Unija poslodavaca Crne Gore (UPCG) podnijela je Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti člana 35a Zakona o unutrašnjoj trgovini, kojim je propisano da se trgovina na veliko i na malo ne može obavljati nedjeljom i u dane državnih i drugih praznika, osim malog broja izuzetaka.

Zakon je usvojen u julu a ovaj član, kako je određeno, stupa na snagu 15. oktobra pa će prva neradna nedjelja za trgovine biti 20. oktobar. Kod Ustavnog suda procedura je da prvo tročlano vjeće odlučuje da li je inicijativa uredna a na tu sjednicu mogu da pozovu predlagače inicijative i autore osporenog zakona. Ako vjeće potvrdi inicijativu, ona se uvrštava u dnevni red neke od narednih sjednica Ustavnog suda. Ta procedura rijetko traje kraće od šest mjeseci a najčešće od godinu do dvije, tako da će neradna nedjelja za trgovine svakako potrajati.

Iz Unije poslodavaca “Vijestima” su kazali da smatraju da je ovaj član zakona nesaglasan sa članom 59 Ustava Crne Gore koji jamči slobodu preduzetništva koja se može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednosti i odbrane Crne Gore.

“Smatramo da nije ispunjen nijedan od Ustavom propisanih razloga za ograničenje slobode preduzetništva. Razlozi ograničenja slobode preduzetništva na bilo koji način nijesu potencirani u postupcima predlagača (Vlade), odnosno donosioca (Skupštine CG). Osporavana norma u suprotnosti je i sa odredbama Zakona o zabrani diskriminacije (član 2 i 3) koji se primjenjuje na javni i privatni sektor, shodno kojima pravo na zaštitu od diskriminacije (neposredne ili posredne) pripada svim fizičkim i pravnim licima na koja se primjenjuju propisi Crne Gore, ako su diskriminisana po nekom od osnova utvrđenih tim zakonom (…diskriminacija je svako pravno ili faktičko pravljenje razlike ili nejednako postupanje, odnosno propuštanje postupanja prema jednom licu, odnosno grupi lica u odnosu na druga lica, kao i isključivanje, ograničavanje ili davanje prvenstva nekom licu u odnosu na druga lica…)”, naveli su iz Unije poslodavaca.

Ograničavanje rada nedjeljom i praznicima predložio je Vladi Odbor za trgovinu Privredne komore, a ranije su to tražili i sindikati. Protiv su bili tržni centri poput “Delte”, “Gintaša” i kotorske “Kamelije”, koji su novodili da najveće pazare imaju tokom vikenda i da bi im neradne nedjelja značajno smanjila prihode. Govorili su i o mogućim smanjivanjima broja radnika i tražili da se među izuzetke uvrste i tržni centri. Upravo je u ime njih Unija poslodavaca i podnijela inicijativu.

Trgovci koji su predložili zabranu rada očekuju da će potrošači trgovinu nedjeljom obavljati nekim drugim danom i da neće doći do pada ukupnog prometa. Smatraju i da neće doći do smanjenja broja zaposlenih, kao i da će uvođenjem stalnog neradnog dana radnici biti zadovoljniji a time i produktivniji.

U crnogorskim trgovinama radi oko 40 hiljada radnika, odnosno svaki peti zaposleni. Izuzeci od ovog zakona (oni koji će i dalje moći da rade nedjeljom i praznicima) su apoteke, pekare, pijace, benzinske pumpe, prodavnice pogrebne opreme, cvjećare, kiosci za štampu, maloprodajni objekti unutar aerodroma, luka, željezničkih i autobuskih stanica, štandovi na sajmovima i festivalima i trgovačka skladišta na veliko.

Hrvatska je dva puta pokušala da zakonom zabrani rad nedjeljom, uz podršku uticajne Katoličke crkve, ali je njihov Ustavni sud oba puta poništavao takve zabrane zbog narušavanja slobode preduzetništva.

U Uniji poslodavaca kao poseban problem vide ograničavanje slobode preduzetništva i stavljanje u nepovoljniji položaj privrednih subjekata iz djelatnosti trgovine u odnosu na privredne subjekte koji posluju u drugim granama djelatnosti i kojima je dozvoljen rad nedjeljom, zbog čega navode da ovakva norma ima karakter diskriminacije.

“Osporavana norma je diskutabilna i s aspekta kolizije sa odredbama Zakona o lokalnoj samoupravi, kojim se u članu 27 data ovlašćenja opštini da u skladu sa zakonom i drugim propisima utvrđuje radno vrijeme u određenim djelatnostima i određuje područja u kojima se može obavljati određena djelatnost. Predmetna norma zadire i u područje regulacije Zakona o državnim i drugim praznicima, kojim se na jasan način uređuje režim rada za vrijeme tih praznika, a koji se primjenjuje na sve subjekte, kako iz javnog tako i privatnog sektora”, smatraju u Uniji poslodavaca.

Oni strahuju da će ovakva norma podstaći crno tržište, od kojeg će najviše štete imati država zbog izostanka prihoda od poreza i doprinosa.

“Izvjesno je da to nije bio ‘iskren’ cilj osporenih izmjena, budući da se norma odnosi isključivo na registrovane privredne subjekte, ne dotičući, uostalom kao i ni čitav naš regulatorni okvir, ni u najmanjem obimu, one koji posluju u neformalnoj zoni. Naprotiv, ako se ima u vidu da je trgovina na veliko i trgovina na malo najpropulzivnija privredna djelatnost, posebno se mora voditi računa o tome da je ta privredna aktivnost u simbiozi sa djelatnošću turizma i ugostiteljstva”, naveli su iz UPCG, zaključujući da sve navedeno upućuje na zaključak da je ovakva odredba u suprotnosti sa Ustavom.

Nedjelja je već neradni dan, ali se mogla zamijeniti ili platiti

Iz UPCG navode da cilj zabrane rada nedjeljom, “usljed propusta u postupku donošenja (uvjerljivi i proporcionalni razlozi) nije dovoljan razlog da se takvo nešto normira”.

“Tim prije ako se ima u vidu da su radno vrijeme, odmori i druga prava po osnovu rada, sadržaj sistemskog zakona – Zakona o radu. Norma člana 62, st. 2 i 3 Zakona o radu propisuje da je nedjelja dan sedmičnog odmora, koji se sa istom vrijednošću može zamijeniti drugim danom ako je bilo potrebno raditi nedjeljom zbog kontuniteta procesa rada, odnosno organizacije rada. Navedeno zakonsko rješenje je usaglašeno sa Direktivom 2003/88/EZ Evropskog parlamenta i Savjeta (Direktiva o radnom vremenu) i Konvencijom 106 – Konvencija o nedjeljnom odmoru (trgovina i kancelarije) Međunarodne organizacije rada. Dakle, pravo zaposlenih na nedjeljni odmor, te pravo na uvećanu zaradu za rad nedjeljom precizno su propisani Zakonom o radu i kolektivnim ugovorima, a uskraćivanje tih prava zaposlenom predstavlja povredu zakona, odnosno osnov za sprovođenje inspekcijskog nadzora nad radom poslodavca, kao i osnov za traženje sudske zaštite tih prava”, smatraju u Uniji poslodavaca.