Operativni tim za zaštitu od nasilja nad ženama i nasilja u porodici izražava duboku zabrinutost i neslaganje s odlukom predsjednika Crne Gore, Mila Đukanovića,  donijetom na osnovu Mišljenja (br. 05-031/21-7009) koje je dalo Ministarstvo pravde, ljudskih i manjiskih prava, 28. juna 2021. godine, a koje je potpisao Sergej Sekulović, rukovodilac resora i  ministar unutrašnjih poslova.  

Pomenutim Mišljenjem se predlaže pomilovanje Tomaša Boškovića, više puta osuđivanog   za porodično nasilje,  koji je nepoštovanjem sudskih odluka u kontinuitetu grubo zloupotrebljavao roditeljsko pravo i kršio prava i interese  maloljetne djece, kojoj je nesavjesno, nezakonito i uporno,  pored mnoštva upozorenja i izvršnih sudskih odluka, osporavao kontakt sa  majkom.

Takvo ponašanje, usmjereno na vršenje nasilja nad drugim roditeljem česta je karakteristika nasilja u porodici , koje je Bošković vršio prema bivšoj supruzi u prisustvu djece malog uzrasta ,što pravno obavezujuća Konvencija Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici prepoznaje kao nasilje nad djecom, te zahtijeva da država preduzme neophodne zakonodavne ili druge mjere kako bi obezbijedila da, prilikom dodjele starateljstva i prava na posjetu djece, slučajevi nasilja obuhvaćeni  Konvencijom budu uzeti u obzir, kao i da ostvarivanje svakog prava na posjetu ili starateljstvo ne ugrozi prava i bezbjednost žrtve ili djece (član 31). Navedena problematika je detaljno adresirana u izvještaju GREVIO –  ekspertskog tijela Savjeta Evrope, u Izvještaju za Crnu Goru objavljenom 
 25.oktobra, 2018. godine (GREVIO/Inf(2018)5)

Smatramo da  odluka predsjednika i Mišljenje rukovodioca resora pravde i ljudskih prava predstavljaju kršenje  člana 5 Istanbulske konvencije , koji zahtijeva da se država  uzdrži od učešća u bilo kakvom činu nasilja nad ženama i da obezbijedi da državni organi, zvaničnici, službenici, ustanove i drugi akteri koji nastupaju u ime države postupaju u skladu sa ovom obavezom.

Pored navedenih standarda, prilikom donošenja Mišljenja i konačne odluke o pomilovanju, morala se obratiti dužna pažnja na razloge zbog kojih je Osnovni sud u Podgorici Boškoviću izrekao kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, a koji su sadržani i u Rješenju Osnovnog suda I.br. 277/20 i u Saopštenju Osnovnog suda u Podgorici od 18. juna 2021. godine, javno dostupnom na web stranici suda:  https://sudovi.me/ospg/sadrzaj/ayJR

Takođe, trebalo je konsultovati i evidenciju Uprave policije koja sadži veći broj  prijava za nasilje u porodici protiv Tomaša Boškovića, njegovu kaznenu evidenciju, Mišljenje Zaštitnika ljudskih prava i sloboda o ovom slučaju , kao i razloge za pokretanje postupka za izmjenu odluke suda o povjeravanju djece, koji je u toku pred Osnovnim sudom u Podgorici.

Prije donošenja Mišljenja i odluke o pomilovanju, trebalo je sagledati i njene moguće negativne posledice na postupanje  državnih organa u sličnim pedmetima i obeshrabrujući efekat na žrtve nasilja. 

Operativni tim je u svom radu često razmatrao slične slučajeve i ono što se pojavljuje kao obrazac ponašanja nasilnih roditelja je zloupotreba djece usmjerena na dalje  vršenje nasilja i kontrole nad drugim roditeljem, najčešće majkom. Pored osporavanja kontakta, nasilnici se služe zastrašivanjem djece i urušavanjem pozitivne slike o drugom roditelju , što za posledicu često ima strah i odbijanje djece da prihvate kontakt s majkom, poput situacije koja se uočava na snimku koji su podržavaoci Boškovića nezakonito i s namjerom plasirali  u javnost, što zahtijeva odgovarajuću reakciju nadležnog tužilaštva.

Šteta se u slučajevima osporavanja kontakta djece i nenasilnog roditelja mjeri danima, pogotovo ako su djeca mlađeg uzrasta, pa je neophodno osigurati sledeće:

• hitnu i koordiniranu međuresornu saradnju i reakciju institucija da bi se odmah identifikovalo nasilje i postupalo u skladu sa procedurama propisanim za tu problematiku, što je u slučaju Bošković učinjeno kasno.
• Bezbjednost  žrtava i djece mora biti najvažniji organizujući princip zaštite i postupanja stručnjaka, pa i rukovodioca resora pravde i ljudskih prava i predsjednika države.
• Bezbjednost znači držati učinioca nasilja izvan uticaja na žrtve, što isključuje i zloupotrebu djece. Stoga je neophodno da institucije ulože dodatni napor da identifikuju nasilje već pri prvoj intervenciji, da razumiju dinamiku nasilja i nejednake pozicije moći između nasilnika i žrtve,  da vrše obaveznu procjenu nivoa rizika za dijete koje je bilo svjedok nasilju i nenasilnog roditelja, te da u skladu sa tim donose mišljenja i odluke koje se tiču starateljstva i kontakta djece i roditelja koji vrši nasilje.
• Bezbjednost treba osigurati tokom cijelog procesa, u svim fazama i postupcima i prilikom donošenja svih odluka.
• Navedeni slučaj mora biti predmet detaljne analize, koja će omogućiti da se precizno identifikuju propusti u funkcionisanju pojedinačnih institucija i ukupnog sistema zaštite od nasilja, naročito kada su djeca žrtve i svjedoci, nakon čega je potrebno izdati jasne smjernice institucijama i obezbijediti praćenje i odgovornost svih učesnika u postupcima.

Zbog svega navedenog, juče je održana  hitna sjednica Operativnog tima na kojoj je ministar Sekulović iznio razloge kojima se rukovodio prilikom potpisivanja Mišljenja o pomilovanju.

Tom prilikom je ministar naveo da je Mišljenje donio smatrajući da su se desili propusti u radu nadležnih institucija, da je svrha kazne  izrečene ocu djece ispunjena samom predajom djece majci, jer nije bio na izdržavanju kazne po osnovu krivične presude, već zbog neizvršenja sudske odluke,t e  da su se time stekli uslovi za ublažavanje kazne.

On je, takođe, naveo da se njegova reakcija odnosila samo na navedeni slučaj jer je sudska odluka izvršena.

Ministar Sekulović osuđuje svaki vid nasilja, a posebno nad djecom i ženama i ukazuje na to da se sudske odluke moraju poštovati.

Preporučio je da se preispita postupanje svih institucija u navedenom predmetu, u cilju njihovog budućeg efikasnog djelovanja.

Posebno je istakao obavezu roditelja da postupaju u najboljem interesu djece. 

Operativni tim za borbu protiv nasilja nad ženama i nasilja u porodici  je formiran u okviru Ministarstva unutrašnjih poslova sa  zadatkom  da, na osnovu Konvencije Savjeta Evrope o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u porodici (Istanbulska konvencija) i nacionalnog zakonodavstva razmatra ukupnu praksu i kroz analizu reprezentativnih slučajeva i odgovarajućih izvještaja, informacija i mišljenja, radi na utvrđivanju daljih smjernica i inicijativa za odgovarajuće promjene na planu javnih politika i institucionalne prakse u oblasti spriječavanja i zaštite od svih oblika porodičnog nasilja i nasilja nad ženama obuhvaćenih Konvencijom, uključujući i slučajeve ugovorenih dječijih brakova, sa posebnim, primarnim, fokusom na postupanje i rad Uprave policije.