Bračni ugovori kojima se uređuju imovinski odnosi bračnih drugovajoš su tabu tema u Crnoj Gori. Jedna od šesnaest notarskih kancelarija, koliko ih ima u glavnom gradu Crne Gore, sačinila je svega tri bračna ugovora od 2011. godine do danas. Na sklapanje takvih ugovora obično se odlučuju bogatiji građani, vlasnici preduzeća, oni koji već imaju brak iza sebe, partneri koji dolaze iz različitih država, kao i bračni drugovi među kojima postoji znatna razlika u godinama.

NOVINA

Bračni ugovor, pojašnjava za Pobjedu notarka Andrijana Vukčević,jeste ugovor koji se zaključuje u zakonom određenoj pisanoj formi, kojim ugovorne strane – budući bračni drugovi, uređuju svoje imovinske odnose na postojećoj ili budućoj imovini.

– Ugovori kojima se uređuju imovinski odnosi mogu da zaključe samo bračni drugovi tokom trajanja braka u postupku diobe zajedničke imovine. Za razliku od bračnog ugovora predmet sporazuma o diobi zajedničke imovine tokom braka predmet može da bude samo imovina koja postoji u trenutku zaključenja braka do trenutka njene diobe – kaže ona.

Predmet bračnog ugovora može da bude kako postojeća, tako i buduća imovina.

– Ovo je novina u Porodičnom zakonu kojim uvodi mogućnost zaključenja bračnih ugovora. On mora da bude zaključen u pisanoj formi, kod notara, koji prije ovjere ima obavezu da pročita bračni ugovor ugovornim stranama i da ih obavijesti da se bračnim ugovorom derogira zakonski režim zajedničke imovine. Bračni ugovor čiji su predmet nepokretnosti upisuje se u javni registar nepokretnosti. Bračni ugovor je novim porodičnim zakonom regulisan samo u tri člana – kaže Vukčević.

Porodični zakon, dodaje naša sagovornica, propisuje da bračne ugovore bračni drugovi zaključuju tokom ili prije braka. 

– Smisao bračnog ugovora je u tome da se autonomno i suprotno zakonskom imovinskom bračnom režimu, urede imovinski odnosi, tokom trajanja bračne zajednice a ne kad je ona već prestala.

I vanbračni drugovi mogu na isti način da sklope ugovor. Taj ugovor po formi i sadržini identičan je bračnom ugovoru – objasnila je Andrijana Vukčević

Porodični zakon, ističe, definisao je subjekte bračnog ugovora na dva načina.

– To su supružnici ili budući supružnici. Najraniji trenutak zaključenja bračnog ugovora, a odnosi se na buduće bračne drugove, je trenutak podnošenja prijave za zaključenje braka – namjere da se brak zaključi – kaže ona.

Bračni drug, pojašnjava, koji tokom braka postane potpuno ili djelimično poslovno nesposoban, bračni ugovor u njegovo ime i za njegov račun može da zaključi staralac tog lica. 

– Ako je predmet bračnog ugovora raspolaganje imovinom štićenika, staratelj ove aktive, može da preduzme aktivnost samo uz saglasnost organa starteljestva – navodi Vukčević.

ISKUSTVO

Na sklapanje bračnih ugovora, ističe ona, obično se odlučuju bogatiji građani, kao i oni koji već imaju brak iza sebe ili su iz različitih država.

– Kategorije lica koja prije stupanja u brak naginju ka sklapanju bračnog ugovora su lica sa značajnom imovinom, vlasnici preduzeća, lica koja ponovo zaključuju brak, lica među kojima postoji znatna razlika u godinama, kao i lica različitog državljanstva – ističe notarka.

Porodični zakon određuje da bračni drugovi budući ili sadašnji mogu da regulišu svoje imovinske odnose povodom postojeće ili buduće imovine.

– Postojeća imovinaje ona koja postoji u trenutku zaključenja braka. Termin buduća imovina može se odnositi na imovinu koja će sigurno nastati/kamata na štednju u banci ili zarada od dionica, zatim na imovinu koja će po redovnom toku stvari vjerovatno nastati na primjer, zakupnina od iznajmljenog prostora ili imovina koja će sa velikim stepenom neizvjesnosti možda nastati – dodaje notarka.

Predmet bračnog ugovora može da budesamo posebna imovina, samo buduća imovina ili i posebna i buduća imovina.

– Predmet bračnog ugovora može da se odnosi na cjelinu svih ovih imovina ili samo njihove određene djelove. Predmet svakog ugovora pa i bračnog mora da bude određen ili odrediv – kaže ona. 

ODREDBE

Postavlja se pitanje koje odredbe mogu da budu sadržina bračnog ugovora. U zakonu, kaže Vukčević, postoji 15 odredbi.

– Bračni ugovor može da ima sljedeće odredbe – ukidanje zajedničke imovine, da zarada bračnih drugova bude njihova posebna imovina,da stvari za ličnu upotrebu jednog bračnog druga budu uvijek njegova posebna imovina, bez obzira na način sticanja i vrijednost tih stvari. Zatim,odredba o tome da dobitak u igrama na sreću uvijek bude zajednička imovina, ili da to bude posebna imovina jednog bračnog druga, da imovina bračnog druga, koja se po zakonu smatra posebnom imovinom, na osnovu bračnog ugovora bude posebna imovina, suspendovanje prava na diobu zajedničke imovine za oba bračna druga, recimo tokom prve tri godine braka. Ovo odredbom mijenja se režim zajedničke imovine u pogledu zakonskog definisanja vremena diobe – ističe notarka.

Takođe, može da reguliše i pitanje dužnika, troškova diobe i odstupanje od pravila da se ti troškovi snose prema veličini suvlasničkih udjela, zatim odredba oodređivanju visine udjela u zajedničkoj. Ovom odredbom se derogira oboriva zakonska pretpostavka o jednakim udjelima, a može da sadrži i odredbu o tempu primjene kriterijuma zajedničke imovine. To znači da se bračnim ugovorom može valorizovati doprinos svakog od bračnih drugova u sticanju zajedničke imovine, tokom jedne poslovne godine – poručuje ona.

Postoji i odredba koja može konstituisati službenost u korist drugog bračnog druga. Na primjer, pravo upotrebe nakita koji je naslijedio od svojih predaka.

– Može različito da odredi pravilo o odgovornosti za zajedničke obaveze, bračni ugovor može da derogira i odredbe Porodičnog zakona o poklonu. Bračnim ugovorom se može ugovoriti da se pokloni vraćaju ili ne vraćaju usljed prestanka braka /razvoda braka ili poništenja braka, bračnim ugovorom se mogu ugovoriti pravila o upravljanju ili raspolaganju suprotno zakonskim određenjima. Na primjer, može se odrediti da posebnom imovinom jednog bračnog druga upravlja drugi bračni drug nevlasnik, ili da zajedničkom imovinom upravlja onaj koji ima veće znanje ili vještinu. Takođe, postoji i odredba po kojoj predmet bračnog ugovora ne može da bude regulisanje ličnih odnosa. Tu spada pravo na izdržavanje, kao lično imovinsko pravo, ne može se ugovarati jer bi bila ništava odredba o određivanju mjesta stanovanja, izbora rada ili zanimanja od strane samo jednog bračnog druga, zatim obavezivanje na vjernost supružnika ne može biti sastavni dio ugovora, odredba po kojoj se ne može ugovarati nevjerstvo. Ne može se ugovarati primjena stranog prava na imovinske odnose supružnika, ne može se ugovarati neizdržavanje, mora se za nepokretnosti upisati u javne knjige – navodi Vukčević.

Ustanovu izdržavanja zakon je uredio imperativnim propisima sa veoma restiktivnim mogućnostima za ugovornu slobodu.

– Minimum uslova za alimentaciju, visinu izdržavanja, trajanje izdržavanja, način prestanka prava na izdržavanje, redosljed ostvarivanja prava na izdržavanje. Odricanje od prava na izdržavanje nema pravnog dejstva. Bračnim ugovorom se ne mogu mijenjati zakonska pravila o izdržavanju i o pravu stanovanja. Razlog za nedopuštenost ovih odredaba jeste zaštita slabije strane – kaže notarka.

Porodičnim zakonom, ističe, propisano je da se bračnim ugovorom ne može predvidjeti primjena stranog prava na imovinsko pravne odnose bračnih drugova.

Legitimno je da se supružnici zaštite

Zaključenjem bračnog ugovora, kaže Andrijana Vukčević,otklanja se pravna nesigurnost. Motiv je najčešće nestabilnost u braku.

– Primjena uobičajene zakonske procedure kod bračnih drugova u pogledu zajedničke imovine pretpostavlja jednakost udjela u zajedničkoj imovini. Jedan supružnik ima pravo da obara ovu zakonsku pretpostavku, pri čemu se izlaže sudskim troškovima i teretu dokazivanja, što je samo po sebi znatno komplikovanije od zaključenja bračnog ugovora, kojim se između bračnih drugova (prije zaključenja braka ili u toku braka) uređuje režim odvojenosti imovine i njihovi imovinski odnosi, na njihovoj postojećoj i budućoj imovini se uređuju tako što svaki bračni drug svoju posebnu imovinu koju unosi u brak zadržava kao posebnu imovinu ( npr. sa klauzulom da plata supružnika predstavlja njegovu posebnu imovinu. Ili npr. kada se iz zajedničke imovine osniva privredno društvo, gdje je kao vlasnik registrovan samo jedan bračni drug. Za drugog bračnog druga, koji nije registrovan kao vlasnik i za treća lica bolje je bračnim ugovorom definisati ovu situaciju – pojašnjava notarka.

U vrijeme velike nestabilnosti brakova, dodaje, legitimno je obezbjeđenje za slučaj nepovoljnog toka stvari.

– Bračnim ugovorom se jedan od supružnika ili oba obezbjeđuju u slučaju spora, kako materijalno tako psihološki i socijalno. Materijalna sigurnost u pogledu definisanja obima vlasništva i ušteda u troškovima postupka. Psihološki, izbjegavanje stresnih situacija. Pogoršanje odnosa između bračnih drugova, koji se proširuju na odnose u široj porodici, odražava se negativno na djecu i bliže rođake i prijatelje – poručuje Vukčević.