Odnedavno je u “vruću stolicu”, nadamo se nakratko, zasjeo još jedan u nizu(prepo)rođenih Nikšićana koji su se svoga grada sjećali samo onda kada su „po zadatku“ bili poslati da isprave greške i „operu fleke“ svojih prethodnika.
Vječiti ministar poljoprivrede, nesuđeni stručnjak za bolesti sa visokom transmisijom, riješio je da u sutonu svoje profesionalne političke karijere, svu svoju “ekspertizu” stavi na raspolaganje rodnom gradu.
Rastrčao se poslednjih dana, kao niko do sad, obilazeći kućne pragove čestitih sugrađana i nudeći „sve“ (bar na riječ), u zamjenu za glas, kako bi na lokalnim izborima u martu, izbjegao neumitno utiranje svoje „političke loze“ i odlazak u dugoočekivanu političku prošlost.
Tako je u startu donio niz “krucijalnih” istorijskih odluka. Jedna od njih je izmještanje prodavaca ogrijevnog drveta sa parkinga ispred “Treske” (zaboravivši da ih je kao predstavnik doskorašnje vladajuće elite sam doveo u tu poziciju) i obećanje mještanima Župe, da će im pomoći u obnovi školske zgrade iz vremena poslije Drugog svjetskog rata, ne mareći što postojeće školsko zdanje svakoga dana broji sve manji broj
učenika.
Partija čiji politički život ovih dana, “Super Milutin”, ne štedeći sva raspoloživa sredstva (uključujući i otetih par stotina hiljada iz budžetske rezerve), pokušava da produži, dovela je nekadašnji prepoznatljivi industrijski centar na nivo učmale palanke, iz koje ljudi sa tugom i sjetom odlaze u potrazi za kakvim-takvim boljim životom.
Čitava plejada „rođenih“ Nikšićana svoga grada se sjećala samo onda kada je njima trebalo.Godinama su se, izgleda bezuspješno, Nikšićani nadali da će se ljudi koje je iznjedrio ovaj grad, dozvati i okrenuti svome domu.
Da su i poslednje kadrovske izmjene u vrhu lokalne uprave“ kozmetičke prirode“ najbolje pokazuju potezi aktuelne vlasti u prazničnim danima koji su pred nama.
Dok se tradicionalne novogodišnje i božićne manifestacije po evropskim metropolama, poput Beča, Hamburga i Praga, otkazuju ili simbolično obilježavaju, bez prisustva publike, grad pod Trebjesom se “ponaša” kao dio “paralalenog univerzuma”.

Pokušaji da godinama na neukusan i banalan način bezuspješno kopiramo i usvajamo sve običaje koji dolaze sa zapada, kulminirali su ovih dana grotesknom instalacijom na relativno novom gradskom trgu.
Kombinacija drvenih kućica, vještačkog leda i rashodovanog ringišpila, u vremenu sveopšte zabrane bespotrebnih i besciljnih okupljanja, podsjeća na svijetle dane cirkusa „Colorado“ i na najbolji način odslikava intencije i vizionarstvo novog „Prvog čovjeka“ grada pod Trebjesom. Obesmisliti sve, pretvoriti u cirkusku šatru jer je Nikšić to valjda i zaslužio.
Sprdnja sa životima i žiteljima grada kroz prizmu jeftine čaršijske zabave, bez ideje, smisla, potrebe, a nadasve bez originalnosti. Hljeba i igara, za “glupu sirotinju raju” kojoj je krajnji domet u zadovoljenju egzistencijalnih potreba, zaposlenje u nekoj od lanaca kladionica, sitnih uslužnih radnji i ugostiteljskih objekata.
I što je apsurdno, takva ideja potiče od prvog čovjeka, do juče aktuelnog NKT-a, koji ovih dana, u inat novoj republičkoj vlasti, uz zdušnu opstrukciju lokalne Komunalne policije, svjesno žmuri na raspojasane ugostiteljske apetite da u periodu do 18h, kršeći pravila zdravog razuma, ipak zarade nešto.
Navikao Milutin da rukovodi sa govedima i takvu naviku prenio i na svoje nekadašnje i „odskorašnje“ sugrađane. Njemu nije zamjeriti što je pokušao, na nama je da dokažemo da smo ipak malo više od životinja koji imaju naviku da se kreću u krdima.

Medijski centar SNP