Optuženi bankar Duško Knežević tražio je specijalnom tužiocu da mu omogući pristup ličnom kompjuteru kako bi dokazao da je Milo Đukanović nezakonito zaradio svoj prvi milion, dok je za tzv. ničiju kuću rekao da nema pisanih dokaza, ali je pomenuo više svjedoka sa kojima je razgovarao o tome, uključujući i tadašnjeg premijera:

“Ja sam sa Milom Đukanovićem u njegovom kabinetu pričao o izgradnji kuće na Gorici, kada me je pitao da se kuća knjiži na mene”, kazao je Knežević između ostalog na saslušanju pred tužiteljkom Tanjom Čolan Deretić i sudijom Višeg suda Amirom Đokajem.

Knežević je još od 2019. godine govorio da ima dokaze o Đukanovićem nezakonitom bogaćenju, i vili na brdu Gorica, za koju tvrdi da pripada bivšem predsjedniku Crne Gore.

Tokom saslušanja je rekao da su “ničija kuća, prvi milion i kastodi račun” jedna cjelina i da se o tome ne može pojedinačno pričati, saznaju Vijesti.

Ustvrdio je i da je Đukanoviću dao milion eura u kešu, u svojoj kući, ali i tražio da mu nadležni omoguće razgovor sa načelnikom Specijalnog policijskog odjeljenja Predragom Šukovićem, jer jedino njemu vjeruje.

Tužiocima, pred kojima je saslušan u svojstvu građanina, rekao je da su “ničija kuća, prvi milion i kastodi račun” jedna cjelina i da se o tome ne može pojedinačno pričati.

“Nemam materijalne dokaze osim ovog što sam iznio za ‘ničiju kuću’, ali imam materijalne dokaze u vezi sa kreditima, ti dokazi se nalaze u mom računaru kojem ja trenutno nemam pristup i ako bi mi bilo odobreno da pristupim računaru, ja bih sa svojim timom mogao da napravim izvještaj za tužilaštvo. Međutim, tražim korektan odnos prema meni, jer smatram da je zbog ovoga ugrožena moja bezbjednost. U Londonu sam tri puta napadan, moja kćerka koja je advokat je tri puta napadana, bojim se da bi me neko ubio i svaki put kad čujem kakav zvuk u zatvoru, bojim se za svoj život”, kazao je Knežević.

Rekao je da je sve počelo 2007. godine, kada ga je, kako tvrdi, tadašnji premijer Đukanović zamolio da mu da kredit od milion i po eura.

“Pritom mi je rekao da on već ima taj novac koji je kod Duška Bana i Mihajlovića u Švajcarskoj”.

Tvrdi i da mu je Đukanović predlagao da mu kredit da peko Atlas banke koja je u njegovom vlasništvu, ali da mu je on sugerisao da nije pametno da premijeru odobri kredit u tom iznosu:

“Jer će to izazvati reakciju kod građana”.

“Tada sam Đukanoviću predložio da ga povežem sa ‘Pireus bankom’, s obzirom da sam sa vlasnicima bio u dobrim odnosima”, kazao je Knežević tužiocima, saznaju Vijesti.

Detaljno im je pričao i o sastanku u Atini, kojem su, kako tvrdi, prisustvovali on i Đukanović sa jedne, a sa druge strane predstavnici banke Majkl Colakides, Džordž Papaioanu, a mislim da je bio i Salas predsjednik banke u tom periodu.

Objasnio im je i kako je dogovoreno da se kredit odobri firmi “Capital invest” čiji je Đukanović bio osnivač, a da je od njega traženo da garantujem za povraćaj kredita. Dio dogovora bilo je, tvrdi Knežević i da se kredit odobri preko kćerke banke “Pireus” u Londonu, a da će garancija za isti biti keš kolateral na računu u “Pireus banci”.

“Tada je na račun privrednog društva čiji sam ja osnivač, a to privredno društvo je ‘Comsel’ uplaćeno million i po eura sa računa u Raifaisen banci iz Švajcarske, a to su uplatiti Duško Ban i Mihajlović, odnosno oni su bili vlasnici računa. Meni je Milo Đukanović rekao da ima tih million i po eura, da je to njegov novac, da je na računu kod Bana i Mihajlovića. Prepostavijam da je to novac od šverca cigareta, jer je nešto uplaćivano preko privrednog društva ‘Mia investment’…”, kazao je Knežević.

Dodatno je objasnio i zbog čega pretpostavlja da novac potiče od šverca cigareta, pominjući i pokojnog Vanju Bokana…

“Milo Đukanović mi je rekao da to nije novac Bana i Mihajlovića nego njegov, nije mi rekao ništa o porijeklu tog novca, a pretpostavijam da je to novac od šverca cigareta, s obzirom da me je prije toga Dušanka Jeknić pitala mogu li preko svojih veza u inostranstvu da im pomognem da se odblokira novac u Švajarskoj koji potiče od šverca cigareta, a ja joj odgovorio da ne mogu jer je to rizično”, kazao je on tužiocima.

Objasnio je kako je tekao kompletan posao, te da su pravili fiktivni ugovor o navodnom ulaganju u Crnu Goru kako bi mu Ban i Mihajlović prenijeli novac kojim je garantovao za Đukanovićev kredit.

“Novac koji su Ban i Mihajlović prenijeli na račun ‘Comsela’ prenijet je po ugovor o navodnom investiranju u Crnu Goru, a taj ugovor je bio u stvari samo ispunjavanje forme za prenos novca koji će poslužiti kao kolateral za kredit. Ovaj ugovor je bio ‘farbanje neba plavom’, to je bio fiktivni ugovor kojim smo mi samo stvorili uslove da se novac prenese na moj račun… Banu i Mihajloviću nisam vratio novac koji je sa njihovog računa iz Švajarske prenešen na račun ‘Comsela’ i koji je služio kao kolateral za kredit Đukanoviću.

Oni mi taj novac nisu nikad ni tražili, jer je izbila afera na anketnom odboru i nisu se rado susrijetali sa mnom. Nakon što je kredit zatvoren, ja sam Milu novac koji je bio položen na račun ‘Comsela’ kao kolateral vratio u kešu… Novac sam mu predao u Crnoj Gori, u mojoj kući, a ne želim reći da li sam ovu primopredaju snimio, s obzirom da u drugom predmetu snimak nije uzet u obzir kao dokaz”, kazao je on.

Odgovarajući na pitanja tužiteljke rekao je da je Đukanoviću predao novac jer mu je ovaj prethodno rekao da je njegov…

Tvrdi i da ima pregršt materijalnih dokaza o tim transakcijama, bankarskih izvještaja, ali i izvještaj Britanaca o poslovanju Đukanovića i sa njim povezanih lica:

“Ali taj izvještaj za sada ne želim da predam, i zavisno od toga postupka i mog eventualnog viđenja sa Predragom Šukovićem, kojem za sada jedinom vjerujem, ću moguće isti predati…

Ustvrdio je i da je Đukanović imao kastodi račun u Crnoj Gori, ali i ko mu je čuvao novac u inostranstvu.

“Što se tiče inostranstva tamo mu je novac držala Duška Jeknić, Brano Gvozdenović, sin Brana Gozdenovića, braća Ban i Peđa Nenezić, a mislim i Petros Statis. Đukanović je bio u poslu sa Stankom Canetom Subotićem, sa kojim sam ja bio u lošim odnosima, tako da nisam imao pristup tome. ‘Mia investment” je formalno bila braće Ban, koliko je meni poznato neformalno je bila u vlasništvu Caneta Subotića”, kazao je on…

Ti imaš pola Crne Gore, a ja ni kuću

Optuženi bankar tvrdi da ga je Đukanović tokom 2007. godine, a nekon što je dobio kredit, pitao da na njegovo ime sagradi kuću.

“Savjetovao sam ga da nije dobar potez da u to vrijeme gradi kuću, jer ima platu nekih 1.200 eura, na što je on reagovao tako što mi je rekao da je u redu da ja imam pola Crne Gore, a on ne može ni kuću”, kazao je Knežević.

Tužiocima je ispričao da je kasnije čuo da je bivši predsjednik države počeo da gradi kuću u blizini Vile Gorica, a da ga je potom Đukanović ponovo pitao da tu nekretninu upiše na njegovo ime.

“Počeo je da je gradi negdje 2012. godine i pred početak gradnje me ponovo pitao da nekretnina bude knjižena na moje ime, što sam ja odbio”, tvrdi on.

Nemam materijalne dokaze osim ovog što sam iznio za ‘ničiju kuću’, ali imam materijalne dokaze u vezi sa kreditima, ti dokazi se nalaze u mom računaru kojem ja trenutno nemam pristup i ako bi mi bilo odobreno da pristupim računaru, ja bih sa svojim timom mogao da napravim izvještaj za tužilaštvo. Međutim, tražim korektan odnos prema meni, jer smatram da je zbog ovoga ugrožena moja bezbjednost“, kazao je Knežević

Tada je i naveo da je saznao da je Đukanović angažovao arhitektu Zorana Petrovića:

“Koji je radio za zemunski klan i Vanju Bokana koji je sarađivao sa Đukanovićem u švercu cigareta i koji je kasnije ubijen u Atini”.

“Čuo sam od Miomira Mugoše da se ‘šefu’ gradi kuća, a među nama smo šefom zvali Mila Đukanovića i to me je Mugoša pitao da dam saglasnost da postave kablove za kuću Đukanovića obzirom da je moje zemijište bilo na takvoj poziciji da je zbog udaljenosti tih kablova moja saglasnost trebala. Ja sam ovu saglasnost dao, a u komunikaciji sa Vanjom Suhihom sam čuo da je objekat zahtjevan za radove koje je on izvodio, a on je radio klime, da su u suterenu bazeni i vinarije i da ima dosta posla. Vlado Ivanović me obavijestio da je on izvođač radova na kući koja se gradi za šefa, a ‘Kroling’ podizvođač”, tvrdio je Knežević na saslušanju.

Objasnio je da je sve to čuo od ljudi koje je naveo, ali i da zna iz neposredne komunikacije sa Đukanovićem:

“A materijalnih dokaza za ‘ničiju kuću’ nemam. Želim još da naglasim da ja ne vjerujem sistemu pravosuđa i to ni sudu ni tužilaštvu, vierujem samo Predragu Šukoviću i htio bih da razgovaram sa njim… Ja sam sa Milom Đukanovićem u njegovom kabinetu pričao o izgradnji kuće na Gorici, kada me je pitao da se kuća knjiži na mene. Đukanoviću sam predlagao da kuća bude knjižena na nekog od članova njegove porodice koji imaju prihode da pokriju izgradnju kuće, a ne na nekog sa kim nije u srodstvu, jer bi kasnije morao otkupiti tu kuću i ona bi morala biti procijenjena… Što se tiče parcele na kojoj je objekat izgrađen, to je bila parcela grada, Mugoša je raspisao konkurs i privredno društvo Vlada Ivanovića je dobilo na konkursu tu parcelu, a radi se o privrednom društvu ‘Master inženjering’.

Na tabli koja je bila na gradilištu pisalo je da je ‘Master inženjering” izvođač radova, ‘Kroling’ podizvođač, dok ime investitora na tabli nije bilo navedeno. Svi izvođači i podizvođači su se utrkivali da rade kuću šefu, odnosno hvalili su se da rade za šefa, jer je to bila preporuka za njihovo dalje poslovanje. Išli su u Italiju da biraju materijale, sa njima je tamo išla Lidija (Đukanović). Kad se kuća počela graditi Đukanović mi je rekao da je ista njegovo vlasništvo, a nije mi rekao na koga će je knjižiti i kako, ali to se znalo. Prvi je Zoran Petrović razglasio da je pravio projekat za Mila Đukanovića, a čuo sam da je SPO došao do podataka da se Petrović dopisivao sa Lidijom Đukanović oko izbora materijala i ugovaranja podizvođača za izvođenje radova na ovom objektu”, kazao je Knežević.