Serija snažnih zemljotresa koja je pogodila Albaniju u kojima je stradalo na desetine ljudi, a povrijeđeno nekoliko stotina, te više podrhtavanja tla u Crnoj Gori, otvorila je staro pitanje: Jesu li posljednjih godina izgrađeni objekti koji mogu da izdrže jačinu zemljotresa koji je zadesio susjednu državu.  Javio se strah od te 1979. godine kada je Crnu Goru pogodio snažan zemljotres koji je izazvao katastrofalna razaranja.

Arhitekta Ljubomir Stjepčević za CdM kaže da su objekti koji su zidani u posljednjih petnaestak godina rađeni bez kontrolnog nadzora koji je obavezan po zakonu, što je nedopustivo. Ističe da nije siguran da bi objekti koji su izgrađeni u novije vrijeme podnijeli jačinu zemljotresa koji je juče pogodio Albaniju. Kako se gradilo, tvrdi on, ostaje “nam samo da molimo Boga da nas mimoiđu zemljotresi kao što je ovaj u Albaniji, ili onaj koji je Crnu Goru zadesio 1979. godine.”

“Crna Gora je trusno područje. Objekti koji su građeni od 1980. godine do prije petnaestak godina su izuzetno stabilni. Ono što se gradi posljednjih godina, siguran sam da se radi veoma korektno, ali je isto tako sigurno da je stručnost mnogo manja u odnosu na objekte u ranijem periodu. Kod izvođenja radova u jednom periodu gradnje nije bilo nadzornog organa iako je to po zakonu bilo obavezno. Pitanje je kako su građeni ti objekti i što je izvedeno od onoga što je projektovano. Vidite kako objekti danas izgledaju. Dešavaju se situacije da otpadaju fasade. To ne znači da je objekat nestabilan ili da ne može podniejti zemljotres ako padne neka demit fasada, ali to govori o ukupnom kvalitetu građenja”, jasan je sagovornik CdM-a.

<<<Jaki zemljotresi potresli Crnu Goru, epicentar u Albaniji, tresao se cijeli region<<<

Zato i kaže da nije nije siguran da bi, posebno kada je u pitanju Budva, ali ni dio Podgorice, podnio zemljotres kakav je ovaj koji je juče pogodio Albaniju.

“Naravno, sve zavisi od izvođača radova i investitora. Danas se štedi na maltene svakom kilogramu cementa, željeza, a sve to da bi se što više napravilo kvadrata i što više zaradilo po kvadratnom metru. To ne garantuje dobre stambene objekte”, tvrdi Stjepčević.

On napominje kako objekte dijeli na one koji su od osamdesete godine prošlog vijeka do novije gradnje u posljednjih petnaestak godina, sa graditeljima i investitorima koji pojma nemaju o građevinarstvu,već su možda sasvim neke druge struke.

<<<Šta uraditi i kako se ponašati za vrijeme zemljotresa<<<

“Znam da među njima ima i konobara i ostalih koji se bave građevinarstvom. To nekada nije moglo”, naglašava Stijepčević diplomirani inženjer arhitekture.

Kaže da Budvu pominje kao jer se tamo najviše gradilo kako bi što više zaradilo, zaboravljajući na kvalitet.

“Slična je situacija i u Podgorici. To nije struka kako se gradilo. Kakvo je sada stanje, možemo jedino da molimo Boga da nema zemljotresa. Moramo da se u izgradnji ponašamo u skladu sa strukom. Moramo da vidimo računa od samog početka, od detaljno-urbanističkih planova, projekata, izvođenja, pa do kontrole svega toga. Za ovo što postoji, a što je izgrađeno u posljednjih petnaestak godina, možemo da molimo Boga da nas mimoiđu jači zemljotresi””, zaključuje Stjepčević.

I arhitekta iz Beograda Nebojša Glišić tvrdi da se posljednjih godina gradi bez propisa, te da u građevinskom sektoru rade amateri.

On je povodom jučerašnejg zemljotresa u Albaniji koji je potresao cijeli region na Facebooku objavio da je u tri fotografije satkana sva njegova decenijska borba sa amaterima u poslu, sa sitnim koristoljubljem,bijednim uštedama u armaturi, serklažima, sizmičkim platnima…

“Milion puta sam se sreo sa tim pitanjem: zašto toliko armature i betona? Evo zato. Ne dešava se svaki dan, ali kad se desi odnosi ljudske živote i pravi neizmjerne štete. Da je se radilo po propisima, sve ove zgrade, povrijeđeni i mrtvi u njima bi bili sad živi i zdravi. Sem sitnijih pukotina, i popadalih stvari po stanu i kući, ništa se ozbiljnije ne bi desilo. Danas bi imali i dom i život”, tvrdi on.

Prva slika govori kako je potpuno nov objekat poklekao pod težinom spratova, evidentno bez adekvatnih seizmičkih platana, horizontalnih i vertikalnih armirano betonskih serklaža koji bi prihvatili moćne sile zemljotresa…

“Samo se sklopilo…kao što se mogu sklopiti spratovi starih objekata na kojima su nazidani silni spratovi. Džaba armatura i beton gore kada su koljena tanka”, pojašnjava Glišić.

Na drugoj i trećoj slici se vidi kako se ruše uglovi zgrada usljed evidentnog nedostatka armirano betonskih serklaža.

“Odbio sam nebrojeno puta da učestvujemo u projektima bestijalnog nadzidjivanja, jer ono šta može da se desi, jasno je k’o dan. Kada se uključi ta sorta ljudi koja ih realizuje a moral i obraz su im davno nestali, opijeni profitom, ovakve slike su neizbježne. Redovno ih pitam pomisliš li da tvoje dijete ili unuče dođe u goste kod drugara u to što si sklepao i desi se zemljotres….I do kraja života živiš sa saznanjem da si ih ti ubio zbog četiri šipke armature R14 i malo betona”, zaključio je Glišić.

Crnu Goru je najrazorniji zemljotres pogodio 15. aprila 1979. godine. To je bila jedna od najvećih katastrofa te vrste u nekadašnjoj Jugoslaviji. Zemljotres je bio jačine sedam jedinica Rihterove skale, odnosno devet stepeni Merkalijeve.

U Crnoj Gori je tada poginula 101 osoba, a u Albaniji 35. Epicentar zemljotresa se nalazio u Jadranskom moru, između Ulcinja i Bara, na udaljenosti od 15 kilometara od obale.