Tara, poznata još i kao „Suza Evope“ rijeka je u Crnoj Gori koja protiče i kroz Bosnu i Hercegovinu. Veći dio rijeke Tare, uključujući njen kanjon, je pod zaštitom UNESCO-a kao dio Nacionalnog parka Durmitor. Ova rijeka je idealna za splavarenje, rafting i ribolov.

Inspiracija pjesnicima i mnogim umjetnicima, prgave naravi, nabusita Tara prihvata svakoga, voli i strašljive i hrabre. Ne možeš je savladati, niti osvojiti, možeš samo istim tokom i žustrinom ploviti u njenom zagrljaju. Plahovita je, ali bistra i čista, studen se njena probija kroz kosti najmanjim gutljajem, ali je pitka i dražesna, smaragdno zelena.

Prvi put u životu, pravu avanturu i istinski osjećaj pripadanju prirodi, pružila mi je Tara. Neopisiv je osjećaj te borbe sa njenom silnošću, dok se kroz oblak magle nazire čuveni most na Đurđevića Tari, ponosan, između dva krša, kao trofej ovog putovanja. Rafting na Tari jedno je od mojih najljepših iskustava u prirodi. Potrebno je samo da imate dobro društvo, volju i hrabrost da se suočite sa ovom brzom, ćudljivom vodom.

Led u kostima, gubljenje daha, tremor tijela i cvokot kroz zube – neminovni su ukoliko odlučite da se okupate u Tari. Ipak, taj osjećaj je nezamjenjiv. Vrisak u trenu skoka odjeknuo je odbijajući se o tišinu stijena i vratio eho kao bumerang mom srcu koje je kucalo neprirodnom brzinom, od uzbuđenja i ljepote. Željela sam da vrištim još dugo, puna energije i adrenalina, očarana ljepotama koje me okružuju. Ali, nisam htjela da remetim njenu tišinu, u kojoj mirno žive bogati biljni i životinjski svijet. Zagrlila me je snažno Tara, svojim čistim dodirom okupala je moje misli i duhovne nemire, poklonila mi zagrljaj prirode, neraskidiv i poletan.

Od skipera, koji najbolje poznaju njenu ćud, čuli smo mnoge priče. Upoznali smo njene slapove, brzake, njene doseže i stijene – drugi po veličini kanjon u svijetu!

Ne pretjerujem kada kažem da je ljepota Tare nesvakidašanja, divlja, a čarobna. Prvim zaveslajem u čamcu, tokom prvih preveslanih kilometara, rađa se ljubav strastvena i nepresušna, baš poput Tare.

Gledajući ovu ljepoticu sa visokog mosta na Đurđevića Tari, na tren tijelo obuzme strah, ali uz divljenje. Ne može se odoljeti želji da se cijelim bićem osjete čari ovog crnogorskog bisera. Mistični ambis vuče me da ponovo otkrijem tajne duboko skrivene u njedrima ovog kanjona. Spuštam se do obale, prisjećajući se iskustva koje sam imala u naručju Tare, sa snažnim htjenjem da se ponovo zagrlimo!