Opet je u Pljevljima umro – Čovjek! Nečiji otac, nečiji sin i nečiji brat! I moj prijatelj! I prijatelj stotine drugih ljudi! Prijatelj svih onih koji su znali da cijene plemenitost i ljudsku dobrotu! Još jedan u nizu naših pljevljaka. Svijet bez njega, kao i svih ostalih koji su nas napustili u protekloj godini nikad više neće biti isti! Ni pljevaljska svakodnevnica!

Pustoš u srcima nas, njihovih porodica, rodbine, prijatelja! Umrli su od korone, kažu nadležni! Nije, gospodo nadležni! Nije od korone! Umrli su od nebrige! Umri su od 5000 do 7000 razloga, od kojih nijedan nije bio dovoljno motivišući da ih pogledate kao ljude kojima treba pomoć! Umrli su od maske koja je ostala u džepu komšije, kojima su, iz pristojnosti, da im ne zamjere, pružili ruku! Umrli su kao zdravstveni radnici, nesebično pružajući pomoć svojim sugrađanima. Umrli su od prolaznika koji zna da ima koronu, ali „ko će izdržati u kući 15 dana“! Umrli su od „sramote“ da se ne izljube znani i neznani! Umrli su i od slavlja, u inat mjerama! I od pobjeda, a svi smo gubitnici!

I ne zanima me ko će se prepoznati! Treba da se prepoznamo svi! Umro je Čovjek, jednako vrijedan kao i svih onih 1117 preminulih do današnjeg dana! Šta treba da se desi pa da stavimo svoju sujetu barem u drugi plan?! I da stavimo maske! I odmaknemo se! I ne izmišljamo teorije zavjere!

Rat je, ljudi! Neprijatelj je nevidljiv i time još ubojitiji! Kad nas satre korona onda ćemo imati sve fotelje i sve portale! I sve blagodeti virtuelnog svijeta, dnevnog politikanstva i kritikovanja, samo nećemo imati kome i za šta da ih upućujemo!

Piše : Pljevljak, pratilac portala „PV Informer“ iz Podgorice