Saslušanjem svjedoka saradnika Vlatka Rašovića, danas je u Višem sudu u Podgorici nastavljeno suđenje okrivljenom Dušku Kneževiću i ostalim optuenima u predmetu „Koverta“.

Vlatko Rašović kazao je da je sve radnje obavljao po nalogu predsjednika Atlas grupe Duška Kneževića. Naveo je da kada je vršena konverzija novca, nije smatrao da radi bilo šta nezakonito.

U sudnici danas je kazao: „Ja sam samo bio jedan obični šef opštih poslova u ‘Atlas banci'“.

On se detaljno izjašnjavao o radnom mjestu koje je obavljao u Atlas banci, o sastanku koji je održan u podgoričkom restoranu „Pod volat“ kojem su prisustvovali Duško Knežević i nekadašnji direktor Atlas banke Branislav Todorović, nakon čega je i izvršena konverzija.

Rašović je nekada bio lični vozač Kneževića i bio je šef opštih poslova u Atlas grupi, a status svjedoka saradnika dobio je zbog sporne konverzije od 100.000 dolara u eure.

Rašović je detaljno objasnio kako se odigrao sastanak u podgoričkom lokalu „Pod volat“ kome je prisustvovao Duško Knežević, Todorović i neki klijenti dok je za drugim stolom sjedio on sa kolegom Vujisićem.

Naveo je da nije prisustvovao razgovoru koji su oni vodili, ali se sjeća da mu po izlasku iz objekta pošao u Opštinu u kabinet tadašnjeg gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića, koji mu je nakon kurtoaznog pitanja dao neku fasciklu koja je bila u kesi i pitao ga da li zna šta treba dalje da uradi. Rašović mu je potvrdno odgovorio.

Potom je pošao u banku kod Šljivančanina i s vrata je čuo da on sa nekim razgovara telefonom i govori: ,,Evo ga Vlatko dolazi“. Predao mu je fasciklu i odmah se tvrdi udaljio u pravcu momaka iz obezbjeđenja. Nakon toga Šljivančanin mu govori:

„Ovo ne može sve na tvoje ime“. Na to mu je svjedok odgovorio da pozove Todorovića i sa njim se sve dogovori.

Naloge za novac koji je trebao da se konvertuje, osim Rašovića potpisali su i ostali vozači kojima je on bio šef.

„Pozvao sam Kneževića i pitao ga koliko je novca u pitanju. On mi je odgovori da se radi o 97.500 eura. Kasnije su mi objasnili da nisam mogao sam potpisati nalog na toliki iznos jer je po jednom fizičkom licu iznos bio limitiran. Naravno svi vozači nijesu znali za koga se to radi osim mene koji sam preuzeo te pare“, rekao je Rašović i nastavio:

„Kada mi je Todorović saopštio da Specijalno tužilaštvo radi na ovom slučaju, odmah mi je bilo jasno da ćemo biti hapšeni, ali me on razuvjeravao da do toga neće doći i da će poći do Stijepovića i sa njim razgovarati. Nekoliko dana nakon toga Todorović mi je kazao da je obavio razgovor i da mu je Stijepović rekao da ništa ne brinemo i da će sve biti pod kontrolom“, rekao je svjedok Rašović.

„Ja sam tog dana sjedio u tom restoranu sa kolegom Draženom Vujisićem, ali ne za stolom Kneževića i Todorovića već pored njih. Nakon toga mi je rečeno da odem u zgradu Opštine Podgorica. Ja sam otišao u kabinet tadašnjeg gradonačelnika Slavoljuba Stijepovića i predstavio se. On me je pitao: ‘Da li znaš što treba sa ovim’“, na šta sam ja rekao da znam. Uzeo sam fasciklu koja je bila u kesi i otišao“, pojasnio je Rašović i dodao da nije znao šta se nalazi u njoj.

Nakon toga je, kako je kazao, nazvao Todorovića koji mu je rekao da se javi kolegi Živku Šljivančaninu i da to preda njemu.

„Dao sam mu fasciklu, ne znajući o čemu se radi. Tek sam u banci saznao da je riječ o dolarima. Znam da mi je Šljivančanin tada rekao: ‘Neće moći sve na tvoje ime’, jer je veliki iznos novca. Zvao je Todorovića i saopštio mu da su u pitanju dolari koji treba da se promijene u eure. Zbog tog iznosa, Šljivančanin je rekao da će to biti potpisano na vozače. Moram da naglasim da oni o tome nijesu ništa znali, jedino sam ja znao od koga sam to uzeo i kako“, naveo je svjedok saradnik.

On se izjašnjavao na okolnosti postupanja kao ovlašćenog lica u privrednom društvu „Florist“, ističući da je na to mjesto formalno došao na priedlog Kneževića.

„Tada sam potpisivao sve što su mi davali. Imao sam povjenje u Kneževića i Đurđića, vjerovao sam da me neće zloupotrijebiti. Bio sam ovlašćen samo na papiru. Više puta sam tada išao i podizao novac. Da li je to bilo na ime firme đe sam bio ovlašćeni ili ne, ja ne znam. Poslat sam da uzmem novac i potpišem, uvijek po nalogu Kneževića i nikad nisam znao svotu novca“, ispričao je svjedok saradnik.

Dodao je da je tek naknadno shvatio da su mnoge stvari koje su u to vrijeme rađene bile nezakonite iako toga tada nije bio svjestan.

„Ja nisam znao ni da sam potpisao kolateral za kredit koji sam podigao na svoje ime od 100.000 eura koje sam kasnije predao Dušku Kneževiću“, naglasio je on.

Odgovarajući na pitanje odbrane, advokata Dražena Medojevića, branioca optuemnog Duška Kneževića, rekao je da je sve kolege iz Atlas banke posmatrao kao svoje kolege, a ne kao članove organizovane kriminalne grupe.

„Kada je vršena konverzija, nijesam smatrao da radim bilo šta nezakonito“, odgovorio je Rašović.

Na pitanje advokata Dušana Radosavljevića da pojasni kako je dobio status svjedoka saradnika, Rašović je naglasio da se na taj čin odlučio u konsultaciji sa svojim tadašnjim advokatom Veliborom Markovićem.

„Kada sam dao šifru od telefona SDT-u, moj advokat mi je tada objasnio da je to od strane tužilaštva prihvaćeno kao dobar gest i da bih mogao dobiti status svjedoka saradnika. Ne znam šta je suština funkcije svjedoka saradnika, osim da kažem istinu. U tom momentu sam smatrao da mi je bolje da prihvatim to jer su mi se stavljale na teret i neke druge stvari prenošenje para, osam miliona“, kazao je Rašović.

Optuženi Knežević je ponovio da je čitav slučaj politička igra. On je pitao Rašovića šta se desilo sa tzv. Plavim rokovnikom i kako je dospio do bivšeg glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića.

„Zašto u tom notesu fali papir đe se pominje Đukanović?, pitao je Knežević. Rašović je rekao da ne zna ništa o tome i da nije trpio nikakve pritiske da bilo šta kaže.

U optužnici se između ostalog navodi da je Dusko Knežević, nakon što su njegovi saradnici konvertovali 110.000 dolara u eure, Slavoljubu Stijepoviću predao 47.500 eura. Osim Duška Kneževića i Slavoljuba Stijepovića, optuženi su i Kneževićevi saradnici i prijatelji Branislav Todorović, Živko Šljivančanin, Tamara Krdžić, Goran Grujović i Tomica Knežević.

U optužnici se navodi da je Duško Knežević u drugoj polovini 2010. godine stvorio kriminalnu grupu čiji članovi su bili zaduženi da podižu novac koji je stečen iz nezakonitih poslova više kompanija a potom ga predaju njemu radi stavljanja u legalne tokove.

Prvom tačkom optužnice, Duško Knežević je izvršio krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401 a stav 1 u vezi stava 6 Krivičnog zakonika Crne Gore, a okrivljeni Knežević Tomica, Todorović Branislav, Šljivančanih Živko, Grujović Goran i Krdžić Tamara izvršili krivično djelo stvaranje kriminalne organizacije iz člana 401a stav 2 u vezi stava 1 i 6 Krivičnog zakonika Crne Gore.

Drugom tačkom optužnice, ovi okrivljeni, kao i Slavoljub Stijepović su kao saizvršioci izvršili krivično djelo pranje novca iz člana 268 stav 3 u vezi stave 1 Krivičnog zakonika Crne Gore.