Ras Luis je tokom godina pronašao brojne predmete duž obale poluotoka Long Bič u državi Vašington: od kaciga za bicikle, preko lopti, do šarenih pištolja na vodu. I bezbroj kroks papuča.

Ako nađete jednu kroks papuču, mogli biste pomisliti da ju je neko izgubio na plaži, kaže on i dodaje: „Ali, ako nađete dvije, tri, četiri i one su različite – jedna je velika, jedna mala – to je trag.“

“To je definitivno ispalo iz kontejnera, kada nađete više istih stvari češće nego jednom”, objašnjava Luis, penzionisani ekolog.

Ovakvi predmeti nisu poput korištene opreme za pecanje, limenki piva i drugih sličnih stvari koje iza sebe ostavljaju ribari ili posjetioci zabava na plaži, a koje Luis takođe pronalazi. Riječ je o ostacima tereta iz velikih kontejnera za prekomorski transport koji su pali sa brodova.

Kontejnerima se preko mora na velike udaljenosti prevozi gotovo sva roba i sirovine koje čovječanstvo danas koristi, od majica i telefona, do televizora i bolničkih kreveta. Sve se to pakuje u velike metalne kutije veličine traktorskih prikolica i slaže na brodove.

Džo Kramek iz organizacije Svjetski savjet za transport kaže da je samo u 2023. transportnim brodovima prebačeno 250 miliona kontejnera.

Ipak, ne stiže sva ta roba na odredište.

Prema podacima Savjeta, više od 20.000 brodskih kontejnera palo je u more u proteklih 15 godina – iako neki ekolozi i eksperti kažu da bi taj broj mogao da bude i mnogo veći jer informacije ove organizacije ne obuhvataju čitavu industriju, niti postoje kazne za one koji ne prijave gubitak kontejnera.

Teretni brodovi mogu izgubiti od jednog do nekoliko stotina kontejnera usljed nemirnog mora ili durgih problema sa kojima se suoče. Većina kontejnera završava na morskom dnu i nikada ne bude izvučena, neki zapečaćeni i zatvoreni, neki oštećeni i otvoreni. Njihov raznovrstan sadržaj isplivava na obale, truje ribnjake i staništa životinja.

Nema obaveze vađenja kontejnera iz mora

Veliki dio predmeta koji su isplivali na Luisovoj plaži odgovaraju teretu izgubljenom sa divovskog teretnog broda „ONE Apus“ u novembru 2020. godine. Kada je brod naišao na nevrijeme tokom putovanja od Kine do Kalifornije, skoro 2.000 kontejnera skliznulo je u Pacifik.

Sudski dokumenti i izvještaji brodsko-teretne industrije pokazuju da je brod prevozio biciklističke kacige u vrijednosti većoj od 100.000 dolara, kao i hiljade kutija kroks papuča, ali i elektroniku, baterije i vatromet.

Istraživači su mapirali put ostataka tog broda do nekoliko pacifičkih obala udaljenih hiljadama milja, uključujući Luisovu plažu i udaljeni atol Midvej, nacionalno sklonište za milione morskih ptica u blizini Havajskih ostrva, na kojem su takođe završile kroks papuče.

„Počele su da se pojavljuju u jesen 2021. i u 2022. godini. Bilo je puno kroksica, a neke sam pronašao čak i ove godine, male roze. Ne znam zašto su se pojavile tako kasnije“, kaže Luis.

Prema njegovim riječima, za sebe je pronašao poziv da „nešto vratim plaži i da pokupim sve ovo smeće koje izađe. Sve što možete pronaći na deponijama nalazi se i u okeanu. A kada su uslovi pravi, dio toga završi na plaži.”

Naučnici i ekolozi kažu da bi se više moralo raditi na vođenju evidencije o potonulim kontejnerima, kao i na prevenciji curenja njihovog sadržaja.

„Samo zato što se može činiti da je ’daleko od očiju, daleko od srca’, to ne znači da nema velikih ekoloških posljedica“, kaže morski biolog Endrju Devogeler iz kalifornijskog Nacionalnog morskog utočišta u zaljevu Monterej, koji je proveo više od 15 godina proučavajući uticaj na životnu sredinu jednog kontejnera koji je pronađen u zaštićenim vodama.

Kontejner je pao sa broda Med Taipei tokom oluje u februaru 2004. godine, a pronađen ja na oko 1.280 metara dubine. Vlasnici i operatori broda postigli su sporazum za Sekretarijatom za pravosuđe SAD da plate 3,25 miliiona dolara procijenjen štete za morsku životnu sredinu.

„Prva stvar koja se dogodi je da padnu na dno i zgnječe sve ispod sebe“, kaže DeVogeler. Promjenom protoka vode i naslaga na toj lokaciji, kontejner u potpunosti mijenja mikro-ekosistem oko sebe – utičući na životinje morskog dna koje naučnici još otkrivaju.

“Životinje u dubini osjetile su naše prisustvo prije nego što smo uopšte išta znali o njima”, rekao je DeVogeler.

Do Nacionalnog morskog utočišta u zaljevu Monterej došli su i ostaci sa broda „Predsjednik Ajzenhauer“ koji je u februaru izgubio 24 kontejnera. Između ostalog, prenosili su bale pamuka, a proces čišćenja je trajao dugo i ugrozio je životinje koje tu imaju stanište, poput foka.

Iako su operateri broda pomogli u plaćanju čišćenja, ni kalifornijske ni federalne vlasti nisu naredile kompaniji da plati bilo kakve kazne.

Obalna straža SAD ima ograničena ovlašćenja i ne može od vlasnika brodova tražiti da izvuku potonule kontejnere, osim ako ne sadrža naftu ili opasne materije.

„Ako je izvan naše nadležnosti, ne možemo ništa da uradimo kao federalna vlada da bismo tražili od kompanije da preuzme kontejner“, kaže Kris Pejn, poručnik Obalne straže iz San Franciska.

Veći brodovi – veći rizici

Ovogodišnji ljetni vjetrovi izbacili su hiljade plastičnih peleta na obalu u blizini Kolomba u Šri Lanki, tri godine nakon što je veliki požar na brodu „X-Press Pearl“ gorio danima i na kraju potopio brod nekoliko kilometara od obale.

Više od 1.400 kontejnera oštećenih u toj katastrofi je završilo u moru, a osim plastičnih peleta, prevozili su olovo, metanol, dušičnu kiselinu i natrijum hidroksid koji su otrovni za morski svijet.

Ubrzo su na tom području pronađene hiljade mrtvih riba, gotovo 400 mrtvih ugroženih morskih kornjača, više od 40 delfina i šest kitova, kojima su usta bila puna plastike.

„Bilo je to poput ratne zone“, kaže ekolog i mještanin Hemanta Vitanadž.

Čišćenje su obavljali timovi u zaštitnim odijelima, a obala je bila zatvorena na tri mjeseca. Posljedice se osjećaju i danas.

“Prošle sedmice je bio veliki vjetar i sve plaže su ponovo bile pune plastike”, rekao je Vitanadž u junu.

Više od 80% količine robe u međunarodnoj trgovini se prevozi morima, sve većim brodovima.

Današnji najveći teretni brodovi duži su od tri fudbalska igrališta, a potrebni su kranovi za podizanje kontejnera i njihovo slaganje uvis. Kada je ova industrija uzela maha prije 50-ak godina, brodovi su mogli primiti samo oko desetinu tereta koji danas prevoze. Prema podacima osiguravajućeg društva „Allianz“, kapaciteti kontejnerskih brodova su se udvostručili u samo posljednje dvije decenije.

Sve to donosi povećane rizike. Najvećim brodovima je teže manevrisati, a u slučaju oluja postoji veća šansa da se neki od kontejnera ošteti ili nagnječi – što uzrokuje destabilizaciju i može da dovede do pada u more mnogo drugih naslaganih kontejnera.

U februaru je pomorska osiguravajuća kuća Gard objavila studiju zasnovanu na šestogodišnjim štetama, koja je pokazala da je 9% ultra velikih brodova doživjelo gubitke kontejnera, u poređenju sa samo 1% manjih plovila.

Nesreće su često povezane sa teretom koji je netačno označen, izvagan ili uskladišten. Istražitelji su utvrdili da je katastrofa broda „X-Press Pearl“ u blizini Šri Lanke rezultat požara koji je vjerovatno izbio iz loše složenog kontejnera iz kojeg je curila dušična kiselina.

Ipak, operateri teretnih brodova nemaju kapacitet da provjere težinu i sadržaj svakog kontejnera, već se moraju osloniti na informacije koje dostavljaju pošiljaoci.

„Potpuno je nepraktično misliti da možete otvoriti svaki kontejner“, kaže Jan Lenard, predsjednik Nacionalnog biroa za teret, neprofitne organizacije koja sarađuje sa Obalnom stražom SAD na pregledu pomorskog tereta.

U pilot studiji, ova organizacija je otkrila da pogrešno označavanje i neprikladno skladištenje znači da gotovo 70% brodskih kontejnera koji u SAD stižu sa opasnom robom nije prošlo sigurnosnu inspekciju biroa.

„Uprkos svim ovim problemima, većinu vremena teret stiže bezbjedno“, rekao je Lenard.

Sve to postaje mnogo komplikovanije, sa katastrofalnim posljedicama, kada se dogodi problem – brod uđe u oluju ili se hemikalije na njemu zapale na ljetnim vrućinama.

Ne zna se tačan broj – ni posljedice – potonulih kontejnera

Ne postoje precizni podaci o tome koliko često sadržaj ispada iz kontejnera. Najčešće se citiraju podaci Svjetskog savjeta za transport, čiji članovi kontejnerima prevoze oko 90% globalnog tereta i sami svake godine prijavljuju gubitke.

Tokom 16 godina prikupljanja podataka, zaključno sa 2023. godinom, u prosjeku je u more godišnje padalo 1.480 kontejnera, iako se čini da se broj smanjuje. U 2022. godini, izgubljeno je 650 kontejnera, a u 2023. samo oko 200.

Eksperti i ekolozi kažu da je stvarna cifra vjerovatno veća i da samoprijavljivanje nije dovoljno jer nije obavezno.

Na primjer, u cifru iz 2023. nije uključeno 1.300 kontejnera koji su pali sa broda Angel u Tajvanu, jer operatori broda nisu članovi Svjetskog savjeta za transport.

Džo Kramek, predsjednik i izvršni direktor ove organizacije, kaže da industrija istražuje načine za smanjenje grešaka u utovaru i slaganju kontejnera, kao i u plovidbi brodova kroz nemirne vode.

„Ne volimo kada se to (gubitak kontejnera) dogodi“, kaže Kramek. „Ali pomorsko okruženje je jedno od najizazovnijih okruženja za rad.”

Ranije ove godine, Međunarodna pomorska organizacija Ujedinjenih naroda usvojila je amandmane na dva globalna sporazuma o okeanu, čiji je cilj povećanje transparentnosti oko izgubljenih brodskih kontejnera. Te promjene, za koje se očekuje da će stupiti na snagu 2026. godine, zahtijevat će od brodova da prijave gubitke obližnjim obalnim zemljama i vlastima u kojima je brod registrovan.

Ipak, bez mogućnosti nametanja kazni, ostaje da se vidi koliko će se operateri pridržavati.

Alfredo Parokvin-Olson, šef odjela za pomorsku bezbjednost Međunarodne pomorske organizacije kaže: „Mi ih samo ohrabrujemo i kažemo im koliko je to važno, ali ne možemo biti policija.“

Ekolozi su najviše zabrinuti za uticaj potonulih kontejnera – i njihovog sadržaja – na životnu sredinu. U ovom trenutku nisu poznate dugoročne posljedice toga što veliki broj kontejnera svake godine završi na morskom dnu.

„To je sada na dnu okeana. Mislim da je to veliki problem. Šta se dole dešava?“, pita se Luis. „Da, znamo da imamo problem na površini, ali mislim da je veći problem ono što je na dnu mora.“