Legendarni pjevač narodne muzike poginuo je na današnji dan prije tačno godinu dana u tragičnoj nesreći u Bilefeldu u Njemačkoj, a sahranjen je u Beogradu, u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju.

Čuveni Šaban nije bio poznat i popularan samo u Srbiji, već i u cijelom regionu, gdje ima mnoštvo poštovalaca svoje muzike. Za njega se zasigurno može reći da je jedan od rijetkih izvođača kog poštuju i priznaju svi, bilo da su poklonici narodnih nota ili ne, a samo neki od njegovih antologijskih hitova jesu „Bio sam pijanac“, „Dođi da ostarimo zajedno“, „S namerom dođoh u veliki grad“, „Ako me tražiš“, „Da nemaš drugoga“, „Dajem ti sve“, „Draga moja“, „Hajde moja vilo“, „Izdrži moj bol“…

Gotovo svaka njegova pesma odmah bi postajala hit, a po njima će ga zasigurno pamtiti kako starije, tako i mlađe generacije, budući da je svojim stvaralaštvom ostavio neizbrisiv trag na regionalnoj muzičkoj sceni. 

Malo je poznato da je Šaulić završio samo osnovnu školu, što ga ipak nije spriječilo da postane poznat, priznat i uspješan.

Rođen je 6.9.1951. godine u Šapcu, a sa 18 godina preselio se u Beograd. Nije oduvijek želio da bude pjevač – kao mladić maštao je o tome da postane fudbaler, budući da je za fudbal bio izrazito nadaren, o čemu svjedoči i činjenica da je dobio poziv da pređe u bugarski klub „Levski“. Pored fudbala trenirao je i boks, bilježio je sjajne rezultate, ali je njegov život krenuo u sasvim drugom smjeru.

Djetinjstvo mu nije bilo lako – kao dijete je živio skromno i bez stalnih prihoda. Očuvala ga je sestra, dok su mu roditelji radili, prodavali lutriju i igračke. Dosta je vremena tokom djetinjstva proveo u Bjeljini, budući da je odande njegova majka Ilduza Deminović. Kada je napunio 18, spakovao je kofere i preselio se u Beograd.

Glavni „krivac“ za Šabanove prve korake u svijetu muzike jeste njegov stric Alija, koji je prepoznao njegov talenat i pozvao ga da pjeva u kafani u koju je on često išao. Tada mlad, neiskusan Šaban, kao od šale napunio je kafanu, što je bio njegov prvi veći uspjeh i jasan pokazatelj da je pred njim blistava karijera. Počeo je redovno da nastupa, a poslije nekog vremena primijetio ga je Veroljub Jovanović koji je svirao prvu violinu u orkestru Budimira Buce Jovanovića. Prepoznao je njegov talenat i odlučio da mu se maksimalno posveti i uči ga pjevanju. Upravo je on 1969. godine napisao Šabanovu prvu pesmu „Dajte mi utjehu“, koja brzo postaje veliki hit, a te godine Šaban izdaje i svoj prvi album…