Kada je Petar napunio šest godina, pedijatar je njegovim roditeljima skrenuo pažnju da ima desetak kilograma više nego što je preporučeno za njegov uzrast.

Nijesu bili iznenađeni, jer je od malena volio da jede.

“Dok su se mnogi roditelji borili s time da njihovo neće da jede, mi smo vjerovali u onu zabludu da je debelo dijete – zdravo dijete”, priča za Radio Slobodna Evropa njegov otac Đorđe.

Međutim, s odrastanjem su počeli zdravstveni problemi. Već sredinom osnovne škole, sistematski pregled pokazao je povišen holesterol. Kasnije će višak kilograma onemogućiti i profesionalno bavljenje košarkom.

Petrov slučaj nije usamljen – Crna Gora je među 10 evropskih zemalja s najvećim problemom gojaznost kod djece, podaci su Instituta za javno zdravlje.

Naime, posljednje istraživanje iz 2022. pokazalo je da je oko 40 odsto crnogorskih sedmogodišnjaka imalo prekomjernu tjelesnu masu ili bilo gojazno.

Koji su glavni uzroci problema?

Za nutricionistkinju Snežanu Fatić, ovi podaci su “alarmantni”.

Ističe dva ključna faktora koja su doprinijela rastu gojaznosti kod djece:

“Prvo provode previše vremena u zatvorenom, za računarom, sa telefonom… nisu fizički aktivna. Druga stvar je neadekvatna ishrana, u smislu da djeca danas jedu suviše brze hrane i grickalica”.

Problem postoji i kod odraslih.

Prema podacima koje je Institut dostavio RSE, istraživanje iz 2022. je pokazalo da polovina žena od 15 do 49 godina ima visceralnu gojaznost (odnosno obim struka preko 80 centimetara), što je jedan od značajnih indikatora gojaznosti.

Fatić za RSE ističe da su se i navike odraslih tokom vremena promijenile:

“Znamo kako smo se nekad hranili, pod uticajem naših starih, koji su negdje smanjivali te odbroke do mjere koja je potpuno dovoljna čovjeku. Savremeni čovjek više nema tu uobročenost koju smo imali, već jede u svakom trenutku, non-stop se nešto gricka, a te grickalice su upravo i pogubne”.

Iz Instituta navode da se gojaznost u mladosti obično nastavi u odraslom dobu.

Gojaznost je jedan od najvećih izazova 21. vijeka, koja je istovremeno i bolest i faktor rizika za nastajanje drugih bolesti kao što su kardiovaskularne, dijabetes, određene maligne bolesti…

Školske užine – odraz navika

Navike današnje djece u ishrani mogu se vidjeti za vrijeme školskih odmora.

Naime, tokom 15-minutnog školskog odmora markete i kioske sa brzom hranom u blizini škola “okupiraju” učenici.

Kupuju uglavnom grickalice, slatkiše, gazirane sokove…

Na pitanje da li nekad kupuju nešto zdravo, kasirka u jednom podgoričkom marketu kaže da se ne sjeća da je neko dijete kupilo voćku ili nešto sa sektora zdrave hrane.

Kako se roditelji ‘nose’ sa ovim nezdravim navikama?

Mirjana kaže da zbog djece godinama u kuću nije unosila slatkiše i grickalice:

“A onda sam ukapirala da ih ćerka tamani krijući napolju dok je sama ili sa drugaricama. Znači od jednog sam napravila dva problema. Ni razgovori nisu dali mnogo efekta… to njih prosto privlači, to je dio ‘paketa’ kad izađu po kvartu”.

Marija se trudi da njeno troje djece imaju balans u ishrani – i palačinke i kiflice sa kremom ali i kuvana jela poput pasulja i graška.

“Mislim da sam se ja lošije hranila nego oni sad. Danas imamo veći izbor hrane, da se razumijemo, kako zdrave tako i nezdrave, ali je pored ovolikog izbora lakše napraviti zdraviju varijatnu a da pritom bude ukusna”.

Pomoć stručnjaka

Sa gojaznošću su stigli i novi načini borbe, koji se najčešće reklamiraju na mrežama.

Tu se mogu naći profili nutricionista i ličnih trenera koji nude rješenja, uključujući plan ishrane i isporuku niskokalorične, proteinske hrane.

Ana se zbog problema sa kilogramima za pomoć obratila nutricionistkinji koju na društvenim mrežama prati 50.000 ljudi.

Za RSE kaže da su je privukle fotografije impresivnih transformacija u kratkom periodu kao i jelovnici koje je objavljivala:

“Djelovali su ukusno. Dijeta je podrazumijeva česte obroke, što mi je bilo važno jer nisam željela da gladujem… Plan ishrane kreira stručna osoba – ljekar – na osnovu krvne slike, što znači da je individualno prilagođen a ne još jedna univerzalna, ‘copy-paste’ dijeta.”

Međutim, zbog poslovnih i porodičnih obaveza, problem joj je predstavljalo striktno pridržavanje rasporeda obroka i pripreme hrane.

“Uspjela sam se pridržavati kratko i ubrzo sam se vratila starim navikama – brzoj hrani, slatkišima i instant rješenjima da se utoli glad.”

Nutricioniskinja Fatić naglašava da se na interentu može naći veliki broj podataka o zdravoj ishrani, ali upozorava na njihovu tačnost.

“Preko pretraživača dobijaju 1001. informaciju – i one koje su tačne i one koje nijesu naravno. I onda jednostavno u toj konfuziji neznanja oni se gube i veoma brzo ‘polažu oružje’, odnosno odustaju”, navodi Fatić.

Naglašava da je gubljenje kilograma proces koji ima svoja pravila – “svoj početak, razradu i kraj”, zbog čega je podrška stručnih lica prijetko potrebna.

Sumorne prognoze

Da će više od polovine odraslih i trećine djece u svijetu do 2050. imati problema sa prekomjernom težinom ili gojaznošću, pokazuje studije koja je obuhvatila više od 200 zemalja, uključujući i Crnu Goru.

Za prognoze su koristili između ostalih stope rasta u periodu 1990. i 2021, kada se među djecom i mladima do 25 godina stopa gojaznosti više nego udvostručila.

Autori studije, predstavljene u naučnom časopisu Lancet u susret 4. martu, danu borbe protiv gojaznosti, upozoravaju vlasti da djeluju kako bi se ovaj problem suzbio.

Gdje je rješenje

Iz Instituta za javno zdravlje su kazali da države mogu igrati ključnu ulogu u borbi protiv gojaznosti kroz zakone, obrazovanje i unapređenje zdravstvenih sistema.

Jedan od načina je zabrana reklamiranja nezdravih proizvoda usmjerenih ka djeci ali i oporezivanje nezdrave hrane.

“Uvođenje poreza na slatka pića i ultraprerađenu hranu može smanjiti njihovu potrošnju, kao što je dokazano u zemljama poput Meksika i Mađarske.”

Takođe predlažu uvođenje jednostavnih oznaka na pakovanjima koje jasno pokazuju sadržaj šećera, soli i zasićenih masti.

Kada su u pitanju škole, predlažu uvođenje zdravih obroka i edukacije.

Takođe predlažu podsicanje fizičke aktivnosti kako u školama tako i na radnom mjestu.