Sve je dublji jaz između sudija, tužilaca i advokata, koji u poslednje vrijeme jedni druge sve češće optužuju za kršenje zakona, opstrukcije, nepoštovanje pravnih normi i procesnih pretpostavki.

Advokati, s jedne, i sudije i tužioci, s druge strane, suprotstavljene su strane u sudnici i nerijetko tokom suđenja dođe do rasprave između njih. Međutim, već duže vrijeme njihovi međusobni odnosi zategnuti su do tačke pucanja. Konfrontacije su kulminirale optužbama čuvara zakona koji jedni druge krive za kršenje zakona?! I dok u sudnici svi tvrde da se drže zakona, javnost se pita da li je moguće da se zakon može tumačiti na potpuno suprotne načine kako to čine advokati, sudije i tužioci.

Najviše prašine diže se u sudskim postupcima koji privlače najveću pažnju javnosti, odnosno gdje se na optuženičkim klupama nalaze takozvana zvučna imena. Sukob je produbljen kada su u brojnim predmetima optuženi, pa i navodni pripadnici klanova, po sili zakona, izašli na slobodu jer im u roku od tri godine nije izrečena prvostepena presuda. Vrhovni sud je zbog toga izdao nalog da se predmeti okončaju u zakonom predviđenom roku, zbog čega su sudije istrajne u stavu da nema odlaganja suđenja, a po navodima advokata, izričiti su da se ročišta održe i kada za to nema zakonskih uslova. Problem se javio i zbog činjenice da su sudije morale da razduže neke predmete i ustupe ih novoizabranim kolegama, zbog čega će ti postupci, iako su okrivljeni u pritvoru, morati da počnu iznova. Advokati optužuju sudije da biraju prioritetne predmete i tako diskriminišu neke okrivljene. Međutim, to nije jedini problem u odnosima između stranaka u postupku. Duže od godinu dana traje sukob između tužilaca i pojedinih sudija u vezi sa zakonitošću dokaza prikupljenih putem nekad kriptovanih aplikacija Skaj i Anom. Upravo je tih predmeta trenutno najviše u sudovima, a okrivljeni, među kojima su brojna kontroverzna imena, na osnovu tako prikupljenih dokaza terete se za najteža krivična djela.

Borović: Nijedan „skaj“ telefon nije pronađen

I Borović smatra da se najveći problemi javljaju u predmetima sa „skaj“ materijalom.

– Sudovi nemaju kapacitet za specijalne predmete, a ovo se posebno odnosi na podvaljeni „skaj“. Kada kažem da nemaju kapacitet, mislim da nemaju druge dokaze da osnaže „skaj“ materijal, pa pribjegavaju policijskim metodama da sami tumače kako su došli do identiteta korisnika aplikacije. Pri tome, nijedan „skaj“ telefon nije pronađen – kaže Borović.

Advokat iz Beograda Borivoje Borović, koji zastupa klijente kako u Srbiji, tako i u Crnoj Gori i regionu, kaže da se i u Srbiji, kad su u pitanju specijalni predmeti stiče utisak da se sudovi i tužilaštva dogovaraju i žure da okončaju postupke, čak i kada postoje sporni dokazi. Međutim, kako ističe, ima stvari koje zamjera i svojim kolegama.

 Advokati se koriste raznim trikovima, izlaze iz sudnica, po dogovoru se otkazuju punomoćja… Oduzima se pravo na odbranu, pa se u cilju održavanja suđenja određuju advokati po službenoj dužnosti. Sudovi sve rade da političkim vlastima dokažu kako postupaju i da se dodvore Evropskoj komisiji – kazao je Borović za „Dan“.

Primijetio je da u Crnoj Gori dolazi do odugovlačenja postupaka kada advokati i okrivljeni traže izuzeće sudija i kada su svjesni da za to ne postoji osnov.

– Valjda je korist da se sudski postupak što prije okonča, a ne da se čeka rok od tri godine kako bi okrivljeni izašli na slobodu – dodaje Borović.

Vuksanović: Sudovi ne mogu da odole pritiscima

Prema riječima advokata Vuksanovića, crnogorski sudovi, posebno oni iz viših nadležnosti, zasad ne uspijevaju da odole pritisku javnosti i izvršne vlasti.

– Posljedica toga su nekritički potvrđene optužnice, nenormalno dugo trajanje pritvora i procesna rješenja na glavnim pretresima koja se ne kose samo sa Zakonikom o krivičnom postupku, već često i sa zdravim razumom. Odbrana se u takvom ambijentu nalazi u izuzetno nezahvalnoj poziciji, jer je dužna da reaguje na brojna flagrantna kršenja zakona – posebno kada su u pitanju prava okrivljenih, čija se osnovna ljudska prava konstantno ugrožavaju neosnovano određenim, a naročito dugotrajno produženim pritvorima. Pozivanje na zakon u takvim situacijama uglavnom ostaje bez efekta, pa smo često primorani da, pozivajući se na zdrav razum i elementarnu inteligenciju, na razne načine skrećemo pažnju na alarmantno stanje u crnogorskom pravosuđu. To stanje traje već duže vrijeme, a usljed obesmišljavanja zakonskih rješenjam danas imamo brojne pravne institute koji su postali mrtvo slovo na papiru. Zbog ranijih zloupotreba i pogrešnih tumačenja zakona, sporazum o priznanju krivice praktično više ne postoji, ročište za kontrolu optužnice će vjerovatno biti ukinuto, dok se istovremeno ubrzano obesmišljavaju odredbe o angažovanju branilaca, mjerama tajnog nadzora, trajanju pritvora, alternativnim mjerama nadzora iz člana 166 ZKP-a, zahtjevima za zaštitu zakonitosti i mnogim drugim institutima – istakao je Vuksanović.

Ipak, smatra da se najviše sukoba javlja tokom potvrđivanja optužnice.

– U tom periodu se izgubi najviše vremena. Mjesecima se u sudnicama raspravlja o optužnicama. Advokati ukazuju na nedostatke, optužnica se vrati na popravku, pa se opet vrati, i onda se i dalje ukazuje na njene nedostatke i tako prođe dug vremenski period, da bi na kraju ta ista optužnica bila potvrđena. Moj stav je da ne treba ići na žalbe, odnosno da treba poći na glavni pretres i tamo se suočiti sa optužnicama u kojima su dokazi nerijetko slabi – kaže Borović.

Advokat Miloš Vuksanović ističe da krivični postupak, posebno u težim slučajevima, uvijek za nekog od aktera nosi određenu gorčinu – kako tokom samog postupka, tako i na njegovom kraju.

– Ta gorčina proizlazi iz različitih procesnih ishoda, a naročito iz konačnih presuda. I to će, u manjoj ili većoj mjeri, uvijek biti tako. Međutim, svjedoci smo da je u posljednje vrijeme jaz između suda, tužilaštva i odbrane vidno produbljen. Taj ambijent je dodatno narušen uvođenjem „skaj“ komunikacija u sudnice, za koje odbrana nepokolebljivo tvrdi da predstavljaju isključivo operativne podatke – koji mogu biti putokaz ka dokazu, ali nikako sam dokaz u krivičnom postupku. Ovo očigledno i neubjedljivo pretvaranje neprava u pravo donijelo je brojne nesporazume, ali i profesionalno neprijatne situacije, kako u sudnici, tako i van nje – rekao je Vuksanović za „Dan“.

On upozorava na katastrofalne posledice koje mogu nastupiti zbog određenih dešavanja u pravosudnom sistemu.

– Stiče se utisak da su u krivičnim postupcima „i nož i pogača“ u istim rukama, dok stručna odbrana, svojim prisustvom i bezuspješnim ukazivanjem na nezakonitosti, samo pomaže u simulaciji zakonitog postupka – kako bi se stvorila lažna slika da okrivljeni zaista uživa sva zagarantovana prava. Takav ambijent dugoročno može imati katastrofalne posljedice. Iako će iz perspektive suda i tužilaštva možda donijeti trenutne, površne rezultate, suštinski epilog biće samo u lošoj pravosudnoj praksi i daljem urušavanju krivičnopravnih instituta. Ukoliko novi čelnici sudova i tužilaštava ne budu imali sluha za ovakvo stanje, bojim se da će jaz među pravosudnim akterima i dalje rasti, a da će cijelo društvo biti na velikom gubitku i pred ozbiljnim problemima – naglasio je Vuksanović.