Stočari po mizernim cijenama prodaju stoku ili mliječne proizvode. Već petnaest i više godina vlada potpuno rasulo, kaže Milko Živković

Da u pljevaljskim selima odavno nema organizovanog otkupa stoke i da se stočne pijace samo povremeno zakazuju, potvrđuje i podatak da su nakupci glavni otkupljivači. Stočari tvrde da nakupci u tom slučaju sami diktiraju cijene, a da su domaćini na gubitku.

– Pijace su praktično nestale. U jesenjim mjesecima još poneka seoska pijaca funkcioniše, ali ne stalno, već se otkupni dan ranije zakazuje i onda dolaze trgovci. Te trgovce moraju da pozi-vaju stočari i da im garantuju da će više osoba dotjerati stoku za prodaju. Ranije je određenim danom radila stočna pijaca, ali toga više nema- kaže predsjednik Unije stočara sjevera Milko Živković i dodaje da je na nekadašnjim pijacama, kada je dolazilo više trgovaca, stoka prodavana po boljoj cijeni. On navodi da je u to vrijeme stočni fond bio mnogo bogatiji, ali da je prodaja išla bolje. Trgovci su znali gdje mogu da kupe, a stočari gdje će da prodaju.

Sada je stočni fond oslabio, a stočari po mizernim cijenama prodaju stoku ili mliječne proizvode. Već petnaest i više godina vlada potpuno rasulo, kaže Živković. On podsjeća da se nekad znalo da je pijaca u Zabrđu ponedjeljkom, utorkom su radile stočne pijace u Gradcu i Kosanici, srijedom na Matarugama i u Bukovici, četvrtkom na Boljanićima, petkom u Šulima i Vrulji, dok se pijaca u Bobovu održavala subotom. Ti dani su, prema Živkovićevim riječima, bili određeni ne samo za prodaju stoke već i za okupljanje naroda.

Ljudi su pravili mnoge dogovore, razmjenjivali su informacije i iskustva. Bilo je posebno živo, a sada imamo situaciju da nakupac dođe kod starca i starice, odoka procijeni koliko je ne-ko grlo teško, sa opšti često lažno koliko je živa mjera i uz klasične prevare pazari stoku. Na taj način stočari daju svoja grla za mizerni novčani iznos – kaže Živković i dodaje da su preni-ske cijene mlijeka od 27 centi po litru, teladi od 2,5 do 2,8 eura žive vage, kao i sira od 2,8 do 3,2 eura.Posebno je teško u udaljenim selima, kao što su Bukovica i Bobovo. U tim selima mještani se s tugom sjećaju nekadašnjih pijaca, kada su dolazili trgovci iz Pljevalja, Foče, Goražda, Dubrovnika i drugih gradova bivše Jugoslavije. Predsjednik MZ Bobovo Neđo Ćirko-vić kaže da trgovci zaobilaze Bobovo.

Mi ne možemo da organizujemo pijačni dan ni povremeno, jer trgovce ne zovemo, niti oni hoće da dođu. Stoku prodaje kako se ko snađe, kaže Ćirković i dodaje da je nekad sve bilo dru-gačije, jer bi subotom svaki stočar imao mogućnost da proda višak.

Na liječenje zbog masno će

Ćirković ističe da su niske cijene prisilile stočare da prodaju stoku samo kad baš moraju.

– Kad naši ljudi ne mogu da prodaju stoku, oni onda pretvore meso u pršut. Imaju zdravu hranu, nemaju pare za druge potrebe, a uzgred dobijemo i masno ću, pa onda moramo i da se liječi-mo, kaže Ćirković u šali i ističe da je sve manje Bobovaca koji pamte dobra vremena i stočnu pijacu u svom selu.