Temeljni ugovor između SPC i Vlade Crne Gore trebalo bi da bude razmatran u četvrtak na sjednici Sinoda, javlja Blic. rs.

Posle niza varnica i nesuglasica oko toga šta je temeljni ugovor, ko, kada i gdje treba da ga potpiše, ugovor je konačno usvojila Vlada Crne Gore, a potom je uz saglasnost Episkopskog savjeta Mitropolije poslat u beogradsku Patrijaršiju 22. jula.

Temeljnim ugovorom se sa određenom vjerskom zajednicom preciziraju pitanja imovine, njenog statusa i prodaje, ali i ustanovljava koji su vjerski praznici i državni.

Do sada su napisane najmanje tri verzije ugovora sa SPC. Prva rukom mitropolita Amfilohija, koji ju je uputio Vladi Crne Gore još prije deset godina, u vrijeme režima Mila Đukanovića. Na verziji prije sadašnje radio je crnogorski ministar pravde Vladimir Leposavić.

U međuvremenu je usvojen i najvažniji pravni akt kada je riječ o verskim zajednicama u Crnoj Gori – Zakon o slobodi vjeroispovesti. Prethodni, koji je oduzimao prava SPC i zbog kog su otpočele litije koje su dovele do rušenja režima Mila Đukanovića, praktično je srušen. Temeljni ugovor je niži pravni akt koji su potpisale sve tradicionalne vjerske zajednice u Crnoj Gori, osim SPC.

Glavne odredbe predloga temeljnog ugovora

Ugovor ima 20 tačaka. U preambuli se priznaje kontinuitet Crkve od 1912. godine, odnosno od osnivanja Zetske, Budimljanske i Humske Episkopije.

– Ugovor potpisuju Vlada Crne Gore i Srpska pravoslavna crkva.

– Ukoliko se vodi postupak ili istraga krivične prirode protiv sveštenika, monaštva ili službenika Mitropolije, nadležni organi o tome prethodno obavještavaju nadležnog episkopa.

– Crkva ima svoju autonomiju, što praktično znači da samostalno i slobodno donosi odluke koje se tiču crkvenog života.

– SPC samostalno može da formira škole, odnosno Bogoslovije. Mijenjanje i ukidanje Eparhija (trenutno četiri na prostoru CG) je u nadležnosti Sabora.

– Kada je riječ o prodaji imovine, najednostavnije rečeno, ako bi SPC htjela da proda neku imovinu prvo je mora ponuditi Vladi, a ukoliko Vlada nije zainteresovana, može ići na dalju prodaju.

– Za gradnju vjerskog objekta neophodna je saglasnost nadležnog episkopa. Bez te saglasnosti Vlada neće ni razmatrati zahtjev.

– Najveća izmjena u predlogu koji je poslat Patrijaršiji u odnosu na pređašnji, koji nije prošao Vladu, jeste u državnim praznicima. U prošlom predlogu za državne praznike su predloženi vjerski datumi kada se svetkuje i Sveti Petar Cetinjski, Sveti Simeon Dajbabski… U verziji koja je pred Sinodom danas, vjerski praznici koji su i državni regulisani su Zakonom o državnim i drugim praznicima – poput Božića i Uskrsa.

– Vlada se obavezuje da će u saradnji sa SPC i ostalim tradicionalnim vjerskim zajednicama i Katoličkom crkvom zakonom da reguliše restituciju imovine koja je nacionalizovana, a kod koje nije bilo pravedne naknade. Donošenje ovog zakona nije vremenski oročeno.