Premijer Srbije Miloš Vučević izjavio je da je Vlada naložila Ministarstvu odbrane da u hitnom roku pripremi izmjenu zakona kako bi se ukinula suspenzija služenja vojnog roka, „tako da idemo ka Skupštini da vraćamo vojni rok“.

„Mislim da ćemo u petak imati sjednicu Vlade na kojoj ćemo usvojiti taj predlog o izmjeni zakona. Pozvali smo predsjednika države Aleksandra Vučića kao vrhovnog komandanta da prisustvuje, jer je tema iz njegove ustavne nadležnosti“, rekao je Vučević na TV Pink.

On je potvrdio da će vojni rok trajati 75 dana, „što ne remeti život, školovanje, studiranje, posao, mame i tate će biti suštinski zahvalni jer će vojska njihove sinove još bolje pripremiti za život, da dalje stasaju kao muškarci“.

„To je izazovno da vojska pripremi obuku u tom kratkom roku jer je nekad bila puno duža. Pripremamo kasarne, uniforme, da to bude njima interesantno“, naveo je Vučević.

On je naveo da će mladići koji su završili elektrotehniku, mašinstvo, biti angažovani da služe vojni rok u, na primjer, u Vojno tehničkom institutu, remontnim zavodima da se njihovo znanje odmah upotrebi.

„Imaćemo ne mali broj mladića koji su majstori u vožnji dronova da nam tu pomognu. Oni su ubojitiji sa tim nego sa puškom. Vojska će dobiti mnogo različitog potencijala za jačanje svojih sposobnosti“, rekao je Vučević.

Dodao je da se Srbija ne sprema za rat, već čuva mir, jer, „što je vojska jača mir nam je sigurniji“.

Naglasio je da se profesionalni sastav ne ukida i da je on namijenjen za najteže zadatke.

Psihološkinja Mirković: Mladi romantizuju vojsku jer nisu odrastali sa sviješću da tamo moraju da idu

Govoreći o tome što je predsjednik Srbije potpisao saglasnost za uvođenje obaveznog vojnog roka, psihološkinja Ana Mirković, navodi da današnje generacije nisu odrasle sa sviješću da postoji neka vrsta tako definisane obaveze. Kako je navela, autoriteti kod generacije Zed su drugačiji u odnosu na one kakve poznaju starije generacije.

„Iskreno se nadam da to neće biti realizovano. U ovom trenutku ne mislim da je ovo nešto važno za naše društvo“, ističe Mirković za N1.rs.

Ona smatra da vojska treba da bude profesionalna.

„Znamo da postoje neki mladi ljudi koji vole da idu u vojsku, vole oružje, vole vojne avione. Mislim da oni treba da dobiju priliku da rade ono što vole, a da to ne smije da bude obavezno ni za jednog čovjeka koji to ne želi“, ističe.

Kako navodi, u vrijeme njenog odrastanja njeni drugari išli su da civilno služe vojsku, što je kako kaže, nekada bila društveno odgovorna aktivnost.

„Ljudi su išli da pomažu svom društvu. Smiješno je to što je najveći broj njih završio kao kontrolor u gradskom saobraćaju, ali opet, mogli su da pomažu u domovima zdravlja, vrtićima… Nedavno sam slušala jednog pukovnika u penziji koji prvi izražava skepticizam prema ovome. Mislim da ne pričamo šta jedno muško dijete od 18 godina može da nauči za 75 dana, nego gdje će oni biti smješteni. Ne znamo da li je to rad sa oružjem ili ono na čemu se potencira da vojska zaista treba da bude jaka da bi pomagala društvu“, objašnjava.

Mirković smatra i da je odnos prema autoritetu kod generacije Zed drugačiji u odnosu na prethodne generacije.

„U mojoj generaciji autoritet je bio pukovnik, general, otac, stric, doktor, razredni. Danas su autoriteti potpuno drugačiji. Najčešće se autoritet stiče vašom sposobnošću da brinete o osjećanjima te djece. Ko će brinuti o osjećanjima te djece? Pričamo o jednoj dosta emocionalno osjetljivoj kategoriji. Generacija Zed je preosjetljiva. Ne kažem to u pežorativnom smislu. Mislim da su emocije kod njih malo izraženije. Ko će brinuti o njihovom mentalnom zdravlju“, pita se Mirković.

Kako kaže, svuda u svijetu raste nacionalistički duh.

„Mislim da djeca, mladi romantizuju vojsku. Pošto oni nisu odrastali sa sviješću da tamo moraju da idu, a slušali su neke razne vojne priče od deda i svojih tata koji su tamo bili. Igraju igrice sa vojnom strategijom i imaju u glavi neku ideju kako bi to moglo da izgleda. Za početak, ne znam kako će to u praksi izgledati. Ne znam gdje su nama kasarne. I ako sad moramo da gradimo kasarne, zašto ne gradimo škole i bolnice“, navodi psihološkinja.