Rezultati analize koja pokazuje da je Crna Gora ostvarila deficit u drvnoj industriji u iznosu od 578 miliona eura u periodu od 2005. do 2016. godine, predstvalja signal za preispitivanje koncesionih ugovora i donošenje nove strategije u oblasti razvoja drvne industrije. U dvanestogodišnjem periodu Crna Gora je uvezla finalnih proizvoda od drveta u iznosu od čak 728 miliona eura, što je za našu zemlju koja obiluje ogromnim šumskim bogatstvima zaista ponižavajuće. Pristup državnih organa koji dozvoljavaju masovnu i nekontrolisanu sječu šuma, kao i izvoz oblovine i neobrađenog drveta mora se promijeniti. Izvoziti neprerađeno drvo u zemlje regiona koje od tog istog drveta formiraju finalni proizvod, zapošljavaju radnike i ostvaruju profit prodavajući opet nama, postupak je koji se suprostavlja ekonomskoj logici i interesima naše zemlje. Bilo bi razumno i opravdano da se koncesije na naše šume, u vremenu i obimu

koliko je dobila kompanija “Vektra Jakić”, mogu dodijeliti isključivo firmama koje imaju finalni proizvod i zapošljavju najmanje hiljadu do dvije hiljade radnika. Samo takvim pristupom Crna Gora može ekonomski valorizovati šumska bogatstva.

Crna Gora mora i može biti konkurentna u ovoj oblasti. Uporno dugogodišnje i nasilno forsiranje koncesionara koji nekontrolisano sječe šume, uništava puteve, zapošljava mizeran broj radnika kojima mjesecima kasne zarade, koji nema finalni proizvod, koji se nalazi na crnoj listi poreskih dužnika i od koga nema koristi ni opština Pljevlja, zaista je za svaku osudu. Nema te ekonomske ili bilo koje druge računice koja može dokazati opravdanost masovnog uvoza proizvoda od sirovina koje imamo u izobilju. Ako kao mala država ne možemo biti konkurentni u automobilskoj, mašinskoj, vojnoj industriji, onda sigurno možemo u drvoprerađivačkoj. Ako nemamo kapacitet da proizvedemo avion, lokomotivu ili računarsku opremu, sigurno imamo i možemo stvoriti uslove za masovnu proizvodnju namještaja, stolarije, montažnih objekata i drugih proizvoda od drveta. Neopravdano je dopuštati rast stope nezaposlenosti i masovnog raseljavanja sjevera države, a ne preduzimati ništa na valorizaciji prirodnih bogatstava u oblastima gdje postoji realna šansa za to.

Došlo je vrijeme da se Vlada Crne Gore konačno pozabavi ovim problemom. Drvna industrija je veliki potencijal i razvojna šansa sjevera države, koja može da uposli na hiljade radnika.

Nastavak neodgovornog pristupa u ovoj oblasti, svakako će produbiti sumnje u postojanje volje ili nekih drugih interesa, koji opet javni interes ostavljaju u podređenom položaju.