Posle velike rijeke neispunjenih praznih obećanja, juče smo od premijera dobili tvrdu riječ da će i dalje nastaviti istim kontinuitetom, poručuju iz Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore u reagovanju na izlaganje premijera Crne Gore Milojka Spajića.

Počela je, prema njihovim riječima, druga godina rada “najneproduktivnije” Vlade do sada.

“Vjerovali smo da će ih poslednja poruka građana kroz izborni debakl otrijezniti, ali predsjednik Vlade i dalje nastavlja da uporno vrijeđa zdravu intiligenciju građana Crne Gore. Osiromašeni radnik kome nije bilo sve jasno do kraja, konačno je kroz jučerašnje plate shvatio da su umjesto 25 odsto uvećanja dobili mrvice od pet odsto koje su preusmjerili iz njegove bruto zarade ili sa konta njegove buduće umanjene penzije”, navedeno je u saopštenju Sindikata uprave i pravosuđa Crne Gore koje potpisuje predsjednik Nenad Rakočević.

Reagovanje Sindikata prenosimo u cjelosti:  

“Ovo uvećanje plata su nam u samo dva poslednja mjeseca kroz skok cijena uzeli tajkunski trgovinski lanci, koji mora im se skinuti kapa, rade veoma sinhronizovano. Ova vladajuća garnitura im je ograničila uvozne marže do 15%, a iste su do sada bile oko 10% , a sa tim im omogućilada da još više uvećaju ionako velike i štelovane uvozne cijene. Hvala Vladi Crne Gore i višedecenijskim tajkunskim trgovinskim lancima.

Kako je ova vlast izvela do sada najveću prevaru radnika, odnosno građana u našoj skorijoj istoriji. Povećali su minimalnu zaradu sa 450 na 600, odnosno 800 eura, djeluje da su poslodavci u vidu privatnika i Vlade kao najvećeg poslodavca imali enormne dodatne izdatke, a skrivena slika i istina je potpuno drugačija.

Jedini izdatak države za svoje zaposlene je bio samo kroz one sa minimalnom zaradom koji u najvećoj mjeri imaju osnovno obrazovanje, kao na primjer higijeničari, a njihov broj je toliko mali da i trošak ove Vlade prema njima na godišnjem nivou ne prelazi milion eura. Suština je da je Vlada na čelu sa premijerom ustvari uzela kumulativno godišnje 50 miliona eura svim radnicima javnog sektora, tako što je samu sebe oslobodila 5,5 odsto obeveznih doprinosa prema Fondu PIO, opet na štetu naših budućih penzija, koje će još i po ovom osnovu biti manje. Jeftinim populizmom tri puta izgovorene neistine ipak nisu uspjeli u svojim namjerama skrivanja pravog stanja stvari.

Zbog ogromnog deficita radne snage u privatnom sektoru isti privatnici su morali privući potencijalne radnike platama koje su rijetko gdje osim sjevera bile manje od 600 eura. Možda su zvanično uplaćivali 450 eura minimalne zarade, ali su razliku do 600 eura i preko ovog iznosa, istima davali na ruke. Zaključak je da su privatnike, odnosno gro velike korporacije i preduzeća, naš premijer i njegovi koalicioni partneri nagradili sa onih dodatnih 5,5% novca oslobođajući ih obaveznih doprinosa za PIO.

Zbog ovakvih nedomaćinskih i loših odluka država je godišnji nedostatak sredstava za Fond PIO sa 35 miliona eura povećala na 400 miliona eura, sve kako bi animirala glasačko tijelo penzionera za najmanjim penzijama. Sada imamo situaciju da penzioner sa osnovnom školom i 15 godina staža ima penziju manju par desetina eura u odnosu na jednog prosvjetnog radnika sa četrdeset godina staža i visokom stručnom spremom.

Ovim potezom povećanja minimalne penzije su javno priznali da su životni troškovi, skok cijena i inflacija porasli skoro pa duplo. Zašto i ostalim penzionerima nisu dodijelili zasluženo, uslovno i životno neophodno proporcionalno uvećanje.

Zbog skorašnjih lokalnih izbora ova vladajuća kasta je svjesno sve građane Crne Gore opteretila ogromnim kreditnim zaduženjima, koje je opet svjesno kanalisala na neproduktivnu potrošnju, i važno je naglasiti bez početka jednog jedinog značajnog kapitalnog PAF PAF projekta.

Bez ikakve političke pristrasnosti javnost mora da zna da je prošla Vlada morala uvećati zarade svima u javnom sektoru, koje značajnije nisu uvećavane decenijama, iz prostog razloga jer je to bilo uslovno kako bi izbjegla ogromne tužbe i troškove. Naime, povećanjem minimalne zarade 2022. godine na 450 eura moralo se u istom ravnomjernom iznosu uvećati zarada svim ostalim koji imaju zaradu u skladu sa školskom spremom i zvanjem. Istovjetan slučaj je i sa ravnopravnim odnosom u odnosu na minimalnu penziju.

Usled obaveznog uvećanja plata javnoj upravi od januara ove godine u iznosu od najmanje 10%, koje nije ipoštovala, Vlada ili država će takođe po osnovu tužbe, bespotrebno isporučiti iznose koji će se mjeriti milionima eura.
Zbog kršenja ustavom zagarantovanih normi jednakosti i ravnopravnosti u vrednovanju školske spreme i radnog staža, kao i nepoštovanja postavljenih propisa, država će zbog neskrivenih partijskih ekskurzija i interesa u budućnosti imati trošak za sada nepoznatog iznosa, a koji će se mjeriti stotinama i stotinama miliona eura. Da li će tada našem premijeru i dalje biti krivo naše pravosuđe na koje se tako oholo obrušio.

U skorijoj budućnosti se planiraju ukidanja sudova zbog racionalizacije ili uštede troškova javnih finansija, a na djelu imamo konstituisanje najglomaznije Vlade na svijetu sa svim pratećim troškovima formiranja novih ministarstava i naravno ogromnog broja partijskih zapošljavanja u državnim organima i preduzećima. Jedina srećna okolnost po partijski zaposlene radnike u odnosu na prošla vremena je što sada imaju mogućnost izbora da umjesto nekada jedne, sada mogu birati iz lepeze partija vladajuće koalicije. Onaj ko nije bio partijski obojen nikada, niti je bio preletač, i dalje je nezaposlen i siromašan.

Ironično je javno iznositi neistine pogotovo ako dolaze sa pozicije prvog čovjeka izvršne vlasti, da je socijalni dijalog sa sindikatima na najvećem mogućem nivou, bukvalno od kada je demokratije u Crnoj Gori. Jedini socijalni dijalog ova Vlada ima sa poslušnim prvim čovjekom Saveza sindikata, dok sa ostalima se isti samo deklarativno pominje kada su neke pres konferencije u pitanju, sve zarad lažnog populizma. Sa sindikatom uprave i pravosuđa kao najvećim i najbrojnijim granskim sindikatom u državi, Vlada nije imala bilo kakav socijalni dijalog , iako je broj problema i krucijalnih tema nikada veći.

Zbog opšte javnosti još jednom ističemo, premijer je na presu iznio i ovu veliku neistinu u vidu dobrih i kvalitetnih odnosa sa sindikatima.

Sedmočasovno radno vrijeme, uvećanje plata 25%, minimalna plata 700 eura, minimalna penzija 600 eura, potpuna nezaposlenost, izgradnja novih gradova, funkcije u skladu sa strukom i ekspertizom, apolitičko zapošljavanje, vrednovanje zvanja i staža, raznorazni auto putevi i saobraćajnice itd itd, ostaće i dalje samo pusta obećanja izgovorena kroz usta sarkastičnog osmjeha, a sve u lice radnicima, odnosno građanima Crne Gore”.