savršeno podsjeća na filmove strave i užasa? U Pljevljima je vanredno i bez vanrednog stanja. Ako se pitate zašto država decenijama ne pronalazi rješenje za taj grad, odgovor je tu: vjerovatno ga ne vidi od magle.