Sindikat prosvjete Crne Gore uputio je otvoreno pismo prosvjetnim radnicima u kojem ih, uoči završetka još jedne nastavne godine, poziva da se sami počnu štititi od pritisaka da daju nerealne ocjene i „štancuju“ nezaslužene uspjehe.

Njihovo pismo prenosimo integralno:

„Još jedna nastavna godina se privodi kraju. Maturanti i polumaturanti za koji dan završavaju svoje razrede. Najstresniji dio nastavničkog posla je uveliko u toku – ocjenjivanje i zaključivanje ocjena. Najveći dio nastavnika će reći da je baš ocjenjivanje učenika najteži dio našeg posla. Međutim, kada ne bi bilo pritisaka na nas, ocjenjivanje bi bilo mnogo lakše. Pritisci od strane učenika, njihovih roditelja, a nerijetko i od uprava škola, da učenicima dajemo veće ocjene, one koje oni svojim radom i zalaganjem nijesu zaslužili, pri kraju godine postaju sve jači i veći.

Najgore i najteže je kada na nas pritisak vrše pojedine kolege, koje hoće preko ocjene i uspjeha učenika da zadobiju određene poene i simpatije od strane pojedinih roditelja. Tu, najčešće, zaboravljamo djecu „običnih“ roditelja, skromnih ljudi koji vjeruju u objektivnost našeg školskog sistema, i koji očekuju da će njihovi nastavnici ocjenjivanje završiti korektno, tj. „ni po babu, ni po stričevima“. Ali smo, na žalost, vrlo predusretljivi i ažurni da poguramo djecu „moćnih“ ili agresivnih roditelja, koji hoće, pošto-poto, bolji uspjeh za svoju djecu, ne obazirući se da li su djeca zaslužila ili ne. Po pravilu, takvi roditelji nas brzo zaborave, a gorak ukus ostaje među kolegama u školi.

Neobjektivno ocjenjivanje je, u značajnoj mjeri, doprinijelo da se kod djece i u javnosti počne urušavati dostojanstvo naše profesije. Mi, nastavnici, smo djelimično krivi za to.

Veliki broj nezasluženih „Luča“, koje nijesu mjerilo rada pojedinih škola, niti mjerilo znanja naših učenika, nijesu doprinijele da kvalitet obrazovnog sistema bude bolji. Naprotiv, lažni uspjesi i ocjene su „medveđa usluga“ i djeci i školstvu. Znanje se ne stiče kroz papir, već napornim radom. Lažno znanje i uspjesi se otkriju na prvoj narednoj stepenici kroz nastavak školovanja, a cijenu plaćaju i učenici i društvo. Još niko nije postao stručnjak sa nezasluženom diplomom i nerealnim ocjenama.

Krajnje je vrijeme, poštovane koleginice i kolege, da se mi nastavnici sami počnemo štititi od pritisaka da dajemo nerealne ocjene i štancujemo nezaslužene uspjehe. Ako smo mi jedinstveni i složni, svaku ocjenu, koja je data objektivno i korektno izvedena, možemo odbraniti na sjednicama Odjeljenjskih vijeća. Za početak, ispoštujmo član 88 stav 2 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju: ,,Odjeljenjsko vijeće sačinjavaju nastavnici, vaspitači i stručni saradnici koji učestvuju u izvođenju obrazovno-vaspitnog rada u odjeljenju“. Direktori i pomoćnici direktora nijesu članovi Odjeljenjskih vijeća. Međutim, oni često prisustvuju sjednicama Odjeljenjskih vijeća i utiču na zaključivanje ocjena. Odjeljenjsko vijeće, po članu 90 Opšteg zakona o obrazovanju i vaspitanju, između ostalog, utvrđuje zaključne ocjene na kraju klasifikacionih perioda, odlučuje o vaspitnim mjerama i obavlja druge poslove, u skladu sa zakonom i statutom ustanove. Ali, Odjeljenjsko vijeće nema pravo da preglasavanjem prepravlja ocjene koje su ispravno zaključene i izvedene. Ako treba, korisnije je da sami učenicima, u učionici, radi daljeg podsticaja, damo povoljniju ocjenu, nego da to radimo van učionice, preglasavanjem na Odjeljenjskom vijeću.

Zato, koleginice i kolege, budimo složni i objektivni. Ne dozvolimo da interesi pojedinih roditelja i učenika preovladaju i da mi, zarad njihovih interesa, vršimo pritisak jedni na druge i na taj način rušimo autoritet svojih kolega. Nesvjesno rušimo autoritet škole, pa i nas samih.

Samo složno i jedinstveno možemo povratiti ugled naše profesije. Počnimo od ocjenjivanja, koje mora biti transparentno i nepristrasno, ali bez pritisaka.“