Uprkos strahotama koje su se dešavale oko nje, poljska babica Stanislava Leščinska pomagala je trudnicama u Aušvicu kako bi se ove nesrećne žene porodile što normalnije. I tako je u paklu koncentracionog logora uspjela da donese na svijet preko 3.000 beba!

Stanislava Leščinska rođena je 1896. godine. Prije Drugog svjetskog rata njen život ni po čemu se nije razlikovao od života bilo koje druge katoličke djevojke iz Poljske onog vremena – završila je osnovnu i srednju školu prije Prvog svjetskog rata i 1916. godine udala se za Branislava Leščinska, radnika u štampariji.

Do 1919. godine imala je sina i ćerku i sa porodicom se preselila u Varšavu gde je počela da uči za babicu. Do 1923. godine rodila je još dvojicu sinova i zaposlila se u gradskoj bolnici kao babica, piše portal Allday.com.

Nacisti su okupirali Poljsku na početku Drugog svjetskog rata i porodica Leščinska je morala da se preseli jer je čitav njihov kraj pretvoren u jevrejski geto. Stanislava i njena porodica nisu željeli da svoje dojučerašnje komšije ostave na cjedilu, ali nisu bili dovoljno oprezni, pa su uskoro uhvaćeni kako doturaju Jevrejima hranu i lažna dokumenta.

Stanislava je uhapšena 1943. godine zajedno sa svoje troje dece dok su Branislav i njihov najstariji sin uspjeli da pobegnu. Stanislava Branislava nije nikada više vidjela jer je on poginuo nešto kasnije u Varšavskom ustanku.

Babica iz Aušvica

Nakon ispitivanja Stanislava i njena 24-godišnja ćerka, studentkinja medicine, završile su u Aušvicu. Kako su obje žene imale medicinskog znanja dodjeljene su porodilištu dok je cijela bolnica funkcionisala pod kontrolom zloglasnog doktora Mengelea. Njihovo znanje verovatno im je spasilo živote.

Stanje u Aušvicu bilo je svuda loše, ali je u porodilištu bilo ravno paklu. Odjeljenje nije bilo opremljeno čak ni najosnovnijim sredstvima za medicinsku njegu i Stanislava je morala da iskoristi svu svoju domišljatost kako bi pomogla ženama da se što bezbjednije porode.

Uredila je da se kreveti trudnica u barakama pomjere najbliže pećima i savjetovala je ovim ženama da, koliko god to teško bilo, trampe svoje porcije hljeba za dodatne čaršave kako bi, jednom kada se bebe rode, imale u šta da ih umotaju. Ako majke nisu imale peškire ili čaršave, njihove bebe su umjesto pelena koristile prljave komadiće papira.

Dolazak na svijet usred pakla

Stanislava Leščinska je svaku trudnicu u Aušvicu porađala sa istom pažnjom i trudom kao što je to činila u bolnici u Varšavi. Uprkos tome što je bila okružena hororom, svaka beba je na svijet dolazila uz pomoć njenih pažljivih ruku punih ljubavi.

Drugi logoraši su kasnije svedočili da je Stanislava noći provodila budna savjetujući trudnice kako da što lakše prođu kroz porođaj i uskoro ju je cio Aušvic zvao – MAJKA.

Nacisti su pretpostavili da će većina trudnih žena, usljed loših uslova i bolesti, prije ili kasnije pobaciti ili roditi mrtvu djecu. Zahvaljujući Stanislavi, veliki broj žena je ipak uspio da trudnoću iznese do kraja, a ona je organizovala i grupu logorašica koje su, koliko god su mogle, brinule o porodiljama i bebama.

Ali ovo nije bio kraj muka ovih ljudi! Svaka majka koja ne bi uspjela da se dovoljno brzo oporavi nakon porođaja odmah je odvođena u gasnu komoru.

Što se beba tiče, Mengele je u jednom trenutku naredio Stanislavi da ubije svako dijete koja uspije da preživi dolazak na svijet. Ona je to odbila i nakon toga je majkama pomagala da sakriju decu.

Na kraju, Stanislava Leščinska je, rizikujući svoj život, pomogla da na svijet dođe 3.000 beba. Od tog broja, skoro 2.500 djece na kraju nije preživjelo strahote Aušvica. Oko 500 beba koje su imale arijevske karakteristike poslate su na usvajanje u njemačke porodice.

Stanislava je i tu pomogla! Pronašla je način da tetovira bebe kako bi nakon rata njihovi pravi roditelji uspjeli da ih pronađu.

Svetica iz Aušvica

Stanislava Leščinska je oslobođena iz Aušvica nakon rata i uspjela je da ponovo pronađe svoje dvoje preživjele djece. O onome što je činila tokom godina rata, nije željela da javno govori jer je, kako je jednom prilikom rekla, sve to bili suviše bolno i strašno.

Ipak, 1970. godine, na susretu logoraša u Varšavi, srela se sa nekim preživelim majkama i decom koje je spasla u Aušvicu.

Nevjerovatna životna priča Stanislave Leščinske otkrivena je nakon objavljivanja Stanislavine kratke priče „Izveštaj babice iz Aušvica“ („The Report of a Midwife from Auschwitz“) neposredno prije njene smrti 1974. godine.

Godine 2010. katolička crkva je počela proces proglašavanja Stanislave Leščinske za sveticu.