Online svijet prisiljava djecu da odrastaju prije nego što su spremna na to, zbog čega je roditeljima potrebna pomoć institucija da se suprotstave njegovom štetnom uticaju.

Upotreba pametnih telefona među djecom dostigla je kritičnu tačku, a javnost sve više postaje svjesna opasnosti koje oni nose. Konsultantkinja iz oblasti dječije i adolescentne psihijatrije u britanskom Državnom zavodu za zdravstvo (NHS) i majka dvoje djece doktorka psihijatrije Emili Sehmer u razgovoru za Guardian upozorava na zabrinjavajući podatak da većina djece uzrasta od 10 godina i starije posjeduje pametn telefon, među kojima se sve češće javljaju poteškoće koje su povezane sa, ili pogoršane upotrebom, tehnologije.

„Vidimo ozbiljne mentalne bolesti koje proizlaze iz prekomjerne upotrebe društvenih mreža, online zlostavljanja, zavisnosti od ekrana, ili to što djeca postaju žrte online seksualne eksploatacije djece. Vidimo djecu koja nestaju u online svjetovima, koja ne mogu da spavaju, koja su sve više nepažljiva i impulzivna, emocionalno disregulisana i agresivna. Djeca koja su paralizovana anksioznošću ili strahom od propuštanja nečega. Koja provode sate sama, izolovana od onih koji ih vole, koja satima razgovaraju sa strancima“, objasnila je doktorka Sehmer.

Ona je dodala da djeca i adolescenti sve više traže utjehu i validaciju od vršnjaka online. Nažalost, neki od njih podstiču samopovrjeđivanje, poremećaje u ishrani, pa čak i samoubistva.

„Prošle godine sam se brinula o jednoj mladoj osobi koja se ozbiljno borila sa mentalnim zdravljem i učestalim samopovrjeđivanjem. Kasnije sam saznala da je tu iskustvo i ponašanje postavljala na TikTok i da je uživo prenosila sadržaj iz hitnih službi i psihijatrijske bolnice stotinama pratilaca“, dodala je psihijatrica.

Samopouzdanje djece je takođe na najnižem nivou, a nivoi depresije i suicidalnih misli nikada nijesu bili viši, upozorila je, dodajući da nije tajna među stručnjacima za mentalno zdravlje da postoji direktna povezanost između upotrebe pametnih telefona i stvarnih šteta.

Doktorka Sehmer je podsjetila da prosječni dvanaestogodišnjak u Velikoj Britaniji sada provodi 29 sati nedjeljno – što je ekvivalentno polovini radnog vremena – na svom pametnom telefonu. Imati pristup količini informacija koje imaju u tako mladom uzrastu ima dubok uticaj na njihov neurološki razvoj.

„Dok smo ranije možda svake sedmice dobijali nekoliko upućivanja za ADHD (poremećaj pažnje i hiperaktivnosti), sada smo preplavljeni. Roditelji ne mogu da uspavaju svoju djecu ili da ih zadrže u miru. Imaju problema sa koncentracijom u školi, a obrazovanje je doživjelo veliki udarac. Kao odrasli, vidimo kako je naš kapacitet za koncentraciju promijenjen otkako su naši životi prešli u online svijet. Ne mogu da se sjetim kad sam posljednji put vidjela nekog da gleda film bez da skroluje po telefonu ili provjerava poruke. Naši mozgovi se mijenjaju – i djeca nijesu imuna na to“, objasnila je doktorka.

Istovremeno, naša omladina je sve više izolovana i zatvorena, napomenula je. Prosječno vrijeme koje tinejdžeri provode sa prijateljima svakog dana opalo je za 65% od 2010. godine. Tokom stotina godina, adolescencija je bila period socijalnog „mentaliteta jata“. Ranije, to je značilo pritisak da se pridružiš fudbalskom timu ili izlaziš sa prijateljima. Ali sada, ovo socijalizovanje se sve više dešava na WhatsApp grupama i društvenim mrežama – sa zastrašujućim posljedicama.

„U tim zatvorenim prostorima, bez nadzora odraslih, djeca mogu da upadnu u uznemirujuće zamke. U klinici čujemo o viralnim paktovima o samoubistvu i izazovima samopovređivanja koje djeca dijele već sa 10 godina. Za veoma ranjivu djecu, koja možda nemaju mnogo prijatelja u učionici, privlačnost prihvatanja online može biti opojna, čak i ako to znači učestvovanje u nečemu izuzetno opasnom. Posljednjih godina bilo je mnogo visokoprofilnih slučajeva samoubistava djece povezanih sa društvenim mrežama. Najupadljivije je to da roditelji obično nemaju uvid u ono što se događa dok se tragedija ne dogodi“, istakla je doktorka Sehmer.

Ovo, kako upozorava, mora da bude prelomna tačka.

„Kao zagovornik mentalnog zdravlja djece, jasno mi je da prisiljavamo djecu da odrastaju mnogo prije nego što su na to spremna. Srce mi se slama svaki put kada sretnem još jednog mladog čovjeka u klinici koji se osjeća beznadežno zbog svoje budućnosti, ko je duboko ukorijenjen u alternativnoj stvarnosti koju je stvorio njegov telefon“, rekla je dječija psihijatrica.

Ona ističe da se, kada je riječ o njenoj porodici, nada da će moći da drži djecu daleko od pametnih telefona i društvenih mreža do najmanje 16. godine.

„Naši mozgovi nastavljaju da se razvijaju do otprilike 25. godine, a do tada naša sposobnost da razmišljamo racionalno, donosimo odluke na temelju činjenica, a ne emocija, planiramo, rješavamo probleme i pokazujemo samokontrolu je ograničena. Brojni odrasli imaju problema da moderiraju upotrebu telefona i održavaju produktivnost, donose impulsivne kupovine online i padaju na mnoge prevare – zašto očekujemo da naša djeca to izdrže?“, upitala je doktorka.

Sehmer je svjesna koliko će to biti teško ako svi njihovi prijatelji imaju telefon. Zato nije dovoljno da roditelji donose pojedinačne odluke.

„Kao društvo, hitno moramo da se suočimo sa ovim problemom. Kampanje kao što su ‘Smartphone Free Childhood’ dobijaju na zamahu u podsticanju roditelja da masovno donose odluke za dobrobit svoje djece, ali država sada mora da interveniše. Nadam se da će vlada shvatiti šta se dešava sa našom omladinom i da će donijeti teške odluke umjesto nas“, zaključila je psihijatrica.