Ni nakon 17 godina od ubistva urednika „Dana“ Duška Jovanovića nema odgovora na pitanje ko je naručilac, a ko egzekutor.

Pomaka nema ni nakon pada DPS-a kojem je državni alibi bio to što je tužilac bio umoran, pa je istraga zapala u ćorsokak, a novim vlastima je alibi, izgleda, „protok vremena“ i „zarobljeno tužilaštvo“. Zato ih na današnji dan, kada obilježavamo još jednu godišnjicu, podsjećamo da se od 2004. godine ništa nije promijenilo.

Ako su tada znali i javno optuživali ko su ubice i nalogodavac, zašto danas kada su u mogućnosti ne procesuiraju te koje su optuživali. Svi propusti u istrazi, opstrukcije, odugovlačenje i povlastice jedinom osuđenom za saizvršilaštvo u ubistvu stoje i danas, pa se postavlja pitanje zašto nema reakcije države i da li će i ova, kao i prethodna vlast imati državni alibi. Taj alibi se trenutno ogleda u činjenici da još uvijek nije oslobođeno tužilaštvo, ali i to će se ubrzo dogoditi.

Ali šta je sa Agencijom za nacionalnu bezbjednost. Da li je ona oslobođena? Ili se vodi onom starom „služba je služba, a družba je družba“? Zbog čega tajna policija ne otvori dosije Duška Jovanovića, kao što je otvorila dosijee nekih aktuelnih političara. Valjda je Jovanović, koji je dugo čekanu slobodu natopio vlastitom krvlju, zaslužio da makar znamo ko ga je pratio, prisluškivao, prebijao. Tako ćemo znati i ko ga je ubio.

Iz godine u godinu ponavljamo iste zahtjeve, pa ćemo to učiniti i ove. I ponavljaćemo sve dok se ne otkriju zločinci. Objavite službene zabilješke o „crnim trojkama“ i prijetnjama Dušku Jovanoviću. Otvorite dosije, ispitajte ko je od šefova podzemlja u noći ubistva ispijao viski sa članovima užeg kabineta. Bivša vlast je zataškavala i lagala, a sadašnja priča, ali ništa ne preduzima.

Ponovićemo ono što smo i prije tri mjeseca. Ako postoji volja i iskrena namjera da rasvijetlite zločin – to možete, a i mogli ste učiniti za nedjelju dana. Upravo onako kako ste zajedno sa nama tvrdili svih ovih 17 godina. Osim, ako opijeni vlašću nijeste zaboravili kako je Jovanović strijeljan ispred redakcije „Dana“. Zato smo mi tu da vas podsjetimo, kao što sa naslovnice na ovaj zločin podsjećamo više od 6.000 dana.

Da li ćemo čekati još 6.000 dana da razmontirate crnu kutiju bivšeg režima i tadašnjeg šefa tajne policije Duška Markovića? Da li ćemo još 17 godina čekati da pitate Damira Mandića ko mu je iz Službe Državne bezbjednosti davao puške „da ih bude više“. To pitanje mu, ovih dana možete postaviti i na podgoričkim ulicama jer je baš uoči godišnjice ubistva Jovanovića dobio „zasluženi“ odmor zbog „dobrog vladanja“. Hoćete li i vi kao prethodni ćutati o tome da li je Vuk Vulević imao legitimaciju DB-a. Hoće li vam život Duška Jovanovića biti jeftiniji od slobode nalogodavca i saradnika službe?

Hoćemo li i vas čekati 17 godina da pitate tužioca Novaka Ražnatovića zašto nije ovjerio priznanje optuženog, a Ivicu Stankovića zašto je predmet dao sudiji Radovanu Mandiću… Treba li vas podsjećati da pitate sudiju po čijem je nalogu oslobodio saučesnika u zločinu, Vesnu Medenicu da odgovori gdje su nestali snimci ubica sa kamera slovenačke ambasade, a Veselin Veljović da kaže gdje je službena zabilješka o saslušanju Damira Mandića. Da je sreće, svi pomenuti bi još 4. decembra prošle godine kada ste formirali vladu bili iza rešetaka.

Još jednom vas podsjećamo da je Duško Jovanović sinonim stradanja slobode govora ne samo u Crnoj Gori već i šire u regionu. Njega niko nije šamarao, psovao ili odgurnuo ramenom. Duško Jovanović je te kobne noći završio naslovnicu, a onda je strijeljan ispred redakcije. Nije se vratio kući. Platio je glavom da bismo se mi vraćali kući. Platio je najvišu cijenu. Onaj od čijeg je metka Duško stradao znao je da ga u onom medijskom i političkom brlogu, jedino Duško Jovanović može zaustaviti.

Jovanović: Ako postoji politička volja, slučaj može biti riješen

Poslije 17 godina je sve rečeno, a ništa urađeno. Ostaje samo puko ponavljanje već iznijetog, što vodi u besmisao. Za sve ove godine obraćali smo se svim nadležnim institucijama, sa krivičnim prijavama i dopisima koji su „crtali“ sve što je bilo neophodno i više nego dovoljno za rasvjetljavanje ubistva.

Za mene i mojeg sina nikakva obećanja, fotografisanja sa onima koji odlučuju, ne znače ništa.

Naše poštovanje zavrijediće samo oni koji svojim činjenjem doprinesu donošenju rezultata kojim će se staviti tačka na zakonsku proceduru oko ubistva.

To je obaveza ove vlasti jednako kao i prethodne jer ako postoji politička volja slučaj može biti riješen u kratkom roku.

Zato će ispisani dani i staroj i novoj vlasti na naslovnici Dana“ teći sve do rasvjetljavanja ubistva i podsjećati staru vlast da nijesu uradili ništa, a novu da imaju priliku da ispune dato obećanje – saopštila je Slavica Jovanović, supruga Duška Jovanovića.