Ime Slobodana Pekovića, optuženog za ubistvo dvoje bošnjačkih civila u Foči 1992. godine i za ratni zločin silovanja u tom gradu pominje se na početku posljednjeg izvještaja State Departmenta o stanju ljudskih prava u Crnoj Gori. Napominje se da je civilni sektor, odnosno organizacija Akcija za ljudska prava (HRA) kritikovala nedostatak napretka u procesuiranju ratnih zločina, kao i priznavanju žrtava i obeštećenju.

Izvjesno je da se to ime, između ostalog, pominje i zbog činjenice da suđenje Pekoviću, koje je počelo u junu 2022. godine, nije daleko odmaklo. Prije 22. aprila, kada je održan glavni pretres, i Pekoviću dodjeljen advokat po službenoj dužnosti, jedanaest mjeseci nije održano nijedno ročište, u najvećem broju slučajeva zbog bolesti njegovog branioca. Iz nevladinih organizacija upozoravaju da, zbog odugovlačenja procesa koji se pred crnogorskim pravosuđem vodi protiv Pekovića, postoji opasnost od bjekstva, jer u oktobru ističu mjere pritvora koje su mu određene. 

Organizacija TRIAL International iz Sarajeva, ovaj proces prati od početka i pruža pravnu podršku oštećenoj. Mjera pritvora Pekoviću, kako objašnjava Ajna Mahmić iz te organizacije, je i određena zbog bojazni da bi optuženi mogao bjekstvom izbjeći procesuiranje za zločine koji mu se stavljaju na teret.

Jednako tako, dodaje ona, osnovano je sumnjati i sada da bi optuženi iskoristio ovu pogodnost ukoliko bi mu bila ostavljena. U tom slučaju, kaže Mahmić, ne samo da bi optuženi izbjegao sankciju, a time pravda ne bi bila zadovoljena, nego bi i crnogorsko pravosuđe pokazalo nespremnost za potpuni proces suočavanja s ratnom prošlošću kroz efikasno procesuiranje ratnih zločinaca.

“Ne ulazeći u prirodu zdravstvenog stanja kolege, razlozi za odlaganje bi se mogli smatrati strategijom odbrane, kao pokušaj da proces održe aktivnim, bez presude, do 21. oktobra ove godine, kada po sili zakona, ukoliko se do tada ne donese presuda, okrivljeni mora biti pušten na slobodu”, vjeruje i Dalibor Tomović, punomoćnik zaštićene svjedokinje za čije se silovanje tokom rata u Bosni i Hercegovini Peković tereti.

Pedesetčetvorogodišnji Peković uhapšen je u oktobru 2021. godine u Danilovgradu, gdje je i živio. Rođen kao Ćurčić u Plužinama u Crnoj Gori na samoj granici sa Bosnom i Hercegovinom (BiH), promijenio je prezime. Razlog za to nije poznat. Postupak protiv njega kao Slobodana Čurčića, zbog ubistva civila i ratnog zločina silovanja prvobitno je vodilo bosanskohercegovačko pravosuđe.

Optužnica Višeg suda u Podgorici tereti ga da je u junu 1992. godine sa drugim vojnicima Vojske Republike Srpske (VRS) učestvovao u oružanom napadu na selo Hum kraj Foče, gdje je automatskim oružjem ubio Eminu i Muju Šabanović, nakon čega su njihova tijela zapaljena u kući Muje Šabanovića. Peković je optužen i da je, sa još nekoliko uniformisanih osoba, u septembru iste godine došao u sportsku dvoranu “Partizan” u Foči gdje su bile zatočene žene i djeca i pod izgovorom da je došao da je spasi, izveo zaštićenu svjedokinju, njenu maloljetnu kćerku i još nekoliko osoba, odveo u stan koji se nalazio u blizini Stanice javne bezbijednosti u Foči gdje se već nalazila grupa vojnika. Uveo je u jednu od soba, gdje se nalazila još jedna naoružana muška osoba i silovao je.

Ročište nakon jedanaest mjeseci

Suđenje Slobodanu Pekoviću, nakon jedanaest mjeseci nastavljeno je u aprilu ove godine.  Ročište glavne rasprave održano je još krajem maja prošle godine, a suđenje je od tada, kako je saopšteno iz Akcije za ljudska prava, odlagano pet puta. Tri puta zbog odsustva branioca, jednom zbog odsustva člana sudijskog vijeća i jednom zbog nemogućnosti Suda BiH da obezbijedi saslušanje svjedoka. Kako se svjedoci nalaze u BiH, zbog ekonomičnosti postupka, njihovo saslušanje sprovodi se putem video linka, naveli su iz HRA.

Bez obzira što je odlaganja ročista u samo jednom slučaju došlo zbog nemogućnosti bosanskohercegovačkog Suda da obezbijedi saslušanje svjedoka, neki mediji u Bosni i Hercegovini prenijeli su da je to razlog zbog kojeg postoji mogućnost da se Peković uskoro nađe na slobodi, zanemarujući razloge zbog kojih je ročište ranije odlagano.

Specijalna tužiteljka Tanja Čolan Deretić je zbog učestalog odlaganja zahtjevala vještačenje medicinske dokumentacije branioca, da bi se ocijenilo hoće li biti u stanju da u skorijem periodu prati tok suđenja. Odlukom predsjednika Višeg suda u Podgorici, Pekoviću je dodjeljen i advokat po službenoj dužnosti, koji će nastaviti da postupa zajedno sa njegovim izabranim advokatom.

Pravni zastupnik zaštićene svjedokinje Dalibor Tomović podsjeća da je Sud u Podgorici zbog jednog odlaganja kaznio Pekovićevog branioca, jer nije dostavio opravdanje za izostanak zbog zdravstvenih razloga i pozdravlja odluku da mu se dodjeli advokat po službenoj dužnosti.

“Moje mišljenje je da je ova poslednja odluka suda uz zakazivanje više ročišta u toku jednog mjeseca, a ne jednog u mjesec dana jedini način da se spriječi odlaganje pretresa”, kaže on.

Međutim, napominje Bojana Malović, iz Akcije za ljudska prava, koja od početka procesa u Crnoj Gori prati suđenje, time se riješava samo jedna strana problema. U daljem toku postupka je, kaže, neophodno obezbijediti i bržu i blagovremeniju saradnju između sudova u Crnoj Gori i BiH, kako bi se sva predstojeća saslušanja svjedoka sprovela bez nepotrebnog odugovlačenja, uslovljenog tehničkim razlozima. 

Na posljednjem ročištu Slobodanu Pekoviću, odbrana je zahtjevala ukidanje pritvora pozivajući se na standard Evropskog suda za ljudska prava “da pritvorski osnov slabi protokom vremena”, zaključivši da je u ovom predmetu “praktično nestao”, jer se Peković u pritvoru nalazi već dvije godine i šest mjeseci. Kao dodatne razloge naveli su i loše zdravstveno stanje okrivljenog, koji je u međuvremenu, u zatvoru pretrpio dva srčana udara i operaciju, i čije srce sada “funkcioniše samo 10 odsto”. Predlog za ukidanje pritvora je odbijen, jer prema mišljenju Suda, razlozi zbog kojih je određen i dalje postoje – opasnost od bjekstva i visina zaprijećene kazne. Naredna ročišta zakazano su za 28. maj, 11. jun i 5. jul.

Prvi slučaj ratnog silovanja pred crnogorskim pravosuđem

Suđenje Slobodanu Pekoviću za ratni zločin silovanja prvo je takvo pred sudovima u Crnoj Gori. Zbog toga, Bojana Malović iz HRA, vjeruje da je riječ o strateški važnom slučaju za tu državu, jer prvi put procesuira seksualno nasilje u kome žrtva ima status zaštićenog svjedoka. Procesuiranje tog slučaja, kaže ona, bi trebalo da bude što bolji primjer takvog suđenja za buduće slične predmete kojih ima – sudeći po dokumentaciji koju je Crna Gora već dobila od Rezidualnog mehanizma Haškog tribunala. 

“Kada žrtve uvide da se ovakav slučaj procesuira s ozbiljnošću, odlučnošću i da se u Crnoj Gori osigurava pravda, to ih može samo ohrabriti da pristanu da učestvuju u tim postupcima”, dodaje Malović. 

U tom smislu, kako objašnjava, pored zaštitnih garancija u vidu svjedočenja pod pseudonimom, putem video linka, bez vidiljivih fizičkih karakteristika uz izmijenjen glas, sud bi morao da povede računa i o dosuđivanju imovinsko pravnog zahtjeva žrtavama u krivičnom postupku. Na taj način bi se, navodi Malović, spriječila njihova retraumatizacija u parničnom postupku, ali i otkrivanje njihovog identiteta. 

“U predmetu Slobodana Pekovića, takav zahtjev je postavljen. Stvaranje takvog osjećaja podrške i zaštite može smanjiti strah od dalje traumatizacije i stigmatizacije”, podsjeća ona.

Da je crnogorsko pravosuđe spremno da procesuira slučajeve ratnih zločina, pa i ratnog zločina silovanje, smatra specijalna državna tužiteljka Tanja Čolan Deretić. Predmet Peković je, kaže, značajan, jer je zaštićeni svjedok postavio imovinsko pravni zahtjev. “U konkretnom slučaju očekujemo da sud odluči o istom, kako oštećenu ne bi uputio na parnicu i time je eventualno izložio otkrivanju identiteta”, dodaje Čolan Deretić.

Iskustvo i suda i tužilaštva u predmetima ratnog seksualnog nasilja igra veliku ulogu, smatra Bojana Malović iz HRA. Ono, kako objašnjava, poboljšava osjećaj za vođenje osjetljivih postupaka, doprinosi sprečavanju sekundarne viktimizacije, koja je nerijetko uzrokovana pitanjima odbrane, ali i atmosferi koja je lišena društvene stigme, a koja dodatno produbljuje osjećaj poniženja i degradiranosti kod žrtve. 

“Nedostatak iskustva crnogorskog pravosuđa u ovakvim predmetima može biti nadoknađen profesionalnim postupanjem koje se od njih očekuje i koje sve žrtve zaslužuju”, podsjeća ona.

U organizaciji TRIAL International iz Sarajeva, znaju da do napretka u procesuiranju ratnih zločina i svim segmentima koji su važni za potpuno ostvarenje krivične pravde dolazi s godinama razvoja prakse unutar pravosudnih institucija.

„Svjesni potrebe za razmjenom znanja i iskustava bh i crnogorskog pravosuđa, još 2021. godine organizacija TRIAL International je, u partnerstvu s Akcijom za ljudska prava, aktivno radila na umrežavanju pravosudnih institucija ove dvije zemlje. Saradnja se nastavila sve do danas stoga su kapaciteti i iskustva bh pravosuđa proizašli kroz višedecenijski rad na procesuiranju ratnih zločina, bili na raspolaganju crnogorskom pravosuđu“, kaže Ajna Mahmić iz ove organizacije.

Značaj uspješnog procesuiranja konkretnog predmeta, dodaje ona, može se posmatrati i kroz kriterije koje Crna Gora kao zemlja kandidat za članstvo u EU mora ispuniti, među njima i zahtjevi Evropske komisije koji se odnose na poduzimanje koraka ka procesuiranju ratnih zločina koje su počinili crnogorski državljani, te pojačanu saradnju s regionalnim pravosuđem.

Na jačanje saradnje sa regionalnim pravosuđem poziva i pravni zastupnik zaštićene svjedokinje u slučaju Peković, advokat Dalibor Tomović, uz podsjećanje da je ovakav slučaj novina za crnogorski pravosudni sistem, jer je riječ o prvom takvom predmetu koji je formiran za ovakvu vrstu teške povrede humanitarnog prava.

“Dodatno u postupku su i zaštićeni svjedoci, kao dio dokazne građe, što predstavlja poseban izazov za sudsko vijeće. Bez namjere da se ugrozi prezumpcija nevinosti okrivljenog, ukazujem da je za ovaj zločin već u Sudu BiH osuđen Jasko Gazdić na 17 godina zatvora. Upravo iskustva sudova u BiH i sudska praksa, mogu biti od velike pomoći našim sudovima u ovakvim predmetima”, objašnjava on.

Ajna Mahmić iz TRIAL-a kaže kako ovaj slučaj predstavlja važnu prekretnicu budući da se radi o prvom predmetu ratnog seksualnog nasilja počinjenog u BiH koji će biti procesuiran u Crnoj Gori.

„Obzirom da je ovaj predmet presedan, adekvatno postupanje u predmetu i donošenje presude zasnovane na načelima pravičnosti, vladavine prava i nepristrasnosti je od ključnog značaja za zadovoljenje pravde ne samo oštećenih u ovom predmetu nego svih narednih koji se mogu naći pred pravosuđem Crne Gore“, dodaje ona.

Slučaj pred bosanskohercegovačkim pravosuđem

Od potvrđivanja optužnice pred Sudom BiH do ustupanja predmeta i početka krivičnog postupka u Crnoj Gori prošle su tri godine.

Optužnica bh pravosuđa, tada Slobodana Čurčića, danas Pekovića, tereti da je kao bivši pripadnik Vojske Republike Srpske na području Foče usmrtio dvoje civila bošnjačke nacionalnosti i silovao jednu žensku osobu, pred Sudom BiH potvrđena je u februaru 2019. godine. Tužilaštvo BiH, tada je najavilo da će navode optužnice dokazivati pozivanjem 13 svjedoka i stručnih vještaka i prilaganjem oko 50 materijalnih dokaza.

Na više pitanja o procesu protiv Pekovića pred bosanskohercegovačkim pravosuđem, iz Tužilaštva Bosne i Hercegovine u nekoliko rečenica odgovaraju, ne navodeći detalje o procesu u BiH. 

“Predmet protiv navedenog optuženog, nakon odluke Suda BiH, a sukladno protokolu o suradnji i pozitivnim propisima, ustupljen je pravosuđu Crne Gore, jer se optuženik nalazi na području te države, te na drugi način ne bi bilo moguće vođenje postupka. Nakon što je predmet ustupljen, Tužiteljstvo BiH je informirano da je optužnica podignuta i potvrđena od strane pravosuđa Crne Gore i da je postupak počeo”, naveo je glasogovornik Tužilaštva Bosne i Hercegovine Boris Grubešić.

Pravni zastupnik zaštićene svjedokinje Dalibor Tomović kaže da je predmet ustupljen u oktobru 2021. godine Specijalnom državnom tužilaštvu Crne Gore

Na pitanje da li je tri godine od potvrđivanja optužnice pred Sudom BiH do potvrđivanja optužnice i početka suđenja u Crnoj Gori predug rok, advokat Tomović kaže da je to pitanje, za pravosudne organe kako BiH, tako i Crne Gore.

“Toliki protok vremena nije opravdan, a najvjerovatnije je uslovljen praksom u BiH da se uslovi za ustupanje predmeta Crnoj Gori stiču tek kada se uredno obaviješteni optuženi iz neopravdanih razloga ne pojavi na zakazanom suđenju. Takav stav predstavlja problem i u drugim predmetima protiv crnogorskih državljana, koji se vode u BiH, jer se procesuiranje nepotrebno odugovlači”, kaže Bojana Malović iz Akcije za ljudska prava.

TRIAL International je od samog početka pružao pravnu podršku preživjeloj ratnog seksualnog nasilja, na dugom putu borbe protiv nekažnjivosti, uključujući komunikaciju sa Tužilaštvom BiH koje je vodilo istragu u njenom predmetu. Optužnica je podignuta 2018. godine. Kako se osumnjičeni nije nalazio u BiH, izdata je Interpolova „crvena potjernica“za njegovo hapšenje, te je konačno uhapšen u Crnoj Gori.

Spacijalna državna tužiteljka za ratne zločine Crne Gore Tanja Čolan Deretić podsjeća da je Sud BiH u julu 2021. godine uputio zamolnicu nadležnom organu u Crnoj Gori za pružanje međunarodne pravne pomoći, ustupanje i preuzimanje krivičnog gonjenja optuženog.

Crnogorsko pravosuđe ovaj je predmet preuzelo od bosanskohercegovačkog putem mehanizma međunarodne pravne pomoći. Ajna Mahmić iz organizacije TRIAL kaže da je pravosudna saradnja između država u suzbijanju kriminaliteta vrlo značajno područje u sveukupnim međunarodnim odnosima.

„Iako, nažalost, nije ustaljena praksa da zemlje regiona ali i druge, izručuju svoje državljane u BiH ili ih sami procesuiraju za ratne zločine, u konkretnom slučaju saradnja ove dvije države je primjenom ovog instituta dovela do prvog hapšenja tada osumnjičenog lica, a kasnije i do potvrđivanja optužnice i trenutnog procesuiranja optuženog lica“, dodaje ona.

Podsjeća da pravosudne institucije u BiH nisu okončale procesuiranje predmeta ratnih zločina do kraja 2023. godine što je bio krajnji rok koji su vlasti same zacrtale u Revidiranoj strategiji za rad na predmetima ratnih zločina, a jedan od osnovnih razloga je manjak regionalne saradnje u procesuiranju ratnih zločina.

„Pravda mora biti zadovoljena, bez obzira na vrijeme koje je proteklo od kada je zločin počinjen a saradnja tužilaštava na Balkanu je ključna za procesuiranje većeg broja počinilaca ratnih zločina počinjenih u BiH, budući da su se mnogi od njih odselili u susjedne zemlje u pokušaju da izbjegnu pravdu“, objašnjava Mahmić.

S druge strane u Akciji za ljudska prava navode da je u posljednje tri decenije pred crnogorskim sudovima završeno sedam krivičnih postupaka za ratne zločine izvršene tokom ratova devedesetih na području bivše Jugoslavije.

“U tim predmetima 70 posto optuženih je oslobođeno svake krivice, što zbog loše sprovedenih istraga, pogrešne primjene međunarodnog humanitarnog i domaćeg krivičnog prava, nedostatka regionalne saradnje, ali i nedostatka političke volje da se istinski pozabavimo ratnim zločinima”, kaže Malović.

S obzirom na teret prošlih neuspjeha u suočavanju s ratnim zločinima, novi Vrhovni državni tužilac Crne Gore je, podsjeća ona, u postupku izbora obećao da će obezbijediti profesionalno procesuiranje, a to isto očekuje i međunarodna zajednica, posebno Evropska unija.

“Važnije od svega od Crne Gore to očekuju žrtve koje se sve ove godine bore za pravdu”, zaključuje Malović.