Ako si čovjek, budi čovjek… iskoristi tu priliku. Ne budi lažan, ni poistovjećen sa drugima, ako takav nijesi ti sam. Budi ono što jesi… čovjek, kakav takav, ali čovjek. Kaži ono što misliš, budi iskren, ali i stoji iza rečenog… kao čovjek, kao individua.

I nečovjek je čovjek, ako prizna da je nečovjek.

Čovjek je čovjek, samo ako je originalan, iskren, ne bježi od sebe samog, ponosi se onim što ga čini takvim, ljudskim prije svega. Čovjek može biti svako, samo ako hoće… i metlar, i policajac, i političar, i doktor i… i čovjek. Nije to toliko teško, samo kada se prizna da si čovjek… i eto te među ljudima.

Nažalost, u današnje vrijeme sve je ređe naići na čovjeka, na čovjeka koji je samo svoj, čovjek sa svojim ličnim profilom, imenom i prezimenom… čovjek sa svojim Ja. Vjerovatno se ne isplati biti svoj, svojstven, originalan… štrči takav i lako se uklanja iz „ljudi“. Masa ljudi je ta koja diktira koliki ćemo biti ljudi. Svako vrijeme ima svoju masu ljudi, kao i one koji u to vrijeme dolaze do izražaja. I današnje vrijeme ima svoju masu ljudi, koja je uklopljena u današnji sistem ljudskih vrijednosti.

Zašto se ljudi današnjice kriju pod lažnim ljudskim profilima? Mislim da to nijesu krivi pojedinci, već masa ljudi koja određuje pravila ponašanja. U stvarnosti, u realnom životu, ljudi današnjice imaju jedno lice… a na drugim mjestima drugo lice, ili čak imaju više lica… a sva ta lica se stavljaju pod sumnju, pa čak i ono koje bi trebalo da bude pravo. Pravo lice se ne može tako lako otkriti. Svako je lice današnjice sumnjivo lice, nažalost.

Svi su pod sumnjom, jer nema iskrenosti. A najsumljiviji su oni koji u sve sumnjaju, pa se i oni sami kriju iza sumnjivih lica i profila. Da li je to neiskrenost ili strah od mase ljudi?

I jedno i drugo… Iskren i neiskvaren čovjek reći će ono što misli, i stajaće iza rečenog, svojim postojanjem, imenom i prezimenom, individualnošću. Neiskren i iskvaren, kako bi sakrio svoju suštinu, koristiće lažni profil ličnosti kako bi rekao ono što čini njegov stvarni karakter. Poistovjećivanjem sebe sa drugim ili sa grupom drugih lakše i bez posledica može da kaže ono što misli, što potvrđuje nedostatak hrabrosti, a i karaktera. U poslednje vrijeme, u eri internet vijesti, portala, fejsbuka i ostalih „društvenih“ mreža, omogućuje se lažnim ljudskim ličnostima da iskazuju mnoge verbalne delikte, iza kojih ne stoji čovjek, nego lažnjak. Takve izjava, a naročito one koje su uvredljivog karaktera, nemaju nikakvu težinu niti validnost. Mnogi se odriču svoje čovječnosti zarad tuđe neljudskosti.

Kada nešto treba reći lično i javno, svi ćute… ali zato pod anonimnim i lažnim kažu i ono što čovjek nikad ne bi ni rekao… jer je čovjek.

Nije teško biti Ja… uz samo jedan uslov… da si čovjek.

autor, Vaso Knežević