Srce i duša puni ljubavi

Žena koja je za jedan dan dotakla srce svakog čovjeka i zadivila, ne samo malenu Crnu Goru, obiljem svoje ljubavi, saosjećanja i majčinskog instikta. Porodična sreća majke troje djece Tatjane Vukićević (45) prelila se i na porodicu komšije Buda i Ljilje Mijuškovuć, čijem sinu Nikoli (25) je Tatjana poklonila bubreg. Priča TV Vijesti „o hrabrom gestu Nikšićanke Tatjane koja je donirala bubreg 20 godina mlađem komšiji“, koja se 4. marta vratila „sa golemom medicinskom papirologijom, ali sjajem u očima i mirom u srcu” nakon četrdesetodnevnog boravka u Istanbulu, gdje je boravila kao donor organa.

Riječima “ljepše je nekad da ti je puno srce i duša, nego novčanik” Tatjana u 2,5 minuta televizijske priče sijala je ljubavlju, istinskom srećom, skromnošću koja krasi velike ljude. Primjer bezgranične ljubavi i saosjećanja zaustavio je vrijeme i podstakao da svako zaviri u svoje srce, otkrije ljepotu čovjekoljublja i hrabrosti.

Odakle dolazi žena puna ljubavi, ko je vaspitavao u kakvom je okruženju rasla?

Nižu se pitanja, a odgovor neočekivan. Tatjana je rođena u Pljevljima, tačnije u selu Borovica, od majke Miilojke, rođene Ćaćić iz Ljuća, i oca Milanka Jovića. Kada je Rudnik uglja uzeo za potrebe kopa Borovica porodično imanje, Jovići su se preselili u Bar.

Nedelju dana nakon objavljivanja priče telefonom razgovaram sa Tanjom, koja nas ne odbija jer je “najsrećniji dio života provela u Pljevljima”. Kaže Pljevljanka je u duši, odakle joj sežu korijeni. Svako ljeto i praznike provodila je u Borovici, odrastala zajedno sa braćom i sestrama od ujaka i stričeva. Otac je bio Tanjin uzor i prenio je na nju vezanost za Borovicu, gdje je i sahranjen. Vaspitana je da poštuje porodicu i međusobnu povezanost, baš kao što bili vezani njen otac Milanko, tetka Milka i brat Milivoje, nekadašnji direktor Prevoza Pljevlja.

„Nikola je moj komšija, ali sad je moje dijete. Odavno smo s tom porodicom u bliskim odnosima. Generacija je moje ćerke, ima brata Bora koji je mlađi od njega, ali se druži sa mojim sinovima“, kazala je Tanja.

Upravo godine borbe porodice Mijušković, čija oba djeteta imaju oboljenje bubrega, za šta su jedini lijek dijaliza ili transplantacija, olakšali su joj nimalo laku odluku. Mlađi sin je bubreg dobio od oca, dok sa Nikolom srodnici nisu bili kompatiblini, pa mu je život bio ozbiljno ugrožen.

„Pomislila sam šta bi se desilo da sam ja u toj situaciji, kako bih se osjećala da mi neko ne pruži tu ruku pomoći, da ne bude uz mene. I nekako me to povuklo da probam, bila sam ubijeđena da sam ja ta i da baš ja to mogu“, kazala je Tanja.

Tatjana kaže da je sve bilo iz srca, vođeno nekom Višom silom, jer da nije bilo tako ne bi prošlo sve idealno. Raduje se što je sve odjeknulo pozitivno, jer ljudi treba da znaju da niko nije sam, da se uvijek treba boriti da to dobro ispliva, a da loše u sebi ugušimo, jer svi mi to imamo.

“Vjerovatno su ljudi potaknuti mojim gestom izvukli iz sebe to dobro koje su pokazali, i na mene su prenijeli tu emociju. Na mene ona utiče tako da ja danima ne mogu da se smirim, da spavam – kaže Tanja.

Iz Tanjinh riječi isijava vjera u Boga. Kaže oduvijek su porodično slavili Božić, Vaskrs, slavu a krstila se krajem osamdesetih godina u Manastiru pod Ostrogom “slava mu i milost”.

U godini inflacije 1992. udala se kao student treće godine ekonomije za Nikšićana Radivoja (48) koji je Tanjina velika podrška. Imaju troje djece Mariju (25), Andriju (22) i Danila (18) na maturi. Dvoje starijih su zaposleni, kćekra u Beogradu, a sin radi na terenu u agenciji za obezbjeđivanje. Tanja je sačuvala mladolikost i vitak stas, vjerovatno zahvaljujući aktivnom treniranju košarke u mladosti u Baru. U naletu velikih trgovinski lanaca Tanja kaže da su prošle godine zatvorili svoju trgovinu, jer se više nije isplatilo raditi. Tada je duhovni mir pronašla pod Ostrogom.

Čini mi se da me Bog pripremio za sve što se desilo, kaže Tanja, jer sve je proteklo bez straha i problema u Istanbulu. Sa velikim poštovanjem priča o ljekarima-ekspertima iz Istanbula koji su objašnjavajući svaki medicinski nalaz i radnju uvijek govorili “daće Bog, biće dobro”.

“Dobro čini i dobru se nadaj. Svaka vjera u osnovi je dobra i čovjeku daje snagu za sve životne izazove” zaključuje Tanja.

Na svjetski priznatoj klinici Adžibadem u Istanbulu ljekari su procijenili da se radi o idealnoj transplantaciji, pa je mladiću nakon povratka ostalo samo da se tokom pola godine strpi u izolaciji, nakon čega ga čeka novi život. Konačno i porodica može da odahne.

„On do sad nije ni ljeti mogao da izađe ni do grada, stalno je vrijeme u kući provodio. Tanja nas je spasila, mi smo sad njeni dužnici dok smo živi životom. On je sad njen četvrti sin, četvrto dijete!“ kazao je Budo Mijušković, Nikolin otac, nadajući se da su prošla teška vremena. Majka Ljilja kaže da je teško naći prave riječi zahvalnosti i da su vječno zahvalni Tanji.

„Da gledam kako radi, ženi se, dobija djecu. To će biti posebno… Kako se radujem uspjesima svoje djece tako ću i Nikolinim“ kazala je Tatjana.

Njena uža i šira porodica nije iznenađenja njenim gestom jer, kažu, poznavajući njenog oca Milanka, koji je bio oličenje dobrote, poštenja, skromnosti i plemenitosti morao je neko da nasledi, a Tanja je pokazala djelom i likom da je to ona.

Izrazi divljenja i zahvalnosti Tatjani prsitižu sa svih strana, kao i od članova porodice Jović iz Borovice koji nisu iznenađeni zbog njene dobrote.

– To mogu samo rijetki, hrabri i odvažni ljudi koji posjeduju najviše ljudske vrijednosti. Malo je reći da sam ponosan na tebe, presrećan sam. Neka te dragi Bog čuvai i sreća prati, svu tvoju porodicu zajedno sa momkom kome si dala život i postala mu druga majka. Upisala si svoje ime zlatnim slovima među najveće humaniste ovog vremena – riječi su ponosa i zahvalnosti porodice Jović svojoj Tanji.

Tatjanina operacija trajala je dva sata, a Nikolina pet sati. Operacija je koštala više od 35.000 evra, a novac su prikupili Nikšićani i građani iz cijele Crne Gore.

Riječi zahvalnosti Tatjani stižu od mnogih, prenosimo riječi Jovana Šekulrac koja zahvaljuje ne samo u ime ljudi kojim je pomogla već i u svoje ime riječima “Ne samo da si spasila tuđi život, nego si oplemenila i  moj”.

Tatjana ne čuvamo te kao vrijedni dijamant, već kao svoje srce koje si obogatila besmrtnim primjerom ljudske dobrote, čovječnosti i ljubavi.