Transparentnost trošenja državnog novca nije na zadovoljavajućem nivou, nema sistemski uređene odgovornosti za pogrešne odluke funkcionera koji su napravili štetu državnim finansijama a posljednjih godina sve je više slučajeva „crnih rupa“ u kojima se dodijeljivanje novca iz budžeta proglašava tajnim.

To je saopštila većina učesnika panela o stanju otvorenosti javne potrošnje i odgovornosti u sisitemu javnih finansija, koji je organizovao Institut alternativa povodom završetka projekta „Gdje ide naš novac“, kojeg su realizovali uz podršku Evropske unije i Ministarstva javne uprave.

Marko Sošić iz Instituta alternativa  je govoreći o projektu naveo nekoliko značajnih mana, kao što su to da Crna Gora tri godine nema budžetskog inspektora, da NVO sektor i mediji teško dolaze do svih informacija o trošenju javnog novca, da se previše odluka o raspolaganju javnim novcem proglašava tajnim, da planiranje javnih budžeta nije dovoljno kvalitetno zbog naknadnog velikog broja preusmjeravanja značajne količine novca sa stavke na stavku,…

Član Senata Državne revizorske institucije Branislav Radulović kazao je da je tačno da se u posljednje dvije-tri godine značajno povećava broj odluka o trošenju javnog novca koje se proglašavaju tajnim.

„Oni za mene kao revizora nijesu tajni, ali za javnost jesu. Davanje javnog novca privatnim firmama ne mogu biti tajni“, naveo je Radulović.

On je kazao da DRI sve revizije sa negativnom ocjenom na raspolaganjem javnim novcem šalje tužilaštvu, ali da se do sada sve završavalo na izviđajima, kao i da ne postoji nikakva odgovornost kod funkcionera gdje su dali negativne ocjene. 

Radulović je kao problem naveo što odbor za ekonomiju u novom sazivu nema tematske sjednice o izvještajima DRI i stanju u javnim finansijama. 

On je kazao i da se deset godina kasni sa izradom evidencije o državnoj imovini, tako da se ne zna šta se sve nalazi u državnom vlasništvu.

Nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović kazao je da je situacija takva da se govori o zakonitostima potrošnje značajnog dijela državnog novca, a ne samo o racionalnosti javne potrošnje.

On je naveo primjere da ni kao poslanik nije mogao dobiti informacije gdje je završilo 70 miliona eura naplaćenih od poslodavaca za zapošljavanje i brigu o osobama sa invaliditetom, jer postoji samo podatak da je za te namjene otišlo oko 15 miliona.

Kazao je i da ne može da dobije podatak o potrošenih desetak miliona eura iz tekuće budžetske rezerve koje su dodijeljene na osnovu tajnih odluke užeg kabineta Vlade.

Kazao je da i u Skupštini nije otvorena kancelarija za budžet iako je novac za to uzet od ambasade Britanije i Vestminsterske fondacije.

Direktor Direktorata za budžet u Ministarstvu finansija Bojan Paunović kazao je da postoji prostor za veću transparentnost i najavio reforme u načinu pravljenja i predstavljanja budžeta.

Niko ne odgovara za izgubljeni sudske sporove

Iako je premijer Duško Marković ranije najavio da će čelnici institucija koje često gube sudske sporove i time štete državi snositi odgovornost, to se u praksi ne dešava.

Radulović je naveo da je izvještaj DRI pokazao da se 47 odsto novca koji se plati za izgubljene sudske sporove odnosi na plaćanje troškova podstupka i kamata na stvarnu obavezu.

„Uzroci za to su što mnogi rukovodioci ne žele da plate obavezu u toj godini ili svom mandatu, već im je želja da je prebace nekom drugom, kako bi novac mogli trošiti za ono što su planirali. Time se prave dodatne štete, a Ministarstvo jednostavno mora platiti tu sada uvećanu obavezu jer ima sudsku odluku“, naveo je Radulović koji je kazao da potrošačke jedinice često te obaveze skrijavaju tako što ih navode pod drugim stavkama u svom budžetu.

Paunović je rekao da će se u sljedećem budžetu dodati stavka koja će se zvati plaćanju obaveza prema izgubljenim sudskim sporovima, kako se taj trošak ne bi nalazio pod stavkama obaveze iz prethodnog perioda već bi bili jasno označeni. 

Priznao je da po izmjenama zakona ministar finansija ne odgovara za tačnost budžeta, već potrošačke jedinice, a i da Ministarstvo ne može da kontroliše potrošačke jedinice kako i gdje svrstavaju svoje troškove i da li odgovaraju svrsi stavke gdje su uvršteni.