Sa tugom u srcu i sjetom u očima sjećam se nepovratno minulih vremena, kada su politiku vodili političari a UN predstavljale garant sigurnosti, nepovredivosti državnih granica i suverenosti njihovih članica;

Pokreta nesvrstanih, Nehrua, Gandija, Tita… blokovske podijeljenosti i željezne zavjese između Istoka i Zapada; Slobodnoumnih studenata, inteligencije, radnika…; Bezviznog režima i socijalne zaštite građana;

Vremena u kom nije bilo globalnih karantina i pandemija, kada smo bez pranja jeli voće sa grana, paradajiz i mladi luk;

Fiksne telefonije i pisama;

Radio aparata i po kojeg televizora;

Istinskih ljubavi i druženja;

Sportaša iz ljubavi i dobrovoljnih razno-raznih aktivista. Istina, bilo je i tada anomalija i nedostataka, ali u usporebi sa današnjicom, bilo je to mnogo humanije i te kako pravednije društvo.

Onog momenta kada je čovječanstvo pristalo da istinske lidere i političare zamijeni kartelima, oligarsima i beskrupuloznim političkim miševima sve je krenulo naopačke. Zato što smo se iz egzistencionalnih ili podaničkih razloga olahko odrekli političara, postali smo pokusni kunići oligarhije i sada desetine miliona prognanika besciljno luta dunjalukom dok mi boravimo u zaključanim stanovima i držimo socijalnu distancu od dva metra!

Filozofija kartela dovela nas je u situaciju da se i mi pridružimo klanovima kako bi izbjegli status sociološkog mrtvaca.

Sve je podređeno materijalizmu, duhovnost je zamrla, a vjera se ispovijeda samo jezicima i pukom formom.

Rijetki pojedinci koji su, i pored svega, odlučili ostati slobodni proglašavaju se budalama.

Da tragedija bude veće, nema razlike između aktuelnih „vjerskih“ i „političkih“ vođa – i jedni i drugi su najobičniji manipulatori. Njihova megalomanija i egocentrizam nemaju granica.

Covid19 najviše odgovara imperijalnim vladarima i lokalnim diktatorima. Doduše, ovi drugi će ubrzo biti zamijenjeni novim. Vladarima iz sjenke neophodan je profit i poslušne ovčice.

Politički miševi su i previše postali bogati i valja ih opljačkati. Države i narode su odavno opljačkali i sada su poslušni miševi na redu.

Blago se nama sa „našim“ miševima, a ako mislite da su „njihovi“ bolji, varate se. Covid 19 udara i jedne i druge. On ne pravi razliku između vjera i nacija.

Hristos vaskrse, hoćemo li i mi vaskrsnuti ili ćemo pomrijeti kao roblje, pitam se.

Piše: Ibrahim ČIKIĆ