Foto,ilustracija: Pixabay –

Kako roboti osvajaju sve više segmenata čovjekovog života, a razvoj vještačke inteligencije nezadrživo napreduje, čini se da ćemo se sve više suočavati sa onim što znači biti robot među ljudima – i obrnuto. Život, ali i smrt sistema vještačke inteligencije nameću se kao sve hitnija pitanja za ljude koji žive pored njih.

Da li je to bio pogrešan korak ili namjerni čin samouništenja? Ovo je pitanje koje su zaposleni u Gradskoj kući u Gumiju u Južnoj Koreji postavili ranije ove godine kada je jedan od njihovih kolega pronađen nepomičan na dnu stepeništa.

Incident su prenijeli lokalni mediji uz naslove „Zašto je marljivi državni službenik to uradio?“ i „Da li je rad bio previše težak?“. Takođe je došlo do izliva simpatija na društvenim mrežama prema radniku, pri čemu je interesovanje ljudi dostiglo vrhunac zbog toga što je državni službenik zapravo – robot.

Neki vjeruju da je to prvo samoubistvo robota, to jest da se namjerno bacio niz stepenice nakon što je postao frustriran svojim poslom. Svjedoci su izjavili da su ga vidjeli kako kruži u mjestu neposredno prije pada, što je dovelo do spekulacija da je doživio emocionalni slom.

Ali da bi se namjerno ubio, robot bi prvo morao da ima sposobnost da osjeća. To je ideja koja je bila književni trop naučne fantastike više od jednog vijeka, ali tek posljednjih decenija tehnolozi i filozofi su počeli ozbiljno da spekulišu o tome kada i kako bi se to moglo zaista odvijati.

Džonatan Birč, profesor filozofije na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Londonu (LSE) i autor knjige The Edge of Sentience: Risk and Precaution in Humans, Other Animals, and AI (Ivica osjećaja: Rizik i oprez kod ljudi, drugih životinja i vještačke inteligencije), vjeruje da ćemo vrlo brzo vidjeti ono što on naziva „dvosmisleno osjetljivom“ vještačkom inteligencijom.

„Pod ’dvosmisleno osjetljivom‘ podrazumijevam da će neki ljudi biti apsolutno uvjereni da je njihov saradnik zasnovan na vještačkoj inteligenciji razumno biće sa bogatim unutrašnjim životom i biće ljuti kada drugi to budu poricali“, rekao je profesor Birč za britanski Indipendent.

Prema njegovim riječima, drugi će biti podjednako uvjereni da isti ti saradnici ne osjećaju apsolutno ništa. „Neće biti moguće reći ko je u pravu, jer naše naučno razumijevanje osjećaja još nije dovoljno zrelo za to. A ovo ima potencijal da dovede do veoma ozbiljnih društvenih podjela“, objašnjava Birč.

Da bismo se pripremili za takav razvoj događaja, profesor Birč je pozivao tehnološke kompanije da priznaju rizike i da podrže istraživanja koja treba da dovedu do boljeg razumijevanja te oblasti nauke.

Debata koja je nastala u Južnoj Koreji nakon smrti radnika-robota bila je usredsređena na integraciju vještačke inteligencije i mašina u ljudsko radno okruženje i pitanje da li im treba dati slična prava kao i njihovim kolegama od krvi i mesa.

Pitanja imaju posebnu težinu u toj zemlji u kojoj se automatizacija dešava bržim tempom nego u bilo kojoj drugoj državi na planeti. Izvještaj Međunarodne robotičke federacije (International Federation of Robotics – IFR) za prošli mjesec otkrio je da je Južna Koreja postala prva u svijetu koja je zamijenila više od 10 odsto svoje industrijske radne snage robotima. Samo još jedna zemlja je prešla granicu od pet odsto.

Roboti nalaze posao svuda u Koreji, od kuhinja restorana do bolničkih operacionih sala. Korejska vlada vidi inteligentne mašine kao način za rješavanje rekordno niske stope nataliteta i brzog smanjenja radno sposobnog stanovništva.

Međutim, ogroman priliv robota na tržište rada pokrenuo je nove probleme na temu kako ih najbolje tretirati i integrisati. Uprkos tome što još nemaju osjećanja i svijest o sebi, mnogi ih već vide kao neku vrstu polusvjesnih bića koja zaslužuju određeni nivo dostojanstva.

Primjer za to je reakcija na prošlogodišnji video-snimak, koji prikazuje robota kako naglo pada na zemlju dok slaže kutije. Proizvođač robota rekao je da je u pitanju običan kvar, ali snimak je dobio milione pregleda dok su ljudi spekulisali da li je to u stvari čin prkosa ili iscrpljenosti. „Pod stresom kao i mi ostali“, „VI donosi sopstvene odluke i nekako mi se sviđa #SlobodnaVolja“, samo su neki od komentara ostavljenih na društvenim mrežama.

Od incidenta u Gradskoj kući u Gumiju u Južnoj Koreji, bilo je brojnih drugih incidenata sa robotima za koje se sumnja „da su se ubili“.

Prošlog mjeseca, na događaju „Čovjek protiv mašine“ (Man vs Machine) snage je trebalo da odmjere vozači, to jest automobili kojima bi upravljala VI trebalo je da se trkaju protiv ljudi koji voze. Ali takmičenje se nikada nije održalo; robot-trkač je uletio u zaštitnu ogradu na putu do startne linije.

Neki gledaoci su se našalili da bi se vještačka inteligencija radije povukla iz trke nego da rizikuje da se suoči sa vozačem, čovjekom koji je nekada nazvan „torpedom“ zbog njegove nepromišljene vožnje.

Što se tiče robota u Južnoj Koreji koji je završio na dnu stepenica, postoji i treća mogućnost za ono što mu se dogodilo. Državni službenici i mediji kao moguću opciju nerado su sugerisali da je robot možda gurnut.

Iskusni „Amazon“ preporučuje robote koji „ne iritiraju“ druge zaposlene (ljude)

Izvještaj Međunarodne robotičke federacije prošle nedjelje otkrio je da se prosječna „gustina robota“ na globalnom nivou više nego udvostručila u posljednjih sedam godina. Kako ovaj trend nastavlja da se ubrzava u tandemu sa napretkom u razvoju vještačke inteligencije, sve više ćemo se suočavati sa pitanjima o tome kako da živimo i radimo sa robotima.

Kao vodeći svjetski poslodavac po broju zaposlenih robota, „Amazon“ je proveo više od decenije radeći na načinima kako da ih integriše u radno okruženje. Sa više od 750.000 mašina koje rade „rame iz rame“ sa 1,5 miliona ljudi širom svijeta, roboti već čine trećinu radne snage tehnološkog giganta.

Prvi potpuno autonomni robot u kompaniji, Proteus, pušten je u skladišta i dozvoljeno mu je da luta izvan ograđenih područja na koja su roboti ranije bili ograničeni. Ova nova uloga zajedno sa zaposlenima koji su ljudi značila je da se mnogo pažnje posvetilo tome da robot bude što manje dosadan.

„Željeli smo da učinimo Proteusa dopadljivim“, rekla je Džuli Mičel, direktorka „Amazon robotike“ koja je pomogla da se mašina „oživi“. „Mnogo istraživanja smo posvetili tome… Lica, oči koje ugrađujemo, zvukovi koje proizvodi – sve je to dizajnirano sa namjerom da bude dopadljivo“.

Kako usvajanje robota nastavlja da se ubrzava u tandemu sa napretkom u razvoju vještačke inteligencije, čini se da ćemo se sve više suočavati sa onim što znači biti robot među ljudima – i obrnuto.

Ozbiljna etička diskusija oko mašina opremljenih vještačkom inteligencijom će se neizbežno proširiti ne samo na robote ubice, već i na robote koji se ubijaju.