Izlazak iz novonastale pravne i političke krize je da Ustavni sud na sjednici utvrdi da je Skupština, odnosno njen Ustavni odbor, prekršio Ustav, tačnije član 154 stav 3. Nakon toga, potrebno je da Ustavni odbor poništi svoj zaključak da je sutkinji Dragani Đuranović prestala sudijska funkcija ispunjavanjem uslova za starosnu penziju, te „vrati“ tu nadležnost Ustavnom sudu, koji nakon toga treba da utvrdi nastupanje razloga za prestanak njene funkcije – kazao je za Pobjedu prof. dr Miloš Vukčević, univerzitetski profesor i advokat.

Komentarišući odluke Ustavnog odbora o penzionisanju sutkinje Dragane Đuranović i preuzimanje nadležnosti Ustavnog suda, Vukčević je kazao da je to skupštinsko tijelo „sa umišljajem, svjesno i organizovano“ preuzelo nadležnost Ustavnog suda, iako je znalo da je zvaničan pravni stav Suda da se nijesu stekli razlozi za prestanak mandata sutkinji Đuranović.

Prijatelj i neprijatelj

– Skupšina, odnosno njen Ustavni odbor se prilikom prestanka funkcije sutkinji Dragani Đuranović očigledno rukovodio maksimom „Za prijatelja sve, za neprijatelja samo zakon“. Za razliku od „prijateljskog“ sudije Gogića koji je dobio sve (trajanje funkcije sve do napunjenih 66 godina, posao savjetnika predsjednika parlamenta i orden Crkve), „neprijateljska“ sudija Dragana Đuranović dobila je zakon, i to o PIO, a ne o radu – kazao je Vukčević.

Poručio je da je u ovoj pravnoj situaciji Ustavni odbor Skupštine Crne Gore grubo povrijedio Ustav, tačnije član 154 stav 3 kada je preuzeo nadležnosti Ustavnog suda, te utvrdio, istakao je Vukčević, da su nastupili razlozi za prestanak funkcije sutkinji Dragani Đuranović, koji je potom neustavno konstatovao sam predsjednik parlamenta Andrija Mandić.

– Odredbama člana 154 stav 3 Ustava propisano je da Ustavni sud na sjednici utvrđuje da li je nastupio neki od razloga za prestanak funkcije sudiji Ustavnog suda. Utvrđivanje je radnja koja podrazumjeva da se na sjednici Ustavnog suda iz personalnog dosjea sudije, kao i druge službene dokumentacije utvrdi činjeničko stanje – da li je sudija u ovom slučaju ispunio uslove za starosnu penziju. Nije u pitanju radnja „konstatovanja“, kako to neke kolege pravnici pogrešno navode, nego radnja utvrđivanja činjeničkog stanja, to jasno piše u čl. 154 st. 3 Ustava. Nakon što se na sjednici Ustavnog suda utvrdi činjeničko stanje, odnosno da su nastupili razlozi za prestanak funkcije sudiji, o tome Ustavni sud obavještava Skupštinu koja, potom, samo konsatuje da je sudiji prestao mandat. U slučaju sutkinje Dragane Đuranović, Ustavni odbor Skupštine je preuzeo nadležnost Ustavnog suda, jer je sam utvrdio da su nastupili razlozi za prestanak njene funkcije, zato što je ona ispunila uslove za starosnu penziju po Zakonu o PIO – kazao je Vukčević.

Znali stav Suda

Prema njegovim riječima, da stvar bude još gora, Ustavni odbor je znao za stav Ustavnog suda iz juna ove godine (sa 4 glasa za i 2 glasa protiv) da za sutkinju Draganu Đuranović nijesu nastupili razlozi za prestanak funkcije, jer ona nije ispunila uslove za starosnu penziju po odredbama Zakona o radu.

– Dakle, Ustavni odbor je sa umišljajem, svjesno i organizovano preuzeo nadležnost Ustavnog suda, iako je znao da je zvaničan pravni stav Ustavnog suda da se nijesu stekli razlozi za prestanak mandata sutkinji Dragani Đuranović, čime su izašli van okvira svojih nadležnosti i ovlašćenja – ocijenio je Vukčević.

Istakao je da odgovor predsjednice Ustavnog suda na dopis Ustavnog odbora na osnovu kojeg je taj odbor odlučivao nije akt Ustavnog suda, jer ga nije utvrdio Ustavni sud na sjednici, nego je predsjednica suda dostavila samo podatke koji se tiču godine rođenja i radnog staža sudija, a na traženje Ustavnog odbora, pri čemu je važno istaći, kako je rekao Vukčević, da ni predsjednica Ustavnog suda nije utvrđivala da su nastupili razlozi za prestanak mandata, već je samo dostavila podatke koji se tiču datuma rođenja i radnog staža za sudije.

– U stručnoj javnosti se moglo čuti dosta kritika da su sudije pogriješile kada su na sjednici u junu ove godine, kao i na prethodnim sjednicama zauzimale stav da im funkcija prestaje kad ispune uslove za starosnu penziju po odredbama Zakona o radu, po sili zakona sa navršenih 66 godina, kao i da su se prilikom glasanja trebali izuzeti kada glasaju o svom prestanku mandata. U potpunosti sam saglasan sa takvim kritikama i smatram da sudijama Ustavnog suda prestaje funkcija ispunjavanjem uslova za starosnu penzju po Zakonu o PIO, a ne po Zakonu o radu, ali to ne smije biti razlog da Ustavni odbor preuzima nadležnosti Ustavnog suda i sam utvrđuje da su nastupili razlozi za prestanak funkcije sudije i to čini suprotno stavu Ustavnog suda – istakao je Vukčević.

Prema njegovim riječima, sudijama Ustavnog suda dato je ovlašćenje da tumače Ustav i zakone i oni su na sjednici u junu ove godine, kao i više puta prije toga, zauzeli stav da im funkcija prestaje po odredbama Zakona o radu.

– To je njihovo legitimno pravo. Ako neko smatra da su sudije na toj sjednici zloupotrijebile službeni položaj u svoju korist, može podnijeti krivičnu prijavu (a o tome će u krajnjem odlučivati sud), ali se takav stav Ustavnog suda donijet većinom glasova sudija mora poštovati, a posebno ga mora poštovati Ustavni odbor. U suprotnom se urušava ustavni poredak i nastaje anarhija u kojoj jedna grana vlasti (zakonodavna) preuzima ovlašćenja druge (sudske). Takvo postupanje Ustavnog odbora ne samo da nije u skladu sa članom 154 stav 3 Ustava, nego je i u suprotnosti sa članom 7 stav 2 Zakona o Ustavnom sudu kojim je propisano da Ustavni sud o ispunjenosti uslova za starosnu penziju, odnosno isteka mandata sudiji, obavještava predlagača (Skupštinu ili predsjednika države) koji je tog sudiju predložio, šest mjeseci prije ispunjavanja uslova za ostvarivanje prava na starosnu penziju, odnosno prije isteka mandata – istakao je Vukčević.

Kazao je da je, u vezi sa kritikama upućenim da su sudije trebale da se izuzmu kada odlučuju o sopstvenoj stvari, važno istaći da se član 43 Zakona o Ustavnom sudu, na koji se poziva jedan dio stručne javnosti, odnosi na slučajeve kada su sudije učesnici u postuku (kada na primjer sudija podnese ustavnu žalbu, pa se onda mora izuzeti kada se o njoj odlučuje), ali, kako je objasnio, striktno navedeni član se ne odnosi na ovu situaciju.

Nema zakonske obaveze

– Dakle, sudije nijesu imale zakonsku obavezu po Zakonu o Ustavnom sudu da se izuzmu, kao što se ni poslanici ne izuzimaju kada glasaju u parlamentu o sebi da budu ministri ili drugi članovi Vlade, prilikom izbora Vlade. Svakako, ne opravdavam sudije, trebale su da se izuzmu i pozovu na pravilo Nemo iudex in causa sua, ali zakonska obaveza ne postoji, da bi se moglo reći da su sudije i u tom slučaju prekršile zakon – rekao je Vukčević.

Smatra da, ukoliko Agencija za sprečavanje korupcije utvrdi da je sudija Budimir Šćepanović prekršio Zakon o sprečavanju korupcije zato što se nije izuzeo prilikom odlučivanja o prestanku vlastite funkcije, odluka Agencije o tome može biti predmet sudske kontrole, a u krajnjem će konačnu odluku dati opet Ustavni sud po ustavnoj žalbi, ukoliko prethodno Upravni ili Vrhovni sud ne usvoji tužbu sudije Šćepanovića.

– Važno je istaći i to da sudije na sjednici ne odlučuju o prestanku funkcije, to konstatuje Skupština, nego utvrđujuju činjeničko stanje u pogledu nastupanja razloga za prestanak funkcije – objasnio je Vukčević.

Poručio je da Skupština nije iznad Ustava, te njen Ustavni odbor ne može preuzimati nadležnosti koje su po Ustavu dodijeljene Ustavnom sudu samo zbog toga što im se ne sviđa stav Ustavnog suda da sudijama funkcija prestaje kad ispune uslove za starosnu penziju po odredbama Zakona o radu.

– Da se ne bi stekao pogrešan utisak, autor ovog teksta „ne brani“ sudije Ustavnog suda i njihovo postupanje, ali „brani“ ustavno- pravni poredak Crne Gore. Jedini autoritativni tumač Ustava je Ustavni sud. Zabrinjava što jedan dio kolega i stručne javnosti odobrava, pa rekao bih čak i ohrabruje ovakvo djelovanje Skupštine i njenog Ustavnog odbora – kazao je Vukčević.

Ustavni puč

Miloš Vukčević kaže da je do samo prije godinu-dvije Skupština preuzela određene ustavne nadležnosti predsjednika države, usvajajući izmjene i dopune Zakona o predsjedniku za koje je Ustavni sud mišljenja da su neustavne.

– Sada faktički preuzima nadležnosti Ustavnog suda. Ko zna što sljedeće možemo očekivati? U Crnoj Gori se nije desio „puč“ jer on podrazumjeva neustavnu i nezakonitu smjenu vlasti, ali termin „ustavni puč“ je kolokvijalni, politički izraz koji oslikava sadašnju situaciju urušavanja ustavno-pravnog poretka, te faktičko preuzimanje ustavno-sudske vlasti od zakonodavne vlasti – Skupštine Crne Gore i njenog Ustavnog odbora. Navedeni zaključak potvrđen je i na posljednjoj sjednici Ustavnog suda na kojoj se odlučivalo o sudiji Budimiru Šćepanoviću i na kojoj su sve sudije bile jednoglasne da shodno odredbama člana 154 stav 3 Ustava, Ustavni sud na sjednici utvrđuje razloge za prestanak funkcije sudijama i o tome obavještava Skupštinu – kazao je Vukčević.