Što više funkcionera, to manje efikasnosti: Vlada Milojka Spajića za 11 mjeseci imenovala 652 javna funkcionera, a istovremeno razriješila 497

    1 mesec pre 267 pregleda Izvor: pobjeda.me

Masovna imenovanja i razrješenja ukazuju da nema volje za potrebnom racionalizacijom, profesionalizacijom i depolitizacijom, a što bi prekinulo začarani krug klijentelizma i partitokratije. Ponavlja se stari obrazac gdje se politička moć koristi za lične i stranačke interese, čime se dodatno destabilizuje sistem i smanjuje kvalitet usluga koje se pružaju građanima. Pored  toga što je politika aktuelne vlade eksperimentalna, a često i nerealna kad je u pitanju ekonomija, u dijelu koji se tiče javne uprave ona se može opisati kao neodgovorna, suprotna javnom interesu i neodrživa – ocijenio je Nikola Obradović

Podatak da je vlada Milojka Spajića za 11 mjeseci imenovala 652 javna funkcionera, a istovremeno razriješila 497 javnih funkcionera, što je 155 više imenovanih nego razriješenih, pokazatelj je da se godinama niko nije posvetio racionalizaciji, profesionalizaciji i depolitizaciji javne uprave – ocijenili su iz Centra za građansko obrazovanje (CGO), dodajući da ,,gomilanje javnih funkcionera, ali i službenika i namještenika, vodi nižoj produktivnosti, ali i demotivisanju onih koji su do svojih pozicija došli radom“.

Iz CGO, koji je objavio podatak o broju imenovanih i razriješenih funkcionera, ukazali su i da dinamika kadriranja navodi na zaključak da su pojedine sjednice Vlade sazivane samo zbog ovih pitanja, te da su te tačke toliko obimne da ih Vlada čak objavljuje kao poseban izvještaj za javnost nakon sjednica. Na pitanje Pobjede koliko građane koštaju bivši funkcioneri, saradnik na programima CGO Nikola Obradović navodi da taj izdatak ide i do tri miliona eura godišnje uz tendenciju rasta, te da je efekat takve politike veoma negativan i štetan po državni budžet.

– Te naknade omogućavaju bivšim funkcionerima da primaju punu platu do godinu nakon prestanka funkcije, čak i dvije godine ako im se bliži penzija. To ih čini privilegovanim i nakon gubitka funkcije, posebno u aktuelnom ekonomskom ambijentu, a sve na račun građana i građanki, od kojih se neki suočavaju i sa ozbiljnim egzistencijalnim izazovima. Ovo zakonsko rješenje je diskriminatorno upravo u odnosu na sve ostale građane koji sigurno neće imati finansijsku podršku takve vrste ukoliko ostanu bez posla – navodi Obradović, dodajući da se na račun toga smanjuju i raspoloživa sredstva za obrazovanje ili zdravstvo.

ŠTETNOST

Obradović ukazuje da građani prepoznaju štetnost takvog zakonskog rješenja, te da je istraživanje iz 2022. godine koje sprovode sa Institutom DAMAR pokazalo da je čak 82 odsto građana protiv takvih privilegija. Ipak, funkcionerske naknade su, kako ocjenjuje Obradović, jedno od rijetkih pitanja o kojima se vlast i opozicija lako dogovaraju, na obostrano zadovoljstvo. CGO je, podsjeća on, prije dvije i po godine svim poslaničkim klubovima i Odboru za politički sistem, pravosuđe i upravu uputio inicijativu za izmjenu zakona u ovom dijelu.

– Inicijativom je predloženo skraćenje perioda primanja tzv. funkcionerske naknade sa sadašnjih godinu na tri mjeseca. Predložena je i promjena u iznosu ove naknade, odnosno da umjesto iznosa u visini zarade koju je funkcioner primao u posljednjem mjesecu prije prestanka funkcije, sada bude ograničeno na iznos u visini prosječne neto zarade u Crnoj Gori. Takođe, predložili smo i da pravo na naknadu po prestanku funkcije nemaju oni koji su na funkciji proveli manje od tri mjeseca, koji su razriješeni sa funkcije, kao i oni funkcioneri koji su sami podnijeli ostavku. Do danas nijesmo dobili nikakav odgovor povodom ove inicijative, iako su neki poslanici, kad su smatrali da im je to politički profitabilno, najavljivali amandmane, ali su ih ubrzo zaboravili – kazao je Obradović Pobjedi.

Na pitanje Pobjede što ovakva praksa govori o politici aktuelne vlade, Obradović kaže da su funkcionerske naknade kontinuitet, te da je to karakterisalo i ranije vlade.

– Novina je dinamizacija naše političke scene, česta smjenjivost vlada, kao i još češća i masovna imenovanja i razrješenja, što ukazuje da nema volje za potrebnom racionalizacijom, profesionalizacijom i depolitizacijom, a što bi prekinulo začarani krug klijentelizma i partitokratije. Umjesto toga, ponavlja se stari obrazac gdje se politička moć koristi za lične i stranačke interese, čime se dodatno destabilizuje sistem i smanjuje kvalitet usluga koje se pružaju građanima. Pored toga što je politika aktuelne vlade eksperimentalna, a često i nerealna kad je u pitanju ekonomija, u dijelu koji se tiče javne uprave ona se može opisati kao neodgovorna, suprotna javnom interesu i neodrživa – ocijenio je Obradović.

Nema objašnjenja situacije u kojoj na jednoj strani imate nestašice ljekova za najteže bolesnike ili neispravne medicinske aparate, dok na drugoj strani Vlada troši enormne iznose na različite plate, reprezentacije, obezbjeđenje ili putne troškove javnih funkcionera i drugih podobnih kadrova – kazao je Obradović

Javne istupe vladajućih struktura da racionalizacija ne mora u svakom slučaju da podrazumijeva smanjenje broja zaposlenih, već njihovu bolju raspodjelu i iskorišćenost, Obradović vidi kao pokušaj izbjegavanja suštinski reformi. Dodaje da nije dovoljno samo premještati kadrove sa jedne na drugu poziciju, već da se mora ozbiljno preispitati struktura i funkcionalnost institucija.

– Mi u CGO-u smatramo da takva retorika predstavlja pokušaj prikrivanja potrebe za smanjenjem broja zaposlenih u javnoj upravi i to je realnost koja se mora javno reći, ako smo dobronamjerni prema državi i želimo da ona postiže mnogo bolje rezultate na svim poljima. Dakle, situacija u Crnoj Gori je takva da je javna administracija preopterećena što dodatno otežava njenu efikasnost i umjesto da se to adresira kroz racionalizaciju, dobili smo nikad glomazniju vladu – navodi Obradović, dodajući da je neophodan zakon o Vladi kako bi se prestalo sa praksom prekrajanja resora kako kome padne na pamet.

PARTIJSKO ZAPOŠLJAVANJE

Obradović ukazuje da je prekomjerno zapošljavanje kod nas drugi naziv za partijsko zapošljavanje u javnoj administraciji, i to ostaje ozbiljan problem i kod aktuelne vlade.

– Iako donosioci odluka pominju racionalizaciju, jasno je da nema volje za sprovođenjem temeljnih reformi koje bi rasteretile javnu administraciju i unaprijedile njenu efikasnost. Vlada ne želi da riješi ovo pitanje, štoviše, upravo instaliranje podobnih, partijski dokazanih kadrova jedan je od njenih glavnih aduta u uspostavljanju političke moći i to važi za sve konstituente aktuelne vlade bez izuzetka – navodi Obradović.

Na pitanje u kojoj mjeri ovako glomazan državni apart utiče na funkcionalnost, ali i finansijsku održivost, Obradović ocjenjuje da predstavlja ozbiljnu prepreku efikasnosti.

Gomilanje javnih funkcionera, ali i službenika i namještenika, vodi nižoj produktivnosti, ali i demotivisanju onih koji su do svojih pozicija došli radom. Sve je to veoma skupo, ogromni novac građana isplaćuje se iz državne kase. To je pokazatelj nedomaćinskog upravljanja i loših menadžerskih vještina Vlade. Nema objašnjenja situacije u kojoj na jednoj strani imate nestašice ljekova za najteže bolesnike ili neispravne medicinske aparate, dok na drugoj strani Vlada troši enormne iznose na različite plate, reprezentacije, obezbjeđenje ili putne troškove javnih funkcionera i drugih podobnih kadrova – kazao je Obradović dodajući da je to neodrživo, te da je stručno utemeljena reforma urgentna kako bi se stvorili uslovi za efikasno funkcionisanje institucija.

Iz Ministarstva finansija je Pobjedi nedavno rečeno da je u toku izrada novog zakona o zaradama zaposlenih u javnom sektoru, u okviru kojeg se, kako su kazali, između ostalog, razmatra i član koji se odnosi na pravo na naknadu po prestanku funkcije. Tada nije precizirano da li će ta praksa biti ukinuta ili ograničena na kraći period.

Prema podacima ovog resora, prošle godine je bivšim funkcionerima isplaćeno 1.861.059,34 eura, dok je u prvih sedam mjeseci ove godine po istom osnovu isplaćeno 1.464.299,67 eura. Broj onih koji su primali funkcionersku naknadu tokom ove godine je varirao između 100 i 144, koliko ih je bilo u februaru. Na pitanje Pobjede koliko njih je na ovu naknadu imalo pravo, ali je nije tražilo, iz MF je rečeno da takav podatak nemaju.

Suprotno preporukama EK

Da na ovakvu praksu Vlade blagonaklono ne gledaju ni iz Evropske komisije, pokazuje i posljednji izvještaj u kojem je konstatovano da je Crna Gora umjereno pripremljena za reforme javne uprave, sa ograničenim napretkom u toj oblasti.

– To nam je ocjena nakon 12 godina pregovora, uz opomenu EK oko nedostatka meritokratskog pristupa i sniženih uslova za zapošljavanje državnih službenika. Neke od preporuka EK odnose se i na jaču regulaciju koja bi osigurala zapošljavanje na osnovu kompetencija, a kako bi se unaprijedila stručnost u javnoj upravi. EK je naglasila i da česte kadrovske promjene u javnoj upravi dovode do gubitka ekspertize o pitanjima u vezani sa procesom pristupanja EU – ukazuje Obradović.

Takav pristup Vlade, kako smatra, vodi daljem smanjivanju efikasnosti javne administracije, a istovremeno i povjerenja građana u institucije, što je u suprotnosti sa jednom od preporuka EK da se preduzmu mjere kako bi se unaprijedila funkcionalnost javne uprave.