Još prije nekoliko decenija u velikim gradovima se za upravljačem putničkih automobila nalazio veliki broj žena, što je u manjim sredinama bila prava rijetkost.

Međutim, poslednjih godina i u manjim sredinama, pa tako i u Pljevljima, sve je više žena za upravljačem putničkih automobila.

Posebno je to uočljivo u užoj gradskoj zoni, gdje su žene-vozači sve viđenije na mjestima poput vrtića, škola i većih marketa. Da li je u pitanju potreba, porast standarda, ili pak drugačija raspodjela uloga u porodici?

Ne važi više ni podjela po kojoj su manja putnička vozila za žene, jer sve više žena vozi vozila većih gabarita, džipove i karavane. U gradu postoje i žene vozači taksi vozila, kao i kombi vozila za prevoz robe. Očigledno je da su se žene vozači, pored sve veće frekvencije saobraćaja i porasta broja motornih vozila u gradu, gotovo izjednačile sa muškarcima po brojnosti.

Ono što im se može zamjeriti i što nije u skladu sa saobraćajnim propisima je nerijetka upotreba mobilnih telefona u vožnji, posebno gradskim ulicama.

Iako su muškarci poslovično nepovjerljivi prema ženama vozačima, instruktori u auto školama za pripadnice ženskog pola kažu da su veoma pažljive u vožnji.

Redakcija portala je u skladu sa temom kontaktirala nadležne u pljevaljskoj auto školi „Marjanović“ u vezi broja žena koje se prijavljuju na obuku za vozača „B“ kategorije i od njih dobila informaciju da je u 2021.godini i za 10 mjeseci 2022.godine procentualno broj prijavljenih kandidata muškog i ženskog pola praktično isti. Takođe navode da 50 posto žena kandidata za obuku je izuzetno veliki broj u odnosu na period od prije deceniju kad su imali izuzetno mali broj prijavljenih pripadnica ženskog pola za pohađanje obuke.

Sam broj novoprijavljenih kandidatkinja za vozačku obuku, sve češća angažovanost žena na mjestima vozača u taxi firmama, dostavama hrane, pa čak i u preduzećima, govori da muškarci više nisu dominantni kada je upravljanje motornim vozilima u pitanju.