Zdravstvene vlasti širom svijeta pokušavaju da pronađu načine kako da obezbijede neophodne respiratore za svoje bolnice da bi se izborile sa sve većim brojem pacijenata zaraženim koronavirusom.

Gradonačelnik Njujorka Bil de Blasio kaže da mu je potrebno 15.000 respiratora, jer ovaj grad postaje najveće žarište koronavirusa na svijetu.

Australijske vlasti kažu da su uvjerene da mogu da izbjegnu nedostatak respiratora. Oni su rekli da će uložiti sve napore da do nedostatka ovih mašina ne dođe, jer će u suprotnom mnogi životi biti igroženi.

„Razlog za ovu krizu je taj što će pacijenti bez ventilatora umrijeti“, kaže profesor Dejvid Stori sa Univerziteta u Melburnu.

Šta je respirator i kako funkcioniše?

Mehanički respirator je mašina koja se koristi za podršku pacijentima sa teškim respiratornim stanjima koja pogađaju pluća, uključujući upalu pluća.

Prije nego što je pacijent bude priključen na respirator, medicinsko osoblje, često su to anesteziolozi, vrše postupak nazvan intubacija.

Nakon što pacijent dobije sedative kako bi mu se opustili mišići, kroz usta se postavlja cijev u dušnik, objašnjava profesor i dodaje da je ta procedura rutinska. Međutim, kod pacijenata sa COVID-19 medicinsko osoblje mora da preduzme krajnje mjere predostrožnosti kako se ne bi zarazili virusom.

Cijev za disanje se zatim postavlja na respirator i medicinsko osoblje može da podesi brzinu kojom se ispušta vazduh i kiseonik.

Kada je pacijentu potreban respirator?

Prije nego što se odluče za stavljanje pacijenta na respirator, profesor kaže da ljekari prvo traže znakove „respiratornog zastoja“. Normalna brzina disanja je oko 15 udisaja u minutu, a ako se ona poveća na oko 28 puta u minutu, to je signal da će možda biti potreban respirator.

„Prije nego što se pacijent stavi na respirator mogu se probati i drugi načini kojim se povećava nivo kiseonika“, kaže profesor Džon Vilson i dodaje da ove „neinvazivne“ metode mogu uključiti i maske sa kiseonikom.

Profesor Stori kaže da kod pacijenata sa COVID-19 medicinsko osoblje nastoji da izbjegne neinvazivne metode jer bi pacijenti i dalje kašljali što bi povećalo rizik od prenošenja virusa medicinskom osoblju.

Koliko brzo pacijentu treba respirator i koliko dugo?

Kada ljekar primijeti da pacijentu treba respirator on mora biti povezan veoma brzo. Maska sa kiseonikom može poslužiti na kratko, ali obično se pacijent koji je u kritičnom stanju mora staviti na respirator u roku od 30 minuta. Stori kaže da se kod teških bolesnika sa COVID-19, može razviti, po život opasno stanje, zvano akutni respiratorni distres sindrom (ARDS), odnosno akutni plućni edem koji zahtijeva da respiratori isporučuju manje količine kiseonika i vazduha, ali sa većom stopom.

Ovo može značiti da će pacijentu možda biti potrebno da bude na respiratoru nedjeljama. Kako se može videti da je ova mašina dragocjena u spašavanju ljudskih života, njen nedostatak se ne smije dozvoliti.

Jedan od najočitijih načina za izbjegavanje nedostataka respiratora jeste smanjenje broja zaraženih, na prvom mjestu osoba sa hroničnim bolestima i starijih osoba, jer su one u rizičnoj grupi.

Ono što treba istaći je da mladi ljudi takođe treba da budu oprezni jer se to i njima može desiti, primjeri su to pokazali. To znači da se pridržavate svih zdravstvenih savjeta, uključujući pravila socijalnog, odnosno fizičkog distanciranja i higijene.

Apeli lidera država širom svijeta da se ostane kod kuće bi trebali da budu shvaćeni ozbiljno. Time štitite sebe, ali i druge druge. Tako smanjujemo mogućnost širenja virusa i smanjujemo pritisak na bolnice. Jer zdravstvenim radnicima, samom pacijentu i članovima porodice je najteža situacija u kojoj mora da se donese odluka kome je potrebniji respirator, kome mogu pružiti podršku, koga će u tom trenutku spasiti.