Njeno pismo prenosimo integralno: 

„Mitropolite Amfilohije Radoviću,

Iskaz netrpeljivosti prema svima koji ne misle kao Vi, uvrede i predizborne političke poruke najmanje je što javnost treba da očekuje od velikodostojnika bilo koje vjerske zajednice u Crnoj Gori. Nije politika, u ustavnom uređenju sekularne države, oblast u kojoj biste, po mom skromnom sudu trebalo da se upuštate.

Gospodine Mitropolite,

Ne može pozivanje na mržnju prema drugima biti mjera ljubavi Božije. Oni koji to rade, ovakva nedjela ne mogu opravdati crkvenim odorama, bilo koje vrste. Ta odora bi ih trebalo obavezivati da šire ljubav, a ne mržnju. Ta odora mora ih obavezivati na poštovanje svakog koji jeste, ali i onih koji ne pripadaju toj crkvenoj zajednici. Crkva je hram božiji koji pripada svima, i u crkvama se duhovno sa Bogom spajamo.

Glasanje na izborima, gospodine Mitropolite, je stvar građanske slobode. Jedno i drugo nikako ne idu zajedno. Onaj koji te dvije stvari miješa, taj ne samo da ne zna i ne poštuje zakone koji donose i sprovode slobodni ljudi na drugim mjestima (u demokratiji se ovo zove Skupština), ali ne poštuje ni božije zakone, ma koliko se na njih pozivao. Možda bi oni koji ovo rade voljeli da je drugačije. Možda bi voljeli da se zakoni donose u Crkvi, a u Skupštini da izražavamo bogoštovanje. No, ja pitam ima li srećne zemlje, a da je ovo slučaj?

Gdje to Crkva, gospodine Mitropolite, daje uputstva građanima da glasaju za nekoga, i/ili da glasaju protiv nekog drugog? Oni koju kunu svoju braću koja drugačije misle sami sebe izopštavaju iz svega što je duhovno i pripada Bogu, iako se lažno pozivaju na Svetog Vasilija ili Petra Cetinjskog. Ne možete svoje građane nazivati „nakotom“ i porediti sa govedima, nema u tome ništa hrišćansko i to je nedosojno pristojnog čovjeka, a kamoli vjerskog velikodostojnika.

Dragi ljudi, svi pristojni građani Crne Gore. Neka mjera Vašeg morala bude ono što su nas očevi i djedovi učili. Neka mjera vašeg morala ne bude nemoral političkih autoritaraca ukrivenih u crkvene odore. Neka Vaš građanski stav i građanska hrabrost, a naročito ljubav prema vlastitoj zemlji bude jača od svake lažne i bezbožne kletve izrečene u ime Boga od strane onih koji Boga u srcu nemaju. Ovakva ponašanja najjasnije pokazuju da Crkva i Bog nijesu isto.
Stoga, zarad obaveze prema našoj djeci, budite odvažni, ljubite Boga, a ne Crkvu, i glasajte onako kako vam vaše srce i ljubav prema vašoj djeci i vašoj domovini nalaže“.