Dvije najveće ekonomije svijeta, SAD i Kina, u višegodišnjem su trgovinskom ratu čije se posljedice talasaju globalno. Mali i otvoreni sistemi poput crnogorskog nijesu direktno meta carina, ali osjećaju “kolateralnu štetu” usporavanja svjetske privrede​.

Ekonomski analitičari upozoravaju da u trgovinskom ratu nema pobjednika – zemlje koje uvode ili trpe carine bilježe pad izvoza i rasta, dok ostale indirektno pogađa slabija globalna tražnja​. Za Crnu Goru, koja veliki dio prihoda ostvaruje od stranih turista i investicija, ovo znači manji priliv gostiju i kapitala u slučaju dužeg trgovinskog sukoba SAD-a i Kine​.

U nastavku analiziramo kako bi takav scenario mogao uticati na ključne sektore crnogorske ekonomije – energetiku i turizam – kao i na ukupnu finansijsku stabilnost zemlje.

Kineske investicije u energetici pod lupom

Kineske kompanije posljednjih godina postale su vidljivo prisutne u crnogorskoj energetici. Učestvovale su u izgradnji vjetroparkova i solarnih elektrana, pomažući Crnoj Gori da poveća udio obnovljivih izvora energije. Pored toga, kineska državna firma PowerChina angažovana je na ekološkoj rekonstrukciji termoelektrane Pljevlja – jedinog crnogorskog termoenergetskog bloka na ugalj​.

Ovi projekti dio su šire ekonomske saradnje u okviru kineske inicijative “Pojas i put”, kroz koju je Kina finansirala i izgradnju prioritetne infrastrukture poput autoputa Bar–Boljare. Kineski kredit za tu dionicu auto-puta dostigao je 15,6% ukupnog spoljnog duga Crne Gore​, što ilustruje razmjere kineskog finansijskog uticaja. Međutim, trgovinski rat i rast tenzija između Kine i Zapada mogli bi usporiti buduće kineske investicije ili im postaviti nove prepreke.

Prvo, usporavanje kineske ekonomije usljed novih carina smanjuje kapacitete Pekinga da ulaže u inostranstvu – manje izvoza i rasta u Kini mogu značiti i oprezniji nastup kineskih banaka i kompanija na Balkanu. Drugo, geopolitički pritisci su veći: Crna Gora je članica NATO-a i prvi kandidat za članstvo u EU, pa će vjerovatno pažljivije razmatrati ponude kineskih investitora u strateškim sektorima. Evropski zvaničnici već su upozoravali da netransparentni kineski ugovori mogu potkopati standarde i usporiti evropske integracije. Primjer je raniji aranžman kojim su kineske firme dobijale poslove bez tendera i oslobađale se određenih dažbina, što je izazvalo kritike o zaobilaženju pravila i ekoloških standarda​.

Konkretnije, ambiciozni planovi o gradnji novog bloka termoelektrane Pljevlja uz kinesku podršku zaustavljeni su 2019. godine. Projekat Pljevlja II od 250 MW dugo je zagovaran uprkos sporovima oko ekonomske isplativosti i uticaja na životnu sredinu​. Na kraju je Vlada odustala – priznala je da bi izgradnja novog ugljenog bloka bila neisplativa u promijenjenim okolnostima​.

Uz strože evropske propise o emisijama, jasno je da klasični energetski projekti koje bi finansirala Kina više nijesu opcija bez rizika. Slična sudbina mogla bi zadesiti i druge velike projekte ako globalna trgovinska previranja dovedu do toga da zapadne institucije ponude povoljnije alternative ili pojačaju politički nadzor. Crnogorski ministar energetike nedavno je poručio da zemlji trebaju “kredibilni investitori” za ključne energetske objekte poput planirane reverzibilne hidroelektrane​ – što se može tumačiti kao nastojanje da se uključe partneri usklađeni sa EU standardima, možda na račun dosadašnjih kineskih ponuđača.

Turizam pod pritiskom globalnog usporavanja

Turizam je okosnica crnogorske ekonomije, sa učešćem od gotovo 30% BDP-a​. Svako slabljenje globalne ekonomije odmah se preliva na ovaj sektor kroz manji broj putnika i njihovu smanjenu potrošnju. Trgovinski rat između dva ekonomska giganta doprinosi takvom usporavanju – više cijene robe i sirovina, manje investicija i veća neizvjesnost utiču na budžete građana širom svijeta, koji tada rjeđe putuju. Za Crnu Goru bi poseban udarac bio pad dolazaka turista iz Kine, tržišta koje je posljednjih godina naglo raslo. Još 2017. i 2018. broj kineskih turista se praktično udvostručio dvije godine zaredom (rast od 70% pa 80% godišnje), zahvaljujući olakšanom viznom režimu.

Kulminacija je bila 2019. godina, kada je Crnu Goru posjetilo rekordnih skoro 75 hiljada kineskih turista​ – više od devet puta više nego 2014. godine​. Iako Kinezi tada još nijesu spadali među najveće pojedinačne tržišne segmente činili su oko 3% ukupnih inostranih gostiju te godine, njihov rast je otvorio novu razvojnu šansu za domaći turizam.

Međutim, nakon pandemije se tek polako vraćaju putovanjima u Evropu, a kineska ekonomija 2023. bilježi usporavanje, djelimično i zbog trgovinskih tenzija i slabije potražnje za kineskom robom globalno. U prvih osam mjeseci 2023. Crnu Goru je posjetilo oko 39 hiljada turista iz Kine, što je i dalje gotovo 20% manje nego u istom periodu rekordne 2019​. To pokazuje da oporavak nije potpun – kineski srednji sloj oprezno troši, a dugotrajni trgovinski rat mogao bi dodatno umanjiti njihovu spremnost za daleka putovanja.

Pored toga, i evropski gosti bi mogli štedjeti: ako trgovinske barijere uspore privredu EU, smanjiće se i dohoci i sklonost ka odmorima u inostranstvu. Crnogorska ljetovališta bi to osjetila kroz manju popunjenost kapaciteta i pad prihoda od usluga, što se već desilo u 2024, kroz pad ukupnog broja noćenja.

Turistički poslenici zato strahuju od efekta “duplog udara” – slabiji priliv novih turista iz Azije, uz moguće odustajanje dijela tradicionalnih gostiju iz regiona i Zapadne Evrope zbog globalne recesije. Već u pandemiji vidjelo se koliko nagli šok može biti poguban: 2020. godine crnogorski BDP se strmoglavio preko 15% zbog kolapsa turističkog prometa​.

Takav drastičan scenario u ovom momentu nije izvjestan, ali i umjeren pad od nekoliko procenata imao bi posljedice na zaposlenost i devizne prilive. Kako turizam predstavlja najveći izvozni proizvod Crne Gore – direktno i indirektno generiše oko četvrtine BDP-a​  – svaki poremećaj na globalnom tržištu putovanja odmah narušava i spoljni saldo zemlje i punjenje budžeta.

Posredni udari kroz trgovinske tokove i finansije

Iako mala, crnogorska privreda je veoma uvezana sa svijetom. Promjene u globalnim trgovinskim tokovima – bilo kroz cijene energenata, dostupnost robe ili troškove zaduživanja – brzo se preliju i do nas. Trgovinski rat velikih sila može izazvati pad cijena nafte i sirovina usljed smanjene tražnje​.

Za crnogorske potrošače to na prvi pogled djeluje pozitivno: jeftinije gorivo i materijali mogli bi ublažiti inflatorne pritiske. Zaista, Svjetska banka je još 2019. prognozirala da bi eskalacija tarifnog sukoba spustila cijene nafte na svjetskom tržištu​. Takav razvoj događaja donekle bi smanjio troškove uvoza energije za Crnu Goru, koja naftne derivate u potpunosti kupuje iz inostranstva.

No, korist od jeftinijih energenata bila bi ograničena i zasjenjena negativnim efektima opšteg ekonomskog zastoja. Manja trgovinska razmjena globalno znači i manju potražnju za izvoznim proizvodima naših partnera – recimo, ako u EU opadne industrijska proizvodnja zbog skupljih uvoznih komponenti, smanjiće se i potreba za sirovinama i uslugama iz Crne Gore.

Cijena aluminijuma, važnog izvoznog segmenta Crne Gore, na primjer, zavisi od svjetske tražnje koju kroje Kina i SAD; trgovinske barijere tu mogu donijeti nestabilnost. S druge strane, u slučaju preusmjeravanja tokova, moglo bi doći do veće ponude kineske robe u Evropi po sniženim cijenama, što bi potencijalno koristilo uvoznicima.

Kina je već među najvećim uvoznicima u Crnu Goru, naročito mašina i opreme​. Ukoliko bi njena roba zbog carina tražila alternativna tržišta, crnogorske firme bi možda mogle nabaviti određene proizvode povoljnije. Ipak, ta dobit bila bi marginalna – mnogo važnije za nas jeste ukupno zdravstveno stanje evropske ekonomije i regiona, od čega zavisi izvoz usluga (turizma) i kapitala.

Ozbiljna, a tiša posljedica trgovinskog rata jeste i porast globalne finansijske neizvjesnosti. Kako su SAD i Kina međusobno uvodile carine, tržišta su postajala nervoznija – investitori zaziru od rizičnih plasmana, a kapital teže i skuplje odlazi u ekonomije u razvoju. Crna Gora tu može osjetiti indirektan pritisak kroz više kamatne stope i otežano zaduživanje. Već sada javni dug iznosi oko 60% BDP-a, a u narednim godinama država mora refinansirati kredite u visini od oko 12% BDP-a godišnje​. Ako trgovinski rat dovede do bržeg rasta referentnih kamatnih stopa (usljed inflacije od skupljih uvoznih proizvoda u SAD)​, investitori bi mogli tražiti veće prinose na obveznice zemalja poput Crne Gore. To konkretno znači skuplje zaduživanje na međunarodnom tržištu i veći teret otplate dugova.

Pored toga, pad stranih direktnih investicija bio bi veliki udarac za Crnu Goru. Trenutni model razvoja oslanja se na priliv kapitala iz inostranstva – stranci ulažu u nekretnine, energetiku, turizam – čime se pokriva i hronični deficit tekućeg računa (oko 13-14% BDP-a). Ako globalna recesija natjerana trgovinskim ratom obuzda investitore, manje novih hotela, resorta ili energetskih pogona biće izgrađeno. Čak je i kineska spremnost da kreditira projekte u inostranstvu upitna u uslovima ekonomskog usporavanja kod kuće. Time bi Crna Gora mogla ostati bez jednog od motora rasta i izvora finansiranja na koje se navikla.

Otvorena ekonomija traži otpornost

Kao mala i otvorena ekonomija, Crna Gora je neproporcionalno izložena globalnim šokovima.

Trgovinski rat između SAD-a i Kine naizgled je daleka geopolitička igra, ali njen ishod itekako dotiče džep svakog građanina Crne Gore – od cijene goriva na pumpi, preko plate u turističkom sektoru, do mogućnosti zaposlenja na novim projektima.

Međunarodni monetarni fond (MMF) upozorio je da bi slabiji globalni rast zbog trgovinskih tenzija negativno uticao na Crnu Goru prvenstveno kroz pad prihoda od turizma i stranih investicija. Najnovija dešavanja to potvrđuju: dok se svijet bavi usporavanjem kineske proizvodnje i američkim carinama, crnogorski hotelijeri i energetski planeri prate efekte sa zebnjom.

Ipak, stručnjaci ističu da Crna Gora može preduzeti korake kako bi ublažila ove rizike. Diverzifikacija turističkih tržišta – veći fokus na goste iz više zemalja, ali i razvoj cjelogodišnjeg turizma – može pomoći da se smanji zavisnost od bilo koje ekonomije pojedinačno.

Slično tome, održivo planiranje investicija podrazumijeva odmjeren pristup dugovima i izbor partnera: projekti koji se finansiraju iz EU fondova ili uz poštovanje evropskih standarda možda su sporiji, ali dugoročno sigurniji.

Pozitivno je što je javni dug u posljednje dvije godine smanjen sa preko 80% na oko 60% BDP-a, čime je država stvorila nešto fiskalnog prostora za nepredviđene situacije​.

Za zemlju koja koristi euro, ali nema kontrolu nad monetarnom politikom, ključno je održati povjerenje investitora i turista. U turbulentnim vremenima globalnih trgovinskih sporova, Crna Gora balansira između privlačenja potrebnog kapitala – bilo sa Istoka ili Zapada – i zaštite svog ekonomskog suvereniteta.

Ishod trgovinskog rata supersila na to balansiranje može djelovati kao vjetar u prsa ili u leđa. Zato je važno pratiti svjetske trendove, diversifikovati i jačati domaće kapacitete kako bi mala ekonomija ostala stabilna i u najvećim globalnim olujama.