Rodno-zasnovana diskriminacija na radu rijetko se prijavljuje nadležnim institucijama u Crnoj Gori, a strah od otkaza jedan je od najčešćih uzroka njenog neprijavljivanja, saopšteno je na konferenciji Sindikata medija Crne Gore (SMCG).

Istraživačica-politikološkinja, Dragana Žarić, kazala je na konferenciji „Slučajevi diskriminacije žena u vezi sa radom“ da je SMCG vršio monitoring sudskih slučajeva rodno zasnovane diskriminacije žena pred osnovnim sudovima u Podgorici, Kotoru, Bijelom Polju, Nikšiću i Kolašinu.

„Uzorak koji smo imali je 29 sudskih slučajeva. To nije reprezentativan uzorak, ali nam je osvijetlio neke fenomene i tendencije. Najviše slučajeva rodno zasnovane diskriminacije žena je bilo u Podgorici -18, u Osnovnom sudu u Kotoru ih je bilo pet, a po dva u osnovnim sudovima u Bijelom Polju, Nikšiću i Kolašinu“, navela je Žarić.

Prosječno trajanje postupaka u ovih 29 slučajeva je nešto preko godinu, kazala je Žarić, navodeći da je najefikasniji bio Osnovni sud u Bijelom Polju, a da je najduži slučaj trajao četiri godine i vođen je pred Osnovnim sudom u Podgorici.

„Kada su u pitanju poslodavci koje žene tuže zbog rodno-zasnovane diskriminacije na radu, više ih je u privatnom sektoru, što je donekle potvrdilo percepciju privatnih poslodavaca kao onih koji češće krše radna prava žena. Češće se presuđuje u korist poslodavaca, nego u korist žena pred osnovnim sudovima. Taj procenat je oko 59 odsto u korist poslodavaca i 41 odsto u korist tužilja“, rekla je Žarić.

Monitoring sudskih slučajeva je, kako je kazala, pokazao da viši sud najčešće potvrdi presudu osnovnog suda.

„Skoro svaki slučaj koji smo analizirali presudio je različiti sudija, pa smo zaključili da ne postoji specijalizacija sudija u ovoj oblasti, što bi bilo poželjno. Od 29 slučajeva, u samo dva možemo reći da je tužbeni zahtjev direktno povezan s rodno-zasnovanom diskriminacijom. U svim ostalim slučajevima indirektno smo doveli u vezu to što je tužilja žena“, navela je Žarić.

Kazala je da je anketno istraživanje, koje je SMCG sproveo, pokazalo da rodno-zasnovana diskriminacija na radu postoji, i da je percipirana kao visokorasprostranjena pojava u društvu, ali da se ne prijavljuje.

„Dvije trećine ispitanika smatraju da rodna diskriminacija na radnom mjestu u Crnoj Gori postoji. Međutim, kada te ispitanike pitate da li ste vi ili neko iz vašeg okruženja bile žrtve rodne diskriminacije na radnom mjestu, procenat se smanjuje. Procenat se još više smanjuje kad ih pitate da li je slučaj prijavljen. Čak 92 odsto ovih slučajeva ostaje neprijavljeno“, navela je Žarić.

Istakla je da je jedan od najvećih razloga neprijavljivanja slučajeva strah od otkaza, odnosno strah od poslodavca.

Govoreći o preporukama, Žarić je ocijenila da je potrebno upostaviti bazu ili registar slučajeva rodno-zasnovane diskriminacije na radu, koji bi vodile institucije koje se ovim problemom bave.

„To bi umnogome olakšalo buduća istraživanja, planiranja i strategije djelovanja, kako institucija, tako i nevladinog  sektora, akademskog osoblja i istraživača. Trenutno ovakvu bazu posjeduje samo Ombudsman“, navela je Žarić.

Izvršna direktorica Centra za ženska prava, Maja Raičević, istakla je dapostoji velika potreba za servisima podrške kad je u pitanju rodna diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja, navodeći da institucionalni mehanizmi koji postoje nisu dovoljni, kao i da je potreban proaktivniji odnos inspekcije rada u praćenju ovih predmeta.

„Prvo istraživanje koje je radila naša organizacija je završeno 2018. godine. Zaključci su predstavljeni donosiocima odluka. Ove godine sprovodimo novo, veliko istraživanje koje će takođe uključiti podatke koje je predstavio SMCG“, navela je Raičević.

Učesnici su se saglasili da će ti podaci biti vrlo značajni za nadležne institucije, jer se radi o prvom istraživanju koje je u sudskim presudama registrovalo rodno-zasnovanu diskriminaciju na radu.

Raičević je upozorila je da je pandemija koronavirusa dodatno otežala situaciju kada je u pitanju rodna diskriminacija u oblasti rada i zapošljavanja.

Pravna ekspertkinja Ivana Mihajlović, ocijenila je da sudski i drugi relevantni organi nisu dovoljno senzbilisani da vode postupke koji se odnose na rodno-zasnovanu diskriminaciju na radnom mjestu.

„Zaposlene žene nisu dovoljno ohrabrene zato što ne postoji dovoljno pozitivne i druge sudske prakse o zaštiti ovakvih predmeta. S druge strane, kao društvo smo inače opterećeni različitim predrasudama i stereotipima, pa je i to jedan od razloga zbog čega se diskriminacija ne prijavljuje“, navela je Mihajlović.

Smatra da je najvažnije ohrabriti žene da počnu da govore o problemu.

Govoreći o predmetima za koje je ženama pružala besplatnu pravnu pomoć, Mihajlović je kazala da su se oni najčešće odnosili na umanjenje zarade, nezakoniti prestanak radnog odnosa i mobing.

Potpredsjednik Sindikata medija Crne Gore, Radomir Kračković, rekao je da da ta organizacija sprovodi projekat „Ravnopravnost kroz pravdu, slučajevi diskriminacije žena u vezi sa radom“ od januara prošle godine, navodeći da su u okviru njega sproveli aktivnosti koje se odnose na pružanje besplatne pravne pomoći i pravnih savjeta ženama koje su žrtve diskriminacije na radu i analizu sudskih postupaka u kojoj su žene tužile poslodavce zbog diskriminacije na radu.

Monitoring sudskih slučajeva pomogao nam je da izvedemo važne preporuke za domaće institucije.

„Opšti cilj projekta je smanjenje rodno-zasnovane diskriminacije na radu i projekat je dao važna saznanja koja možemo iskoristiti u borbi i za bolji položaj zaposlenih u medijima, sa posebnim naglaskom na žene“, naveo je Kračković.

Predstavnica Institucije Obudsmana Dina Knežević podsjetila je da je ta institucija u toku 2015. godine sprovodila sličan projekat kao SMCG, navodeći da je uzorak bio mali.

„Ono sa čim smo se suočavali i tada, a vidim i sada, a to je da sudski organi ne prepoznaju i ne razlikuju diskriminaciju i mobing. Mobing je bio regulisan Zakonom o zabrani diskriminacije do 2014. godine, od tada više nije i smatra se posebnim institutom.  Prepoznajem i da je statistika veliki problem u ovoj oblasti diskriminacije i rodne diskriminacije“, navela je Knežević.

Predsjednica Osnovnog suda u Podgorici, Željka Jovović, kazala je da se pitanjespecijalizacije sudija postavlja već duži period, navodeći da je teško uskladiti sve obaveze koje sudije imaju, ali da će raditi na tome.

Predstavnica Unije poslodavaca Crne Gore Zvezdana Oluić istakla je da načela jednakosti i nediskriminacije moraju biti primjenjena u jednoj organizaciji u odnosu na sve zaposlene, bez obzira kom nivou taj zaposleni ili zaposlena pripada.

Događaj je organizovan uz podršku Evropske unije i Švedske agencije za međunarodni razvoj i saradnju.