Predsjednik Savjeta za prava djeteta i ministar sporta i mladih Dragoslav Šćekić pohvalio je ažurnost Ministarstva pravde i ministra Bojana Božovića što je Crna Gora konačno dobila dugo najavljivan Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode.

Šćekić je kazao da smatra da treba uzeti u razmatranje mogućnost da Registar pedofila bude javan, kako bi svako mogao da mu pristupi i kako bi roditelji mogli dobiti informacije da li se neko od pedofila nalazi u blizini njihove djece.

„Na taj način znaćemo kome povjeravamo svoju djecu – u školama, vrtićima, sportskim društvima, umjetničkim udruženjima i sl. i u kakvom okruženju se kreću i borave djeca. Sve ovo iz razloga što su određena istraživanja pokazala da lica koja su počinila krivično djelo protiv polne slobode imaju veći strah od javne osude nego od zatvorske kazne. Naročito ohrabruje činjenica što se posebna evidencija vodi trajno i ne može se brisati“, navodi Šćekić.

Dodaje da je kao predsjednik Savjeta za prava djeteta, ovoj temi, koja je veoma osjetljiva, pristupao veoma oprezno, te je i tematska sjednica sazvana u maju na poziv Savjeta.

„Sjednici su prisustvovali v.d. predsjednica Vrhovnog suda Vesna Vukčević, vrhovni državni tužilac Milorad Marković, v.d. direktor Uprave policije Aleksandar Radović, sa saradnicima, Maja Knežević Osnovno državno tužilaštvo, kao i Bojan Jušković iz oblasti bezbjednosti sajber nasilja nad maloljetnim licima, kako bi zajednički sagledali stanje u ovoj visoko važnoj oblasti, analizirali uporedna zakonska rješenja i usaglašenost propisa sa Evropskom unijom, kao i koje su to preventivne mjere koje možemo preduzeti iz okvira svojih nadležnosti u cilju zaštite djece. Na samoj sjednici se ukazalo da je prijeko potreban Registar počinilaca krivičnih djela protiv polne slobode. Samo zajedničkim djelom možemo suzbiti da nam djeca budu žrtve“, kazao je Šćekić.

Zaključio je da u vremenu kada je internet tehnologija uzela maha više nego ikada i kada je dostupna našoj djeci maksimalno, posebnu pažnju moramo posvetiti zaštiti djece od vrbovanja putem društvenih mreža. Djeca i mladi moraju znati da smo mi i institucije prva adresa na kojoj mogu tražiti pomoć. Jer upravo neinformisanost i neiskustvo su najbrži put da nam djeca postanu žrtve.