Politika strožeg imigracionog nadzora koju je sprovodila administracija predsjednika SAD Donalda Trampa dovela je do masovnih deportacija migranata iz različitih djelova svijeta, uključujući i Crnu Goru.

Prema dostupnim podacima, među osobama koje treba da budu deportovane našlo se 68 osoba iz Crne Gore, dok su zemlje poput Meksika, Nikaragve i Pakistana imale daleko veće brojke, piše Standard.

Najveći broj deportovanih bio je iz Meksika – čak 252.044 osobe, dok je iz Nikaragve proterano 45.995 migranata. Pakistan se našao među zemljama s visokim brojem deportacija, sa 7.760 lica vraćenih iz Sjedinjenih Američkih Država. Pored ovih zemalja, značajan broj deportovanih bio je iz Hondurasa (261.651), Gvatemale (253.413) i El Salvadora (203.822). U poređenju s ovim brojkama, Crna Gora se nalazi u donjem djelu liste, ali broj od 68 deportovanih pokazuje da su i državljani naše zemlje bili pogođeni američkom imigracionom politikom.Trampove nove mjere i nepoznati slučajevi deportacija

Nakon povratka na funkciju 2025. godine, Tramp je ponovo uveo niz restriktivnih mjera u cilju suzbijanja ilegalne migracije. Njegova administracija usmjerila se na ubrzane deportacije, smanjenje mogućnosti za azil, kao i oštrije kontrole na granicama, uz povećano prisustvo granične policije. Pored toga, novi programi uključuju strože mjere protiv gradova koji pružaju utočište migrantima, kao i proširenje centara za zadržavanje osoba bez validne dokumentacije.

Prema podacima Američke imigracione i carinske službe (ICE), spisak osoba koje se nalaze u Sjedinjenim Američkim Državama ilegalno, ali nisu u pritvoru, konačno je zaključan sa novembrom 2024. godine. Ovaj spisak postao je obavezan za primjenu nakon što je tranzicioni tim predsjednika Donalda Trampa, koji je preuzeo vlast u januaru 2025. godine, zatražio njegovu verifikaciju

Novom uredbom, koja je donijeta juče, vlasti su obavezale Agenciju za sprovođenje i uklanjanje (ERO) da postupe po ovom spisku, što znači da će oni koji su do sada bili na slobodi sada biti suočeni sa mogućnošću hapšenja. Prema informacijama iz administracije, ranije su postojale šanse da te osobe nastave da žive u SAD-u bez prijetnje od hapšenja, ali je novi predsjednik Tramp naložio da se preduzmu konkretne akcije protiv ilegalnih imigranata, uključujući i strože mjere za njihovo zadržavanje i deportaciju.

Deportacije pod kategorijom “Jugoslavija” i proširenje broja deportovanih iz Crne Gore

Jedan od zanimljivih aspekata dostupnih podataka jeste i to što se određeni broj deportovanih vodi pod kategorijom “Jugoslavija”, iako ta država više ne postoji. Tačan broj tih osoba nije poznat, ali podaci pokazuju da se 845 osoba vodi pod tim nazivom. To otvara pitanje kako su vlasti SAD klasifikovale pojedine slučajeve i da li se među njima nalaze osobe koje su rođene u bivšim jugoslovenskim republikama prije njenog raspada.

Važno je napomenuti da se sve osobe koji su rođeni prije 2003. godine, tj. prije raspada Savezne Republike Jugoslavije (SRJ), a koji se nalaze u SAD-u, računaju kao “Jugosloveni” u američkim imigracionim podacima. U tim podacima, uz naziv “Jugoslavija”, često se navodi i odakle konkretna osoba potiče, što znači da će broj deportovanih osobe iz Crne Gore zapravo biti veći nego što trenutno izgleda, jer se veliki broj njih vodi pod ovom kategorijom.

Ovo znači da će, shodno novim propisima, veći broj osoba iz Crne Gore biti suočen sa mogućnošću hapšenja i deportacije, jer se i oni koji su rođeni prije 2003. godine, a koji su se kasnije doselili u SAD, sada tretiraju kao dio te bivše države.

Tajne deportacije i problemi sa saradnjom zemalja

Još jedna zanimljiva činjenica jeste da su deportacije u vrijeme Trampove administracije često vršene u tajnosti, a mnogi migranti nisu imali priliku da se oproste od svojih porodica. Takođe, primećeno je da su neki deportovane osobe zapravo živjeli u SAD više decenija, bez ikakvih ozbiljnih prekršaja, ali su i dalje bili obuhvaćeni novim, strožim zakonima.

ICE je naglasio da postoje različiti razlozi za otežane deportacije, uključujući pravnu zaštitu poput azila, zaštitu od mučenja i nedostatak saradnje određenih država. Trenutno, SAD smatraju da 15 zemalja ne sarađuje u procesu deportacija, uključujući Kinu, Iran, Rusiju, Pakistan i Kubu, dok 11 zemalja, poput Bosne i Hercegovine i Nikaragve, spada u rizične za nepoštovanje sporazuma o deportaciji.