Nakon pobjede islamističkih pobunjenika u Siriji, Rusija pokušava da riješi pitanje svojih vojnih baza u toj zemlji. Posebno je značajna pomorska baza u Tartusu, piše DW.

Da li će Rusija, nakon pobjede islamističkih pobunjenika u Siriji i bjekstva predsjednika Bašara al Asada, izgubiti svoja dva vojna uporišta u toj zemlji? Pitanje ostaje otvoreno, a odgovor još nije na vidiku. Portparol ruskog predsjednika Dmitrij Peskov izjavio je da je „preuranjeno“ govoriti o tome.

Ruski mediji izvještavaju da su islamisti koji su preuzeli vlast u Siriji, predvođeni grupom Hajat Tahrir al-Šam (HTS), dali Moskvi garancije za sigurnost vojnih baza. Međutim, nema potvrda iz drugih izvora. Rusija u Siriji upravlja dvijema bazama – pomorskom bazom u Tartusu na Sredozemnom moru, koja je nasljeđe Sovjetskog Saveza, i vojnom vazduhoplovnom bazom Hmeimim, uspostavljenom 2015. godine, prenosi DW.

„Trenutno se mogu vidjeti transportni avioni u Hmeimimu, ali ne u obimu koji bi ukazivao na potpunu evakuaciju“, kaže Gustav Gresel, bivši stručnjak pri Evropskom savjetu za spoljne odnose (ECFR). Ruski brodovi trenutno manevarišu u Sredozemnom moru, ali ne daleko od Tartusa. „Smatram da Rusija pregovara iza kulisa kako bi zadržala baze u Siriji“, rekao je Gresel za DW. „Da su ih napustili, evakuacija bi već bila u toku“.

Pomorska baza u Tartusu je najvažnija

Austrijski vojni istoričar i pukovnik Markus Reisner smatra da je pomorska baza u Tartusu za Rusiju „strateški važnija“ jer omogućava „razmještanje snaga u Sredozemlje“. Vazduhoplovna baza Hmejmim bila je potrebna Moskvi da podrži Asadov režim u borbi protiv pobunjenika. „Ali te potrebe sada više nema“, objašnjava Reisner.

Britanski politikolog Mark Galeoti, autor knjige „Putinovi ratovi“, smatra da su obije baze „vrlo važne za ruske aktivnosti u Sredozemlju i Africi“.

„Zanimljivo je kako su brzo pokušali postići dogovor sa HTS-om“, dodao je Galeoti. Još nedavno je ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov ovu grupu nazivao „teroristima“, ali prošlog vikenda Moskva ih je počela nazivati „pobunjenicima“.

Galeoti primjećuje da je ton Moskve prema islamistima u Siriji postao „mnogo blaži“, čak i prije pada Asada.

Šta Moskva može ponuditi pobunjenicima?

„Rusija se vjerovatno nada dogovoru sa HTS-om“, kaže Galeoti. Ali šta Moskva može ponuditi? Pobunjenici, iako imaju podršku Turske, „ne žele biti turski pijuni“ i traže saveznike i odnose sa drugim zemljama, smatra on. Tu bi Rusija mogla igrati važnu ulogu. „Rusi su prilično cinični i pragmatični, što HTS-u daje šansu da diversifikuje svoju zavisnost od Ankare“, dodaje britanski stručnjak. Takođe, podsjeća da Rusija u Siriji nije samo vojno prisutna, već ima i bliske ekonomske veze.

Burcu Ozčelik, stručnjakinja za Bliski istok pri britanskom institutu RUSI, ne vjeruje da će sirijski pobunjenici brzo udovoljiti ruskim željama.

„Vrlo je dvosmisleno da će HTS požuriti kako bi postao saveznik Vladimira Putina ili dao zeleno svjetlo za dugoročnu rusku vojnu prisutnost na sirijskoj obali Sredozemnog mora“, procjenjuje Ozčelik.

„Posebno s obzirom na činjenicu da je Asad dobio azil na ruskom teritoriju.“ Ozčelik predviđa duge pregovore u kojima će regionalni akteri, Rusija i Iran, „pokušati prilagoditi svoje spoljne politike prema Siriji“.

Gdje bi ruska vojska mogla otići iz Sirije?

Ako ruska vojska ipak napusti Siriju, čak i postepeno, gdje bi mogla otići? „Nemaju mnogo opcija“, smatra Mark Galeoti. Po njegovom mišljenju, Sirija pod Asadom bila je jako zavisna od Moskve, a slično mjesto u regionu ne postoji.

Među mogućim opcijama najčešće se pominje Libija, gdje Rusija održava kontakte sa generalom Halifom Haftarom. Na njegovoj strani borili su se ruski plaćenici iz grupe Vagner. Zapadni mediji izvještavali su o navodnoj namjeri Rusije da uspostavi pomorsku bazu u Libiji, a to bi moglo biti u Tobruku, nagađa Markus Reisner.

Mark Galeoti vjeruje da se ta opcija neće brzo realizovati jer tamo ne postoji infrastruktura. Isto važi za Sudan, sa kojim Moskva već godinama pregovara o pomorskoj bazi na Crvenom moru. „Gdje god da odu – Libija, Mali, Sudan – neće imati uslove kao u Siriji“, kaže stručnjak.

Ograničeni efekti na rat u Ukrajini

Takođe se postavlja pitanje: ako Rusija povuče vojsku iz Sirije, šta to znači za ruski rat protiv Ukrajine?

„Ako budemo iskreni, efekti su zanemarivi“, smatra Galeotti. Prema njegovim riječima, broj vojnika koje Moskva može prebaciti iz Sirije na ukrajinsku frontu je beznačajan.

A Gustav Gresel tvrdi: „Dobre vijesti za Ukrajinu (iz Sirije) su ograničene.“ Rusija nema sposobnost i želju da otvori drugi front dok vodi sveobuhvatan rat protiv Ukrajine. „Od slabljenja Irana zbog izraelskih udara Ukrajina neće osjetiti opipljivu korist“, vjeruje stručnjak. Jedina konkretna pozitivna posljedica za Kijev mogla bi biti „da neki ljudi na Zapadu postanu hrabriji“ i da „Putinova slabost ostavi utisak na Trampa“, zaključuje Gresel. Ali i to za njega ostaje otvoreno pitanje.