Agresija na Dubrovnik izvršena je sa crnogorske strane, pa bi rezolucija kojom se osuđuju ona i svi počinjeni zločini – bila dobar gest prema Hrvatskoj.

To “Vijestima” kazao ministar spoljnih i evropskih poslova Hrvatske, Gordan Grlić Radman.

On je u intervjuu, rađenom elektronskom poštom, naveo da je Zagrebu neprihvatljiva Rezolucija o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen, koju je crnogorski parlament usvojio prošle godine, jer je, kako je rekao, Hrvatska jasno osudila “sve totalitarne sisteme i zločine koji su počinjeni u ime njihovih ideologija” i “svake godine kompletan hrvatski državni vrh učestvuje u komemoraciji koja se održava u Spomen-području Jasenovac”. Međutim, Grlić Radman nije odgovorio na dodatno pitanje “Vijesti” – da li to znači da Zagreb smatra da je Nezavisna Država Hrvatska (NDH) izvršila genocid nad Srbima, Romima, Jevrejima, Hrvatima i ljudima drugih nacionalnosti koje je smatrala nepoželjnima.

Upitan šta je Hrvatska spremna da uradi da se rasvijetli slučaj splitskog logora “Lora”, u kom je stradalo 14 pripadnika bivše Jugoslovenske narodne armije (JNA) iz tzv. nikšićko-šavničke grupe, hrvatski ministar je odgovorio da “ne postoji i nikad nije postojao nikakav ‘logor Lora’”, da to nije otvoreno pitanje, već “narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve”.

“Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati”, poručio je Grlić Radman, na odgovarajući na dodatna pitanja – šta je “Lora” ako nije logor, te kako rasvjetljavanja stradanja ljudi koji su bili ratni zarobljenici – a koji su, u skladu s međunarodnim humanitarnim pravom, zasluživali zaštitu od mučenja i ubijanja – može biti “narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve”.

Govoreći o spomen-ploči na prostoru nekadašnjeg logora u Morinju, hrvatski šef diplomatije je saopštio da je ona za njih “iskaz svijesti naroda Crne Gore”, da je “tačka početka novih odnosa nakon promjene vlasti (u Crnoj Gori) 2020. godine”, i da upravo takva kakva jeste, za njih predstavlja “mjesto pijeteta i sjećanja”.

“Bilo kakvo diranje u nju, bilo bi rušenje izgrađenih odnosa između naših zemalja”, izjavio je Grlić Radman, ne odgovorivši na dodatno pitanje – nije li bježanje od suočavanja s prošlošću, kako su upozorili neki istraživači ratnih zločina, to što je na ploči plasiran narativ o “zavedenoj Crnoj Gori, žrtvi velikosrpske agresije”, a ne aktivnom učesniku napada na Dubrovnik i okolinu.

Ministar spoljnih poslova Hrvatske kazao je “Vijestima” i da su otvorena pitanja sa Crnom Gorom uvijek bila na stolu u bilateralnim odnosima, da možda nisu dovoljno isticana jer je Zagreb vjerovao u “obećanja njihova pozitivnog rješavanja”, ali da je puno vremena prošlo i da su sad odlučili “samo otvorenije intenzivirati” svoja očekivanja. Nije. međutim, odgovorio – šta je bila prepreka Zagrebu “otvorenije intenzivirati” svoja očekivanja u vrijeme vlasti Demokratske partije socijalista (DPS), u čijem je mandatu većina tih spornih pitanja i proizvedena.

Iz kabineta Grlić Radmana su, nakon što su im “Vijesti” uputile dodatna pitanja, rekli da je ministar dao odgovore na sva pitanja kroz sadržaj intervjua, i da nažalost, s obzirom na brojnost obaveza, nema vremena za dodatne upite.

Grlić Radman dolazi u Crnu Goru na konferenciju “Evropska narodna partija kao pokretač proširenja Evropske unije (EU) na Zapadni Balkan”, koja će biti održana danas i sjutra u Podgorici, a čiji će domaćin biti Bošnjačka stranka.

Da li je nešto konkretno (šta) ostvareno na nedavnim bilateralnim konsultacijama između Crne Gore i Hrvatske o otvorenim međudržavnim pitanjima? Ako nije, zašto?

Političke bilateralne konsultacije u ovom kontekstu imaju poseban značaj, prije svega zbog činjenice da su Republika Hrvatska i Crna Gora susjedne zemlje. Na nedavnim političkim konsultacijama održanim 27. januara ove godine, obnovljen je politički dijalog potkrijepljen detaljnom razradom daljih koraka o brojnim temama bitnima za bilateralne odnose i za nastavak saradnje u područjima od interesa. Razmotreno je tako stanje otvorenih pitanja, te dalja dinamika rada i način njihovog rješavanja, kako bi se što prije postigli konkretni rezultati. Obje strane izrazile su spremnost za otvoren i aktivan dijalog.

Smatramo da je to važno, a pogotovo u sveukupnom pozicioniranju dviju država na međunarodnoj političkoj sceni, za koju svakim danom uviđamo da postaje kompleksnija i nepredvidljivija.

Zašto nakon prvog sastanka održanog 27. januara u Zagrebu, nema nastavka konsultacija? Ako je to u planu, kad će one biti nastavljene?

Političke konsultacije su generalno jedan od oblika saradnje i koordinacije između dviju država, a podrazumijevaju rad i pripremu koja se odvija kako prije, tako i poslije samog sastanka. Nastavak je predviđen, napravljen je hodogram i usuglašeni su međukoraci koji slijede prije novog susreta delegacija. Vodimo se načelom učinkovitosti i usmjerenosti na rezultate.

Da li Zagreb namjerava da blokira Podgoricu na putu ka EU sve dok ne budu riješena sva otvorena pitanja?

Hrvatska ne blokira ničiji evropski put, pogotovo ne Crnu Goru, jer upravo je Hrvatska ta koja Crnoj Gori otvara vrata, podržava je i na neki način uvodi u Evropsku uniju. Hrvatska snažno zagovara proces proširenja EU i podržava pristupni proces Crne Gore. Upravo je Hrvatska kroz sve ove godine pokazala da iskreno podržava Crnu Goru na evropskom putu i da svesrdno pomaže svojim iskustvom, znanjem, ekspertizom i političkom podrškom.

Nije li tokom Hrvatskog predsjedanja Savjetom EU otvoreno posljednje preostalo poglavlje, poglavlje 8, što je omogućilo da se proces usresredi na idući korak prema fazi zatvaranja poglavlja. Prisjetimo se koliko je tada to bilo važno. Podržali smo dobijanje pozitivnog mišljenja o ispunjavanju prelaznih mjerila u poglavljima 23 i 24 u junu. Hrvatska je u junu 2024. godine dala svoju saglasnost na IBAR (Izvještaj o procjeni ispunjenosti privremenih mjerila) za poglavlja 23 i 24, uvjerena da je jedini put naprijed očuvanje fokusa na EU reformama, uz istovremeno razumijevanje da dobrosusjedski odnosi sačinjavaju ključni element procesa proširenja.

Svi znamo kojim su potezima Crne Gore tada stvari krenule neželjenim smjerom.

Šta je potrebno da uradi Crna Gora da bi joj Hrvatska omogućila da zatvori poglavlje 31, koje joj je Zagreb blokirao krajem prošle godine?

Dali smo pristanak na zatvaranje tri poglavlja. Tu nema blokada, osim što poglavlje 31 (spoljna, bezbjednosna i odbrambena politika) nije zatvoreno, kao što nije ni većina drugih poglavlja u crnogorskim pregovorima. To je prilično važno poglavlje, jer njegov sadržaj obuhvata i političke i vrednosne elemente, a mislim da je za dvije susjedne zemlje ono izuzetno važno u području dobrosusjedskih odnosa, koje je natkrovljujuće načelo evropskih vrijednosti.

Zato smatram da je važno da Crna Gora i u ovom smislu prepozna i prihvati ruku saradnje koja joj je pružena.

Hrvatska je burno reagovala kad je crnogorski parlament usvojio krajem juna prošle godine Rezoluciju o genocidu u Jasenovcu i logorima Dahau i Mauthauzen. Taj dokument nazvali ste neprihvatljivim i besmislenim. Kakav je Vaš stav i stav Hrvatske o genocidu u Jasenovcu?

Republika Hrvatska reagovala je shodno diplomatskoj praksi i odgovorila na pokušaje kojima se Hrvatsku željelo uvući u unutrašnje političke odnose i instrumentalizovati za pojedine političke ciljeve, što smatramo neprihvatljivim, neprimjerenim i nepotrebnim. Hrvatska takav potez ne može smatrati dobronamjernim i dobrosusjedskim.

Upravo to je bila namjera donošenja rezolucije o Jasenovcu u Skupštini Crne Gore, jer ona instrumentalizuje žrtve Jasenovca u političke svrhe. Poznata nam je pozadina i razlozi donošenje te rezolucije s kojom Crna Gora, u istorijsko-političkom kontekstu, nema dodirnih tačaka, osim što je trebalo relativizovati i umanjiti značaj njihovoj podršci Rezoluciji o Srebrenici.

Takve pakosti i prema žrtvama, i prema Hrvatskoj nama su neprihvatljive, jer je Republika Hrvatska jasno osudila sve totalitarne sisteme i zločine koji su počinjeni u ime njihovih ideologija i svake godine kompletan hrvatski državni vrh učestvuje u komemoraciji koja se održava u Spomen-području Jasenovac. Međutim, Crna Gora ima puno važnijih poslova nego da se bavi rezolucijama o događajima iz davne prošlosti. S druge strane, poznata je činjenica da je agresija na Dubrovnik izvršena sa crnogorske strane. Rezolucija kojom se osuđuju agresija i svi počinjeni zločini, bila bi dobar gest prema Hrvatskoj.

Jesu li Hrvatskoj ključni problem u odnosima sa Crnom Gorom otvorena međudržavna pitanja ili sastav Vlade u Podgorici, imajući u vidu da to tvrdi hrvatski zastupnik u Evropskom parlamentu Tomislav Sokol? On kaže da nisu glavni problem bilateralna pitanja, da “ona postoje” i da “treba da budu riješena”, ali da je problem “da unutar vladajuće većine postoje političke snage koje su sve samo ne proevropske i sve samo ne prozapadne”…

Nije mi namjera da komentarišem unutrašnje uređenje političkih odnosa u bilo kojoj zemlji, pa tako niti u susjednoj Crnoj Gori. Ono što je meni iz pozicije ministra spoljnih i evropskih poslova Republike Hrvatske ključno, jeste da se takvi odnosi, unutrašnja politička nadmetanja ili trvenja ne prelamaju preko leđa Republike Hrvatske u bilo kom smislu. Upravo o tome sam elaborirao u odgovoru na prethodno pitanje.

Ako sastav Vlade u Podgorici nije glavni problem, zašto Hrvatska nije ranije potezala otvorena pitanja, od kojih je većina postojala i u vrijeme bivše crnogorske vlasti koju je predvodio DPS?

Dugogodišnji i nepromijenjeni stav Republike Hrvatske je da u odnosima s Crnom Gorom treba pronaći rješenja otvorenih pitanja kroz bilateralni dijalog, u duhu dobrosusjedskih odnosa i na temelju međunarodnog prava. Otvorena pitanja su uvijek bila na stolu u našim bilateralnim odnosima. Možda nisu dovoljno isticana, jer smo vjerovali u obećanja njihova pozitivnog rješavanja. No, puno je vremena prošlo, sada smo odlučili samo otvorenije intenzivirati naša očekivanja.

Prisustvovali ste otkrivanju spomen-ploče u nekadašnjem logoru Morinj, u oktobru 2022. Da li ste prije otkrivanja znali šta piše na ploči, odnosno da se ne pominje odgovornost Crne Gore za njenu ulogu tokom ratova 90-ih? Zašto Vam to nije bilo sporno?

Tekst koji je Crna Gora napisala na ploči govori o velikosrpskoj agresiji. To je projekat i ideologija koju svakako treba osuditi. Crna Gora je, učestvovanjem u tom projektu, kompromitovana i još se nije u potpunosti suočila s tim dijelom prošlosti, jer se inače ne bi postavljala ovakva pitanja i ne bi postojala ključna mjesta crnogorske istorije koja zaobilazi, odnosno prećutkuje na štetu vlastitog naroda.

Za nas spomen-ploča u Morinju predstavlja iskaz svijesti naroda Crne Gore i ona je tačka početka novih odnosa nakon promjene vlasti 2020, i ona upravo takva kakva jeste za nas predstavlja mjesto pijeteta i sjećanja. Bilo kakvo diranje u nju, bilo bi rušenje izgrađenih odnosa između naših zemalja.

U januaru ste, nakon susreta sa crnogorskim kolegom g. Ervinom Ibrahimovićem na brodu “Jadran” u Baru, ponovili da Hrvatska smatra da je taj jedrenjak njen. S druge strane, crnogorske vlasti tvrde da brod ne pripada Hrvatskoj, pozivajući se na Sporazum o pitanjima sukcesije SFRJ. Pošto, po svemu sudeći, nema dogovora o ovom pitanju, hoće li Hrvatska pokrenuti međunarodnu arbitražu u slučaju “Jadran”?

U pravu ste, školski brod “Jadran” jeste hrvatski i treba biti vraćen Hrvatskoj. Mi na tome insistiramo već decenijama, snagom argumenata pravnog i istorijskog utemeljenja, te nudimo sporazumno rješenje o modalitetima tog povratka.

Naša pozicija i argumentacija je toliko čvrsta da smo s visokim nivoom samosvijesti spremni to pitanje da testiramo i u međunarodnim okvirima, na temelju međunarodnog prava.

Crnogorska strana uporno izbjegava međunarodno sučeljavanje argumenata, svjesna činjenice da će, pristane li na takav put – izgubiti brod, a pri tome i međunarodni kredibilitet! Da je tako, svjedoči i javna izjava crnogorskog ministra odbrane (Dragana) Krapovića, koji je u zvaničnom reagovanju na stranicama Vlade Crne Gore, 15. januara 2024. godine, izjavio da prihvata bilateralne razgovore, ali da odbija međunarodne pregovore “… jer prihvatanje pregovora znači prihvatanje mogućnosti da ‘Jadran’ ne bude crnogorski, a ja to otvoreno kažem – neću prihvatiti. To je stvar principa i nacionalnog ponosa”.

Jedno od otvorenih pitanja između Crne Gore i Hrvatske je i pitanje logora “Lora” u Splitu, u kom je stradalo 14 pripadnika bivše JNA iz tzv. nikšićko-šavničke grupe. Šta ste spremni da uradite da se riješi to pitanje? Kad će Županijsko državno odvjetništvo u Splitu saopštiti rezultate izviđaja koje preko 16 godina sprovodi u tom predmetu?

Prvo, ne postoji i nikad nije postojao nikakav “logor Lora”. Drugo, to o čemu govorite nije otvoreno pitanje. To je narativ koji cilja na izjednačavanje agresora i žrtve. Sve oko događanja u zatvoru u Lori je procesuirano i presuđeno, te je u domenu pravosudnog postupanja, što niti je moguće, niti potrebno komentarisati.

Smatram kako treba razjasniti da je to pokušaj izjednačavanja, i najblaže rečeno je provokacija i nije blagotvorno za bitnije iskorake u našim odnosima.

Podaci o državljanstvu Janovića nisu relevantni za odnose dviju država

Od kad je novi šef crnogorske Agencije za nacionalnu bezbjednost g. Ivica Janović imao državljanstvo Hrvatske, kad je tražio ispis iz njega i zbog čega?

Takvi podaci potpadaju pod odredbe koje s tiču zaštite ličnih podataka, te uz to nisu ni relevantni za pitanje odnosa Crne Gore i Republike Hrvatske.