Prosječna crnogorska plata i dalje ne može da podmiri potrebe četvoročlane porodice, a o tome tek mogu da sanjaju korisnici socijalne pomoći, čije primanje nije ni peti dio minimalne potrošačke korpe. Crna Gora godinama ne ispunjava ni preporuke Ujedinjenih nacija, prema kojima je trebalo povećati socijalna davanja i poboljšati životni standard za socijalno ugrožene…

U takvoj atmosferi, obilježava se još jedan Svjetski dan siromaštva 17. oktobar.

“U Ustavu piše da je Crna Gora država socijalne pravde i da država obezbjeđuje materijalnu sigurnost licu koje je nesposobno za rad i nema sredstava za život. Ako samo ovu definiciju uzmemo u obzir, zaključićemo da je realnost daleko od Ustava. U praksi, mnogo veći broj građana i dalje jedva sastavlja kraj s krajem”, kazala je “Vijestima” Martina Markolović iz Akcije za ljudska prava (HRA).

Prosječna plata bez poreza i doprinosa u avgustu je iznosila 517 eura. Vrijednost minimalne potrošačke korpe za četvoročlanu porodicu procijenjena je na 642.20 eura, dok socijalna pomoć – materijalno obezbjeđenje za četvoročlanu porodicu, podsjeća Markolović, godinama iznosi 108 eura.

“Što je svega 17 odsto od minimalne potrošačke korpe, tj. ukupnog novca koji je četvoročlanoj porodici potreban za pristojan život u toku jednog mjeseca”, kazala je ona.

Prag rizika od siromaštva, prema Monstatu, za jednu osobu za mjesec iznosi 175, a za četvoročlanu porodicu 367 eura.

Platu ispod 250 eura u Crnoj Gori prima 77 hiljada zaposlenih, platu nižu od prosječne ima oko 75 odsto ukupnog broja radnika. Prosječna penzija iznosi 289 eura, a oko 11,5 hiljada penzionera prima onu najnižu od 128 eura. U državi je i preko 30 hiljada korisnika materijalnog obezbjeđenja porodice, 2.500 onih koji primaju ličnu invalidninu, te preko 15 hiljada onih koji primaju tuđu njegu i pomoć.

Markolović podsjeća da Crna Gora još nije ispunila preporuke UN Komiteta za ekonomska, socijalna i kulturna prava iz 2014, prema kojima je trebalo povećati socijalna davanja i poboljšati životni standard za socijalno ugrožene, starije i osobe sa invaliditetom.

“Te preporuke još nisu ispunjene. Iznos materijalnog obezbjeđenja za četvoročlanu porodicu je od tada do danas ostao isti (108 eura), a svi znamo da su troškovi života povećani iako podaci u vidu potrošačke korpe više nisu uporedivi, jer se promijenio sistem njenog obračuna. Inače, to što Crna Gora još nema sistem za prikupljanje statističkih podataka o sprovođenju ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava je poseban propust u primjeni preporuka Komiteta”, kazala je Markolović.

Prema podacima koje je Monstat objavio u decembru prošle godine, u riziku od siromaštva nalazi se 23,6 odsto građana, a još 10 odsto stanovništva ima rizik od od socijalne isključenosti (materijalno su deprimirani ili žive u domaćinstvima veoma niskog intenziteta rada). Istraživanje o dohocima i uslovima života, koje je trajalo pet godina od 2013, pokazalo je da je u međuvremenu došlo do manjeg pada stope rizika siromaštva, koja je ranije iznosila 25,2 odsto.

Istraživanje je pokazalo i da je nejednakost između najsiromašnijih i najbogatijih u Crnoj Gori veća nego ranije i da je taj prosjek (36,7) u Crnoj Gori iznad koeficijenta za prosjek u EU (30,5).

Ista statistika pokazala je i da više od trećine crnogorskih građana ne može da zadovolji najveći broj indikatora za normalan život – da imaju adekvatno grijanje, plate stanarinu ili ratu za kredit, redovno plate račune, kupe veš mašinu, TV, automobil, telefon, da svi članovi porodice odu na odmor najmanje sedam dana, imaju meso i ribu svaki drugi dan…

Prema podacima iz 2018, trećina djece odrasta u domaćinstvima koja su u riziku od siromaštva…

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović nedavno je na konferenciji Ujedinjenih nacija u Njujorku rekao “…potrebni su nam dalji napori kako bi se vidljivije smanjio rizik od siromaštva”.

U HRA rješenje za bolji životni standard vide u smanjenju nezaposlenosti i otvaranju novih radnih mjesta.

Ujedno, kako su kazali, posao je potrebno obezbijediti i teško zapošljivim kategorijama. Neophodno je, smatraju u HRA, povećati i iznose socijalnih davanja za najugroženije, one koji zbog raznih životnih okolnosti ne mogu da rade i kojima je pomoć za preživljavanje neophodna – posebno starijim i osobama sa invaliditetom, samohranim roditeljima…

“Nepovoljan socijalni status osobe sa sobom povlači niz drugih problema – osoba koja živi u siromaštvu je ranjiva, slabijeg zdravlja i vrlo često diskriminisana i društveno izolovana. Zato je važno da novac namijenjen socijalnoj pomoći ode u prave ruke, onima kojima je neophodna, na drugi način se neće postići socijalna pravda u državi”, kaže Markolović.

Iz HRA su ranije ukazivali na praksu Vlade da sredstva namijenjena najsiromašnijima opredijeli za druge potrebe. Istraživanje Akcije za ljudska prava i Centra za istraživačko novinarstvo (CIN) pokazalo je da je iz državnog budžeta u 2017. godini izdvojeno gotovo dva miliona eura za jednokratnu socijalnu pomoć, a da je samo 700.000 dodijeljeno najugroženijima. Kasnija istraživanja, dodaje Markolović, potvrdila su njihove navode i “ukazala na kontinuitet nenamjenskog trošenja novca iz budžeta”.

“S druge strane, iznosi socijalnih davanja su višestruko manji od iznosa koji je neophodan za preživljavanje od gladi, a kamoli za ‘materijalnu sigurnost’ koju predviđa Ustav. Zato apelujemo na Vladu da obezbijedi da taj novac ode onima kojima je zaista neophodan, u cilju ostvarenja Ustavom zagarantovane socijalne pravde svima”, poručili su iz te organizacije.

Na pitanja “Vijesti” o broju korisnika nisu odgovorili iz dvije narodne kuhinje u Podgorici, od čega je jedna Glavnog grada.

Svjetski dan borbe protiv siromaštva obilježava se od 1987. godine. Proglasile su ga Ujedinjene nacije sa ciljem da se podigne javna svijest o problemu siromaštva i gladi u čitavom svijetu. Cilj je iskorijevanje siromaštva u svim njegovim oblicima.

HRA: Prihvatna stanica za beskućnike sa samo četiri kreveta

Iz HRA podsjećaju i da je Glavni grad u 2019. godini zatvorio sklonište za beskućnike, što je jedan vid socijalne usluge za smještaj osoba bez krova nad glavom.

“Umjesto skloništa, u državi trenutno imamo samo Prihvatnu stanicu za smještaj odraslih i starih lica – beskućnika kapaciteta svega četiri kreveta, što nikako ne obezbjeđuje ni hitno, ni odgovarajuće zbrinjavanje koje je predviđeno i zakonom. Nažalost, zimski period je pred nama, a mi još nemamo konkretne informacije na koji način će ostali beskućnici biti zbrinuti”, rekla je Markolović.

U HRA su zabrinuti i za osobe koje su spremne za izlazak iz Specijalne bolnice za psihijatriju u Kotoru, a koje nastavljaju tamo da žive jer – nemaju gdje da odu.

“Država za njih nema adekvatno rješenje, jer u zajednici ne postoje usluge podrške za osobe koje uspješno završe proces liječenja”, podsjetila je Markolović.