Iako to nije moj manir, ili ne daj bože navika, da se ispraznim pisanijama preko portala objašnjavam i dokazujem svoju ispravnost, ovoga puta sam morao, javnosti radi, napisti nekoliko rečenica. Ne nikako zbog Saše Ječmenice, jer me od njega ništa ne može iznenaditi i sa njim ću se svakako sresti na sudu, već da demantujem najbezočnije, bolesne laži o meni, mom radu i mom ličnom ugledu i dostojanstvu. Apsolutno, jednako nezainteresovan za čaršijske dileme o tome da li je radnik pojeo 12 kilograma pite ili direktor tepsiju čiz kejka, da li je dobio vaspitno popravnu mjeru (narod je zove šamar) od predsjednika opštine, kao otpremninu za zasluge iz domena lokalne uprave, i još mnogo tračeva, reći ću samo o gnusnim lažima i podmetačinama, koje se tiču mene, lično.

Dakle, tvoju naklonost, Saša, nikada nisam ni očekivao, zbog toga što iznad svega cijenim pravednost i istinitost, zbog toga što ja znam svoj posao, vrlo dobro, a ti cijeniš neke druge osobine o kojima sada ne bih. Na žalost, moram priznati, iznenadila me pomalo tvoja neodoljiva potreba ili želja da se na najprizemniji način „obračunavaš“ sa mnom i tvoja nasušna potreba da me vrijeđaš, ponižavaš, maltretiraš. No, neće moći, Saša, ima lijeka za sve. Pravnog, a ti to razumiješ, od svojih zarada, mi već odavno plaćamo tvoje pravno znanje i iskustvo, plaćaju ga i građani Pljevalja, istina posredno, ali iz svog džepa. Javnosti radi, najnovijim aneksom ugovora o radu, raspoređujem se na treće po redu radno mjesto, za manje od godinu dana. Na mjesto inkasanta, što odgovara trećem i četvrtom stepenu stručne spreme, iako ja imam sedmi.

Za razliku od tebe Saša, ja svoje skenirane verzije „dokaza“ neću kačiti po portalima, već sam ih dostavio tamo gdje treba da se nađu. Devet godina radim u d.o.o. „Čistoća“ Pljevlja, sa zaposlenima, građanima, strankama, uzgred rečeno promjenivši mnoge direktore. Nikada do sada nisam imao ni najmanjih problema u radu, rukovođenju i kolegijalnim odnosima da bih sada, od tebe Saša, doživio ovako niske i bezočne pokušaje ataka na mene, moj rad i moje lično dostojanstvo, od kojih ću se braniti i odbraniti, u to budi siguran. Navodni zapisnik koji si skenirao i okačio na portale, o mom boravku u kafani, u toku radnog vremena, nazivajući me javno „kafanskim poslovođom“, gnusna je laž i bezočna konstrukcija, obična budalaština. Taj zapisnik su potpisivala lica koja nisu ni bila prisutna, lica koja si, Saša, zloupotrebio na najgori mogući način, praveći od njih UDB-u za lične potrebe, kako bi kontrolisali i prijavljivali svoje kolege sa kojima dijele isti hljeb. Nije ovo četrdeset osma, Saša, Goli otok odavno ne radi. Tu unutrašnju policiju u firmi, plaćate vi, uvaženi građani, preko računa koje dobijate svakog mjeseca.

Toga dana ja, kafanski poslovođa, zbog sudskog poziva sam odsustvovao sa rada, od destet časova, (uredno se javio rukovodećem licu) a na šta, kada je sudski poziv u pitanju, imam zakonsko pravo, ti bi to Saša morao znati. Tvoj krunski dokaz ili karikaturu od zapisnika, nisam potpisao, bilo mi je onemogućeno. Dakle, ti i tvoja tajna služba, mogli biste da, recimo, napravite zapisnik da ste me na licu mjesta, a u toku radnog vremena, primjetili kako lovim zmajeve u Skerlićevoj bb i to bi bila, po vama, takođe neoboriva istina. No, uvažena gospodo, neće biti da je svaki vaš subjektivni osjećaj, istina. Neko će drugi suditi o tome, po zakonu sud, a po obrazu i časti, javnost, građani Pljevalja koji plaćaju i mene i vas.

Dakle, da zaključim, zbog svog vaspitanja i građanske kulture, ja se Saša nikada nisam bavio tobom, tvojim vremenom i postupcima. Da li se ti nalaziš u hotelu, motelu, banji, seminaru, da li nalažeš badnjak kod hrama SPC na Gukama, apsolutno me ne zanima, niti bih te zbog toga nazivao motelski, seminarski ili pravoslavni direktor. Ne dozvoljava mi kućno vaspitanje, na kraju krajeva.

I konačno, da te obavjestim, ove redove pišem kao slobodan građanin, posle radnog vremena, kod kuće, nikako u kafani. Što se radnog vremena i mog rada tiče, nastaviću da ga uredno i savjesno poštujem i obavljam, kao što sam to i u prethodnih devet godina činio, što je moja i zakonska obaveza. Zaštitu svojih radnih i građanskih prava zatražio sam pred pravosudnim institucijama ove zemlje, a neće mi biti daleko ni Strazbur, ako bude trebalo imajući samo jedno na umu, a to je da čast i bruka žive dovijeka.

Zaposleni u d.o.o. „Čistoća“ Pljevlja

Dejan Čavić