Molimo se Bogu da ratna dejstva prestanu i da zavlada bratski mir u blagoslovenoj Ukrajini među svim duhovnim potomcima Svetog kneza Vladimira, poruka je sa Svetosimeonovskog sabranja na kojem se sveštenstvo SPC obratilo danas ispred hrama u Podgorici povodom praznika Prepodobnoga oca našega Simeona Mirotočivoga.

“Danas se molimo da Sveti Simeon izlije svoje miro bratske sloge i ljubavi na sve vas i na svaku bogoljubivu dušu, da pomiri posvađane, sjedini razjedinjene, urazumi nerazumne, dobre utvrdi u dobroti, a svima daruje jevanđeljske mudrosti i vjere kakvu je i on imao, da bismo i mi hodili putem koji vodi u život vječni i dali ploda na ovoj rodnoj maslini”, poručeno je sa sabranja.

Arhijereji, sveštenstvo i vjerni narod, naveli su, sabrani su danas u Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici oko praznika Prepodobnoga oca našega Simeona Mirotočivoga u njegovom rodnom gradu.

Poručeno je da “osam vjekova pomjesne Crkve su dočekali u namjeri tadašnjih vlasti da radi ostvarenja nerazumnih ideoloških i političkih ciljeva, ozakoni diskriminaciju Mitropolije crnogorsko-primorske i drugih eparhija Srpske pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, da joj ukine pravni status stican u dugoj osmovjekovnoj istoriji i da, na kraju, ponizi i pogazi našu građansku i vjersku slobodu”.

“Ova nepravda, probudila je u narodu duh slobode, sloge i zajedništva. Vođeni Svetim Vasilijem i Svetim Petrom, predvođeni našim arhipastirima, ocima i učiteljima blaženopočivšima Mitropolitom Amfilohijem i Episkopom Atanasijem, koji su se preselili u naručje Božije i njihovim nasljednicima Mitropolitom Joanikijem i Episkopima: Atanasijem, Dimitrijem i Metodijem, nadahnuti vjerom naših slavnih predaka, naša borba se preobrazila u svenarodni molitveni litijski pokret. Posebno je značajno to što su pravoslavni hrišćani u Crnoj Gori u tom sveštenom hodu obrisali različite podjele i sva podozrenja među sobom, izmirili se i objedinili oko imena Božijeg i svojih Svetinja”, poruka je Svetosimeonskog sabranja.

Naročito su, navedeno je sa sabranja, blagodarni Bogu što se u Crnoj Gori još jednom “potvrdilo i utvrdilo kanonsko jedinstvo pomjesne Srpske pravoslavne Crkve”.

“Svi episkopi, sveštenstvo i monaštvo sa vjerujućim narodom posvjedočili su jedinstvo u vjeri i ljubavi sa Patrijarhom srpskim, a preko njega i jedinstvo sa ostalim pomjesnim pravoslavnim crkvama dajući time veliki doprinos jedinstvu Jedne Svete Saborne i apostolske Crkve Hristove. Za nas ovo jedinstvo predstavlja zavjet koji smo primili od naših svetih predaka, a koji ćemo uz Božiju pomoć, svim svojim bićem čuvati i kao najveću svetinju predati u amanet našim potomcima.”