U porastu broj samoubistava u crnogorskim zatvorima

    1 dan pre 52 pregleda Izvor: slobodnaevropa.org

Foto: Ilustracija-

Najmanje sedam osoba počinilo je u posljednjih pet godina samoubistvo u crnogorskim zatvorima. Od toga dvije u posljednjih pola godine.

U posljednjem slučaju 33-godišnjeg Baranina Nenada Novovića, porodica je optužila zatvorske vlasti da su ignorisale molbe da mu se pruži pomoć zbog njegovog fizičkog i psihičkog stanja.

„Da li je potrebno da se na tragičan način ugasi život jednog mladog čovjeka, da bi došlo do korjenite promjene ovog okrutnog sistema? Da li je zatvoren manje bitan i vrijedan od nas ‘slobodnih’ građana“, piše u javnom obraćanju njegove supruge.

Iz Uprave za izvršenje krivičnih sankcija su negirali da mu nije pružena odgovarajuća medicinska pomoć.

Slučajem Novovića – koji je bio 14 mjeseci u istražnom zatvoru – bavi se i Zaštitnik ljudskih prava i sloboda, potvrđeno je iz ove institucije za Radio Slobodna Evropa.

Da je broj samoubistava u porastu vidi se iz analize Zaštitnika, po kojoj su u periodu 2008-2020. u zatvoru počinjena dva samoubistva. Od tada najmanje sedam.

Crna Gora inače, prema nalazima Savjeta Evrope, ima jedan od najviših procenata u Evropi kada je stopa samoubistava među zatvorenicima u pitanju.

Sumorna statistika

Gradacija u statistici Savjeta Evrope pokazuje da Crna Gora ima velike probleme sa zatvorskim sistemom.

Ona je u kategoriji zemalja čiji je prosjek najmanje 25 odsto veći u odnosu na evropski kada je u pitanju broj zatvorenika na 100.00 stanovnika i udio zatvorske populacije starije od 50 godina.

U istom procentu je veći od evropskog broj zatvorenika koji služe nepravosnažne presude ali i omjer broja zatvorenih i zaposlenih u zatvoru.

Savjet Evrope navodi da je Crna Gora među zemljama sa veoma visokom stopom samoubistava u zatvoru u odnosu na Evropu.

Stopa samoubistava osoba lišenih slobode je od tri do devet puta veća u odnosu na opštu populaciju, navodi institucija Zaštitnika, pozivajući se na naučne analize.

Jedna od najvećih trauma

„Lišenje slobode je zaista jedna od najjačih trauma poslije smrti bliskog člana porodice ili gubitka posla. To je definitivno na tom nivou ozbiljan stres za jednog pojedinca“, kaže za RSE specijalistkinja psihijatrije i sudske psihijatrije Jelica Živković.

Jedna je od tri konsultativna psihijatra Uprave za izvršenje krivičnih sankcija, koji ima zatvore u Spužu, nadomak Podgorice, i u Bijelom Polju, na sjeveru Crne Gore.

Savjet Evrope navodi da su zatvori loši za mentalno zdravlje, čemu najviše doprinose prenatrpanost, nasilje, manjak privatnosti, prisilni boravak u samici, neizvjesna budućnost i neodgovarajuće zdravstvene usluge.

„Sam boravak tamo je veoma specifičan: to su potpuno drugačiji uslovi, situacije gdje ste vi potpuno nemoćni, gdje ništa od vas ne zavisi… To je ono kad kažu ‘nisam više kao što sam bio prije’ (zatvora). Ne podnose svi to jednako“, pojašnjava Živković.

Pritvor je posebno specifična situacija. Može trajati od mjesec do tri godine.

Određuje se licima protiv kojih se sprovodi istraga kako bi se spriječio uticaj na tok istrage i svjedoke, spriječilo bjekstvo ili ponavljanje krivičnog djela.

Tek nakon pravosnažne presude, zatvorenik zna kada će izaći na slobodu.

Psihijatrica Živković ističe se ona i njene kolege rade sa pacijentima kako bi lakše podnijeli boravak u samom zatvoru ali i da ih pripreme za period koji slijedi po izlasku:

„Lišavanje slobode može se desiti svakome. Znači niko od nas nije imun na to… Ali opet, ohrabrim ih i kažem da to nije konačno, da je to nešto što će ipak jednog dana da se završi i da prođe i da postoji život i posle toga“.

Gdje je rješenje?

Problemi mentalnog zdravlja zatvorenih moraju se sistemski rješavati, kaže Živković.

„Voljela bih da na nivou države neko ozbiljno počne baviti time… Nažalost, zatvor vam je slika i prilika društva u kojem živimo. Svaki zatvor, ne samo naš.“

Iz institucije Zaštitnika su za RSE kazali da godinama preporučuju da se izradi Program za prevenciju samoubistava u zatvorima, sa jasno definisanim mjerama.

Za one koji su pokušali samoubistvo važno je, poručuju, organizovati postsuicidalnu podršku, koja bi bila sveobuhvatna i prilagođena individualnim potrebama zatvorenika. Na taj način bi se, smatraju, obezbijedio njihov potpuni oporavak i smanjio rizik od ponavljanja.

Živković ističe da imaju Program prevencije samoubistava i samopovređivanja u zatvorima od 2019, koji je trenutno u procesu unapređivanja u skladu sa njihovim dosasanjim iskustvima i svjetskim trendovima.

Preporuke za zatvore

Komitet ministara Savjeta Evrope je krajem februara 2025. usvojio preporuke, koje imaju za cilj promovisanje i zaštitu mentalnog zdravlja zatvorenika.

Jedna od glavnih je da se na prijemu u pritvor vrši skrinining kako bi se identifikovali oni sa mentalnim poremećajima.

Preporučuju i da se samica kao disciplinska mjera ne primjenjuje na zatvorenike sa ovim poremećajima, odnosno da se, kad je to od značaja za mentalno zdravlje zatvorenika, on odvoji od drugih.

Poseban dio se odnosi na sprečavanje samopovređivanja i samoubistava.

Preporučuje se izrada programa koji bi identifikovao i pružio pravovremenu podršku onima koji su u riziku. Smatraju da bi trebalo uspostaviti bezbjedne sobe za zatvorenike koji imaju akutne krize.

Preporuke nisu obavezujuće, ali se zemlje članice ohrabruju da ih implementiraju.

Kapacitet zatvora u blizini Podgorice i u Bijelom Polju je oko 1.330 mjesta, navodi se u izvještaju o radu Uprave za izvršenje krivičnih sankcija za 2023.